Lagano se odbrojavaju dani do Općih izbora 2026. godine, a Bosna i Hercegovina se opet suočava s poraznim podacima da broj registriranih birača iz dijaspore nastavlja strmoglav pad. Prema riječima Vehida Šehića, predsjednika Strateškog odbora Koalicije "Pod lupom" te bivšeg člana i predsjednika Centralne izborne komisije, ovaj trend nije slučajan, već je direktna poruka političarima da biračima ponude konkretne programe umjesto diskreditacije političkih protivnika.

U našem javnom prostoru već godinama se vodi jalova debata o tome treba li dijaspori uopće dozvoliti učešće na izborima. Protivnici glasanja iz inostranstva najčešće koriste argument da "oni koji ne dijele našu svakodnevicu ne treba ni da odlučuju o našoj sudbini". Međutim, takav stav ne samo da je u suprotnosti s ustavnim pravima svakog državljanina Bosne i Hercegovine, već je i krajnje nezahvalan.

Ne smijemo zaboraviti da je upravo ta "izopćena" dijaspora ključni ekonomski stabilizator naše zemlje. Godišnje se u Bosnu i Hercegovinu, putem doznaka i direktnih investicija, "upumpavaju" milijarde konvertibilnih maraka koje podupiru ekonomski život. Licemjerno je prihvatati novac onih koji su trbuhom za kruhom napustili svoja ognjišta, a istovremeno im osporavati pravo da kažu kakvu državu žele za taj novac i za svoju djecu koja se ovdje možda planiraju vratiti.

Iako se s jedne strane problematizira svaki glas koji stigne iz Frankfurta, Beča ili Chicaga, s druge strane svjedočimo organiziranim kolonama autobusa koje tokom svakog izbornog ciklusa pristižu iz Srbije i Hrvatske. Prospske i prohrvatske političke struje godinama nesmetano provode planirani prijevoz birača koji, često bez ikakve suštinske veze sa svakodnevnim životom u našoj zemlji, direktno utječu na rezultate izbora.

U takvom odnosu snaga, insistiranje na marginalizaciji bh. dijaspore koja je rasuta po cijelom svijetu ne izgleda kao briga za "autentičnu volju građana", već kao perfidna strategija da se utiša glas onih koji nisu pod direktnom kontrolom nekih domaćih klijentelističkih mreža te da se učini prevaga u korist onih koji iz susjednih zemalja uvoze birače.

Vehid Šehić je u intervjuu za Fenu upozorio da za slab odziv dobar dio odgovornosti snose i same političke stranke. Od 2002. godine bilježimo pad interesovanja, a razlog je što politike ne nude rješenja za probleme dijaspore, poput olakšavanja investicija, rješavanja administrativnih barijera ili očuvanja kulturnog identiteta. CIK je uveo nove sigurnosne mehanizme i elektronsku identifikaciju, što bi trebalo vratiti integritet procesu, ali tehnologija ne može nadomjestiti nedostatak vizije. Pojedine političke organizacije, kao što su HDZ, HDZ 1990, HRS, NES, Narod i pravda i SNSD, već sada krše zakon vodeći preuranjene kampanje, fokusirane isključivo na lične i uskopartijske interese, dok država i njeni građani – kako oni unutra, tako i oni vani – ostaju u drugom planu.

Dijaspora ne smije biti moneta za potkusurivanje niti neželjeni gost u sopstvenoj domovini. Politički programi moraju postati inkluzivni, tretirajući bh. građane u inostranstvu kao dragocjen resurs znanja, kapitala i demokratskih vrijednosti koje su usvojili u uređenim sistemima.

Registracija za glasanje traje do 21. jula, a Opći izbori u oktobru su prilika da se pokaže kako Bosna i Hercegovina ne završava na svojim graničnim prijelazima. Odbrana prava dijaspore na glasanje pitanje je zakona, ali i pitanje časti i opstanka države koja ne smije dozvoliti da se odrekne miliona svojih najboljih ambasadora. Ako dopustimo da njihovi glasovi utihnu, prepuštamo prostor onima koji sudbinu Bosne i Hercegovine kroje po mjeri susjednih država i sopstvenih džepova.