Formiranjem paradržavnih institucija, institucija srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, započeo je proces etničkog čišćenja u svim mjestima u kojima su Srbi bili većina.

Nakon što je 9. januara 1992. usvojila Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koju je Ustavni sud Bosne i Hercegovine poništio 8. oktobra 1992, Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini donijela je 12. maja 1992. godine odluku o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Strateški ciljevi su: državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice; koridor između Semberije i Krajine; uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država; Uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi; podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti; izlaz Republike srpske na more.

Dokumenti Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine dokazuju kako je tadašnje srpsko rukovodstvo naumilo ostvariti svoje nacionalne ciljeve. Mnogi od dokumenata koje je Arhiv pokazao prvi put su dostupni javnosti.

Jedan od takvih dokumenata jeste i onaj kojim se naređuje formiranje logora u Foči, odnosno odluka direktora kazneno-popravnog doma Foča o ustupanju prostorija KPD-a Foča za smještaj ratnih zarobljenika i pritvorenih lica. Odluka je donesena u maju 1992.

Provođenje plana “razgraničenja” sa drugim narodima u praksi je provodila Jugoslovenska narodna armija, koja je kasnije transformirana u Vojsku Republike srpske. U dokumentima koji potvrđuju da je etničko čišćenje bilo planirano jeste i naredba Svetozara Andrića komandantu lpb “Osmaci” o protjerivanju Bošnjaka. Identična naredba je izdata za širi prostor sjeveroistočne Bosne.

“Na osnovu procjene ukupne situacije na ratištu SAO Birač naređujem: (…) Izvršiti iseljenje žena i djece iz muslimanskih sela u Kalesiju i Gračanicu, a muškarce odvoditi u sabirne centre.” Ova naredba donesena je 26. maja 1992. godine.

Andrićev potpis je i na naredbi za osnivanje logora Sušića u Vlasenici od 31. maja 1992. Među dokumentima pokazanim na izložbi Arhiva FBiH jeste i naredba za formiranje sabirnog logora Batković.

Masovni zločini počinjeni u tom periodu nisu mogli ostati skriveni. Komanda Istočnobosanskog korpusa uputila je Glavnom štabu Vojske Republike srpske, odnosno načelniku obavještajno-bezbjednosne uprave vanredni izvještaj o Brčkom u kojem navodi:

“Zbog izuzetno povećanog interesa svjetske javnosti ‘na pretpostavljena događanja’ u periodu maj-juni u objektu zvanom Luka Brčko prikupljeni su sljedeći obavještajni podaci: Nakon rušenja mostova na Savi civilne vlasti su počele da gube kontrolu, u grad su nahrlili raznorazni 'patriotski' orjentisani pojedinci koji su pod izgovorom 'odanog srpstva' ustvari vršili pljačke, silovanja i kao posljedicu toga ubistva bez opravdanog razloga. (…) Ne samo u Luci nego i u Srpskoj varoši, po kazivanju popa Slavka, muslimanski i hrvatski živalj izvođeni su i likvidirani pred kućama i u prisustvu svjedoka. Leševi su ostavljani da stoje i po nekoliko dana dok ih komunalni služba ne bi pronašla i odvezla u jame koje su bile iskopane. Jedna jama se nalazi sa desne strane puta prema bescarinskoj zoni, a za drugu se ne zna tačna lokacija. Po izjavi predsjednika opštine Đorđa Ristanića ubijeno je oko 300 ljudi, on se ne uzbuđuje puno oko toga kaže da su grobnice u Prijedoru daleko veće”.

Samo nekoliko dokumenata nasumično izabranih pokazuju kakve su krvave planove skovali Srbi kada su odlučili proglasiti Republiku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.