Najgledanija ceremonija dodjele Oscara ikada bila je raskošan događaj na kojem je "Titanic" osvojio 11 "kipića". Od tada su brojke gledanosti naglo opale. Ali zašto?

Bez obzira na to kakve nas poslastice čekaju na ovogodišnjoj dodjeli Oscara, pretpostaviti je da nijedna od njih neće uključivati ogromnog medvjeda. Stvari su bile drugačije 1998. Na 70. dodjeli Oscara, Mike Myers je uručivao nagradu za najbolju montažu zvuka kada su se iza njega otvorila klizna vrata i otkrila vodećeg holivudskog medvjeda-glumca – Barta.

Bart je bio velika zvijezda u svakom smislu. Pojavio se u filmovima "Legenda o jeseni" i "Ivica preživljavanja", između ostalih, a bio je zastrašujuće visok – 2,90 metara. Na sceni Oscara izgledao je gotovo duplo veći. Uz malu pomoć svog trenera Douga Seusa, Bart je uručio Myersu kovertu s imenom pobjednika, na što je Myers sasvim razumljivo izjavio: "Upravo sam se u**kio u gaće."

Ova nadrealna epizoda bila je samo jedan od nevjerovatnih trenutaka te večeri. Kako i priliči proslavi 70. godišnjice, bila je to raskošna, pretjerana proslava holivudske prošlosti i sadašnjosti. U više pogleda, to je predstavljalo vrhunac Oscara, zlatna godina za ove nagrade tokom decenije u kojoj su bili popularniji i više okrenuti publici nego u bilo kojem drugom periodu svoje historije. Današnji producenti bi možda trebali proučiti zašto je ceremonija iz 1998. bila takav kulturni fenomen i šta je od tada krenulo po zlu.

U drugom dijelu ceremonije, prikazana je montaža svih 69 prethodnih dobitnika za najbolji film. Martin Scorsese je uručio specijalnu nagradu Stanleyju Donenu, reditelju filma "Pjevajmo na kiši", a organizirana je i "porodična fotografija" na kojoj su zajedno pozirali svi tada živući dobitnici i dobitnice Oskara za najbolju glavnu ulogu.

Svoje vještine pokazali su i Celine Dion i Michael Bolton pjevajući moćne balade. Mlade zvijezde i scenaristi filma "Dobri Will Hunting" Matt Damon i Ben Affleck, poveli su svoje majke kao pratilje. A dvije nominirane "Rose Dawson" – 22-godišnja Kate Winslet i 87-godišnja Gloria Stuart – sjedile su jedna pored druge. Njihove nominacije za najbolju glumicu i najbolju sporednu glumicu bile su samo dvije od ukupno 14 koliko ih je sakupio "Titanic" Jamesa Camerona – na kraju je osvojio 11 – pa kada je Cameron mahnuo svojom statuom za najbolju režiju i uzviknuo: "Ja sam kralj svijeta!", imao je pokriće za to.

Bio je to vrhunac najgledanije ceremonije Oscara ikada. Oko 57 miliona ljudi u SAD-u pratilo je glamur i raskoš uživo na kanalu ABC. Kao dokaz koliki je to bio pop-kulturni događaj, to je bilo za 4,5 miliona više gledalaca nego što je pratilo finale hit serije "Prijatelji" 2004. godine.

Ipak, u narednim godinama, gledanost Američke filmske akademije potonula je poput probušenog prekookeanskog broda. Godine 1999. gledalo je 46 miliona ljudi. Brojke su se kretale između 30 i 40 miliona početkom 2000-ih, ali su nakon toga strmoglavo pale: 27 miliona 2018. godine, 24 miliona 2020. godine, da bi prvi put pale na 20 miliona 2018. te dostigle historijski minimum od 10 miliona u godini pogođenoj pandemijom, tj. 2021. godine. Prošle godine brojka je ponovno bila 20 miliona, što je otprilike trećina onoga što je bila kada je Cameron vladao scenom.

Filmska novinarka Stephanie Bunbury kaže za BBC da iza pada brojki stoji nekoliko faktora: opadajući interes za kino, udaljavanje od zakazanog TV gledanja uzrokovano streaming servisima i potpuna "otrcanost" samog događaja.

Oscari kao film iz snova

Ipak, jedan razlog "veličine Barta" zašto je događaj iz 1998. bio toliko popularniji od onih koji su uslijedili jeste taj što je "Titanic" bio izvanredan hit koji je obarao rekorde. Kao prvi film koji je zaradio više od milijardu dolara, bio je film s najvećom zaradom ikada snimljen sve dok ga 2009. nije srušio drugi Cameronov uspjeh, a to je "Avatar".

Tim Robey, autor knjige "Box Office Poison", kaže da su gledaoce privukli Oscari 1998. jer je "Titanic" bio čista suprotnost neuspjehu.

- Titanic je imao ogromnu moć jer je u to vrijeme bio najveći film ikada snimljen, najveći komercijalni gigant koji se ikada takmičio za Oscare. I bio je toliko voljen... Ljudi su se vraćali da ga gledaju iznova i iznova, pa su željeli vidjeti kako osvaja te nagrade. To je imalo element "pobjedničkog kruga".

Na neki način, "Titanic" je bio film iz snova za Akademiju.

- Bio je to gigantski studijski hit koji je postao globalna senzacija, ali je imao prestiž "oscarovskog" filma, uz tehničku vještinu potrebnu da osvoji većinu esnafskih kategorija - kaže za BBC Michael Schulman, autor knjige "Oscar Wars".

