„Ja se bavim ozbiljnim državnim poslovima“, reći će nedavno u jednom od rijetkih intervjua član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović.

Ova rečenica, u kojoj Bećirović sam sebi odaje priznanje, kod običnih građana, vrlo često nedovoljno upućenih u stvarne nadležnosti i konkretne rezultate, izazvat će zaista dojam da član Predsjedništva zaista znalački rad svoj posao. Kada se ta rečenica stalno ponavlja, iz Bećirovićevih ili usta njegovih stranačkih kolega, dojam se dodatno pojačava. Pri tome, Bećirovića niko ne pita: „A koje tačno ozbiljne državne polsove radite, šta su konkretni rezultati, i zar Vam to nije mandat za koji Vas građani plaćaju“?

Kada bi ta pitanja bila postavljena, postalo bi sasvim jasno da je Bećirovićeva samohvala klasičan primjer demagogije.

Neistine o NATO-u

Mnogo je primjera da iza Bećirovićevih riječi ne stoje nikakvi rezultati, a ovaj put ćemo navesti primjer najvažnijeg strateškog dokumenta u oblasti vanjske politike.

Naime, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, u sastavu Izetbegović, Čović i Ivanić, 13. marta 2018. godine je usvojilo Strategiju vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018. – 2023.

Uzimajući u obzir unutrašnje, regionalne i globalne promjene, ovaj dokument definiše strategiju vanjske politike Bosne i Hercegovine, obuhvatajući ključne segmente poput sigurnosti i stabilnosti, evropskih i NATO integracija, regionalne i međunarodne saradnje, ekonomskog razvoja i ekonomske diplomatije, saradnje s dijasporom, zaštite državljana u inostranstvu, te promocije Bosne i Hercegovine i njenog međunarodnog ugleda.

Iako je sadržaj ovog dokumenta i njegova implementacija, imajući u vidu domaće političke prilike, predstavljao veliko postignuće, to nije spriječilo Denisa Bećirovića, da 30. septembra 2018. godine, u svojoj predizbornoj kampanji, izjavi da je „izbacivanje pristupanja NATO-u kao strateškog cilja iz Strategije vanjske politike BiH je nedopustiva greška“.

Portal Istinomjer.ba je dan kasnije ovu izjavu Bećirovića ocijenio neistinitom, dakle, lažnom, i naveo da „Strategija vanjske politike BiH 2018.-2023. godine ne odstupa od cilja BiH - članstva u NATO“.

Dakle, Bećirović ili nije pročitao Strategiju ili je svjesno pokušao obmanuti javnosti. Jer, u posebnom segmentu Strategije koji nosi naziv „NATO“, u prvim rečenicama je napisano da nastavak provođenja aktivnosti u odnosu na NATO ostaje prioritet institucija Bosne i Hercegovine, a koje su utvrđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine. A član 84. ovog Zakona jasno kaže da institucije trebaju provesti aktivnosti za prijem BiH u NATO.

Uprkos tome što je uhvaćen u laži, Bećirović je nastavio dalje pa je ustvrdio: „Kada budem izabran za člana Predsjedništva BiH, uradiću sve da ispravim ovaj pogrešni potez, te da u Strategiju vanjske politike ‘vratim’ NATO kao naš strateški cilj na način kako je to precizirano i za EU“

Kao što je poznato, Bećiroviću nije pošlo za rukom da pobijedi te godine, ali mu se četiri godine kasnije, ta želja ispunila. Nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo mandat, Strategija koju je neistinama napadao je istekla.

Citiranje zakona

Ovaj dokument je prestao važiti 13. marta 2023. godine. I od tada, potpuna tišina. Dok se Bećirović, prema vlastitim riječima, bavi „ozbiljnim državnim poslovima“, najozbiljniji strateški dokument iz oblasti vanjske politike se uopšte ne spominje. Bećirović nije ni pokušao bilo šta uraditi po ovom pitanju, iako mu je na početku mandata rečeno da Strategija vanjske politike prestaje da važi za nekoliko mjeseci.

Bosna i Hercegovina je tako već skoro četiri godine bez ikakve Stratgeije vanjske politike, i to u vrijeme dramatičnih promjena u svijetu. Ministarstvo vanjskih poslova, DKP mreža i druge nadležne institucije, nemaju jasne pravce i smjernice u svom radu i borbi za interese Bosne i Hercegovine. Sve se radi po inerciji. Svakako, odgovornost za neusvajanje ovog dokumenta snose i druga dva člana Predsjedništva, koji se, očito kao i Bećirović, bave ozbiljnim državnim poslovima“.

Jasno je da su dva glavna vanjskopolitička prioriteta Bosne i Hercegovine – NATO i EU - definisana sporazumima i zakonima koje treba provoditi. Bećirović to papagajski ponavlja, iako je jasno da ni on niti politička grupacija koja ga podržava nema nikakve veze sa ostvarenim napretkom u ispunjavanju ova dva prioriteta.

Svoj nerad Bećirović kompenzira saopćenjima i izjavama u kojima u citira i kompletan član 84. Zakona o odbrani BiH, usvojenog u vrijeme vlasti u kojoj je bila SDA. Strategije, novih iskoraka, ni na vidiku.

A koliko je Bećiroviću stvarno stalo do NATO puta, najbolje se vidi po tome da je sadašnjem Vijeću ministara zajedno sa Željkom Cvijanović dao mandat, bez da mu je ponuđen bilo kakav program, a kamoli plan napretka na NATO-putu.