Svijet je pristao na novi klimatski sporazum na COP29 u Bakuu, u Azerbejdžanu, u subotu, pri čemu su se bogate zemlje obavezale da će do 2035. godine davati 300 milijardi dolara godišnje siromašnijim zemljama kako bi im pomogle da se izbore sa sve katastrofalnim posljedicama klimatske krize - što je brojka koju mnoge zemlje u razvoju kritiziraju kao krajnje nedovoljnu.
Do sporazuma je došlo nakon više od dvije sedmice ogorčenih podjela i krhkih pregovora, bačenih u haos odlaskom, bojkotima, političkim prepirkama i otvorenim slavljem fosilnih goriva.
U nekim trenucima postojao je strah da će razgovori propasti, jer su grupe koje predstavljaju ranjive male ostrvske države i najnerazvijenije zemlje napustile pregovore u subotu. Ali u nedelju u 2:40 po lokalnom vremenu, više od 30 sati nakon roka, čekić je konačno pao na sporazum između skoro 200 zemalja.
300 milijardi dolara ići će ranjivim, siromašnijim zemljama kako bi im se pomoglo da se nose sa sve razornijim ekstremnim vremenskim prilikama i da preusmjere svoje ekonomije na čistu energiju.
“Bio je to težak put, ali postigli smo dogovor”, rekao je Simon Stiell, čelnik Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama. “Ovaj novi finansijski cilj je politika osiguranja za čovječanstvo, usred pogoršanja klimatskih utjecaja koji pogađaju svaku zemlju.”
Obećani iznos je, međutim, daleko ispod 1,3 triliona dolara koje zemlje u razvoju stalno govore da im je potrebno pomoći da se nose s klimatskom krizom koju su one nisu izazvale.
“Odlazimo s malim dijelom sredstava koja su hitno potrebna klimatski ugroženim zemljama. Nije ni približno dovoljno, ali je početak”, rekla je Tina Stege, izaslanica Maršalovih ostrva za klimu.
Ali ona je žestoko kritizirala razgovore jer pokazuju "najgori politički oportunizam". Interesi fosilnih goriva "odlučni su da blokiraju napredak i potkopaju multilateralne ciljeve na kojima smo radili", rekao je Stege u izjavi.
U vatrenom govoru neposredno nakon što je čekić pao, indijski predstavnik Chandni Raina nazvao je sporazum "ništa više od optičke iluzije" i nesposobnost da se "pozabavi ogromnošću izazova s kojim se svi suočavamo".
CO29 se u velikoj mjeri fokusirao na finansije, vitalno klimatsko pitanje, ali jedno od najtežih u političkom smislu.
Bogate zemlje, koje su u velikoj mjeri odgovorne za historijske klimatske promjene, složile su se 2009. da do 2020. godine daju 100 milijardi dolara godišnje zemljama u razvoju. To obećanje, koje se već smatralo žalosno nedovoljnim, ispunjeno je tek 2022. godine, dvije godine nakon roka. Zadatak u Bakuu je bio iznaći novi iznos sredstava.
Novi sporazum koji je dogovoren u subotu zahtijeva od bogatih zemalja, uključujući SAD i evropske nacije, da svake godine do 2035. obezbjeđuju 300 milijardi dolara, koje se sastoje od javnih i privatnih finansija.
Dok se sporazum također odnosi na širu ambiciju da se poveća na 1,3 biliona dolara, zemlje u razvoju željele su da se bogate zemlje obavežu da će preuzeti mnogo veći udio u tome, i da novac dolazi pretežno u obliku grantova, a ne zajmova, što plaše se da će ih dodatno zarobiti u dugovima.
Grupa zemalja u razvoju G77 tražila je sumu od 500 milijardi dolara. Ali bogatije zemlje odbacile su veće brojke kao nerealne s obzirom na trenutne ekonomske okolnosti.
„Stigli smo na granicu između onoga što je danas politički ostvarivo u razvijenim zemljama i onoga što bi napravilo razliku u zemljama u razvoju“, rekao je Avinash Persaud, specijalni savjetnik predsjednika Međuameričke razvojne banke za klimatske promjene.
Postojao je i pritisak na bogatije ekonomije u usponu kao što su Kina i Saudijska Arabija da daju svoj doprinos paketu finansiranja za klimu, ali sporazum samo „ohrabruje“ zemlje u razvoju da daju dobrovoljne doprinose i ne stavljaju nikakve obaveze na njih.
Li Shuo, direktor kineskog Climate Hub-a pri Asia Society Policy Institutu, nazvao je dogovor "pogrešnim kompromisom" koji odražava "teži geopolitički teren na kojem se svijet nalazi".