Bez jasnog raspleta

Nakon BAFT-e ništa nije sigurno: Ko je sada favorit za Oscara?

Iako je "Titanic" bio izuzetan, on je bio dio šireg obrasca. Naime, mnogi dobitnici za najbolji film u 20. vijeku bili su i neki od najprofitabilnijih filmova u svojim godinama.

- Od 1927. do 1976. godine, otprilike 90 posto Oscara za najbolji film dodijeljeno je filmovima koji su također bili među deset najuspješnijih po zaradi te godine. Žiri Akademije i publika podjednako su uživali u ozbiljnim romansama poput "Casablance", avanturama poput "Put oko svijeta za 80 dana", historijskim dramama poput "Ben-Hura" i mjuziklima poput "My Fair Lady". Naši kolektivni umovi i ukusi bili su isti - napisao je historičar filma Gene Del Vecchio za The Huffington Post 2014. godine.

Do pomaka je došlo 1978. godine, tvrdi Del Vecchio, kada su "Ratovi zvijezda" bili fenomen na kino blagajnama, dok je znatno manji film Woodyja Allena "Annie Hall" trijumfirao na Oscarima. No, i dalje je bilo uobičajeno da dobitnici za najbolji film budu veliki hitovi u 1980-im i 1990-im. Godine 1990. "Ples s vukovima" Kevina Costnera zaradio je blizu 425 miliona dolara, što je danas ekvivalent milijardi dolara. Godine 1994. "Forrest Gump" Roberta Zemeckisa zaradio je 678 miliona dolara, danas ekvivalent 1,4 milijarde dolara. To bi mogao biti razlog zašto je toliko ljudi gledalo ceremoniju. Zapravo im je bilo stalo do filmova koji su bili nominirani.

Veliki postmilenijumski preokret

Danas... i ne baš. Devedesetih je ukupna zarada svih dobitnika za najbolji film iznosila skoro pet milijardi dolara, dok je u 2010-im ta cifra pala na dvije milijarde. Vrijedi napomenuti i da u posljednjoj deceniji prošlog stoljeća mnogi pobjednici nisu samo zaradili bogatstvo, već je i njihova produkcija koštala bogatstvo. Prosječan budžet za dobitnika Oscara za najbolji film u toj deceniji bio je 50 miliona dolara. U 2010-im taj prosjek je pao na 20 miliona dolara.

Pobjednici između 2009. i 2012. – "Milioner s ulice", "Kraljev govor" i "Umjetnik" – svi su koštali oko 15 miliona dolara. A kada je 2010. nagradu za najbolji film dobio "Narednik James" Kathryn Bigelow (budžet 15 miliona, zarada 50 miliona dolara) umjesto "Avatara" njenog bivšeg muža (budžet 237 miliona, zarada skoro tri milijarde dolara) – sve je postalo jasno. Oscari više nisu bili rezervirani za skupe mainstream hitove, a ceremonija više nije privlačila široku mainstream publiku. Prošlogodišnji pobjednik "Anora" imao je budžet od samo šest miliona dolara i globalnu zaradu od 58 miliona. Čini se da kada se smanje budžeti i zarade pobjedničkih filmova, smanjuje se i gledanost ceremonije.

Ono što se desilo od 1998. jeste da su holivudski studiji uložili novac u superherojske avanture, fantastične epove, adaptacije videoigara i druge blockbustere koji ugađaju širokim masama, a to nisu filmovi koji dobro prolaze u sezoni nagrada. Sada je izuzetno rijetko da se publika i Akademija slože oko toga šta se smatra sjajnim filmom. "Gospodar prstenova: Povratak kralja" bio je megabudžetni blockbuster koji je zaradio više od milijardu dolara, a zatim osvojio Oscara za najbolji film 2004. godine. Prošle su dvije decenije prije nego što je još jedan svjetski fenomen s ogromnim budžetom, a to je "Oppenheimer", osvojio glavnu nagradu.

- Filmovi su postali podijeljeniji na "prestižne" filmove koji obično osvajaju Oscare i franšizne filmove "za kokice" koji to rijetko čine, dok su filmovi srednjeg budžeta poput "Forresta Gumpa" ili "Kad jaganjci utihnu", koji su nekada usklađivali Oscare s ukusom publike, gotovo nestali - kaže Schulman.

To je ostavilo otvoren put manjim, neobičnijim filmovima da osvoje nagradu: "Moonlight" 2017. godine, "Parazit" 2020. godine, "Zemlja nomada" 2021. godine, "Coda" 2022. godine, "Sve u isto vrijeme" 2023. godine i "Anora" prošle godine. To nije loša stvar. Neki od ovih filmova su remek-djela koja bi u ranijim erama bila zanemarena. Ali ono što je najzdravije za nezavisnu art-house kinematografiju nije nužno najzdravije za Oscare.

Šta god kritičari i filmofili mislili, šira javnost nije bila previše zainteresirana za to hoće li Coda pobijediti "Šape pasje" ili hoće li "Anora" pobijediti "Brutalist". Baš kao i Jack Dawson u interpretaciji Leonarda DiCapria, uzbuđenje oko Oscara nestalo je u ledenim dubinama.

Za razliku od Jacka Dawsona, ipak, uvijek postoji šansa da ponovno ispliva na površinu. Ovogodišnji favoriti za najbolji film "Sinners" i "One Battle After Another" dobro su prošli na kino blagajnama, što bi moglo povećati privlačnost ceremonije. A 2028. godine, dodjela Oscara napušta ABC i seli se na YouTube, pa bi i to moglo pomoći.