Mart je mjesec kada se obilježava reintegracija Sarajeva, grada kojeg su četničke falange tri i po godine držale pod Opsadom ubivši granatama, snajperima, glađu i hladnoćom 11 hiljada njegovih stanovnika.

Mart je i mjesec kada Milorad Dodik i njegovi istomišljenici iz arhive izvuku arsenal idiotarija o „egzodusu sarajevskih Srba“, istjerivanju sa ognjišta ili „bježanju od noža bojovnika Alijine države“ ne spominjući, naravno, naredbu presuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika o obaveznom napuštanju svojih kuća, o pljački i paljevini svega onoga što sa sobom nisu mogli ponijeti i što je kasnije truhnulo po livadama oko Pala.

Naredbi istog onog Krajišnika kojeg je Dodik odlikovao i nagradio ga pozicijom nekakvog osnivača Republike srpske.

Dodikovi su prigradski propagandisti tako i juče ispalili sve one gluposti kakve pišu i ponavljaju godinama nadajući se da će u sto puta ponovljenu laž neko konačno i povjerovati, makar neko među novim generacijama koje nisu iskusile odlazak iz domova, što u strahu od kazne za ratne zločine što pod prijetnjom Krajišnikove klike.

Dodiku je, nedugo potom, odgovorila na Twitteru gradionačelnica Sarajeva. Možda bi bilo bilje da nije. „Trebao bi znati da je hiljade sarajevskih Srba ubijeno od strane VRS, jer su branili svoj grad. Takođe da je nakon rata, u miru, entitetsko rukovodstvo RS-a pozivalo Sarajlije srpske nacionalnosti da napuste grad“, napisala je između ostalog Karić. Za koju se osnovano sumnja da se nekada, u slobodno vrijeme, bavila i historijom.

Dodiku koji svakim svojim javnim istupom isključivo provocira i izaziva, odgovara se uspravnim gardom i činjenicama. A neko ko već dvije godine, bez ikakvih opipljivih rezultata, sjedi u fotelji gradonačelnice, mora znati makar osnove činjenice, osnovne podatke vezane za Opsadu glavnog grada Bosne i Hercegovine.

U Sarajevu nije ubijeno „na hiljade Srba“.

U odbrani Sarajeva od Agresije poginulo je 235 Srba, pripadnika Armije RBiH. Tokom Opsade grada poginulo je 1210 civila. Nije teško, dovoljno je prelistati „Knjigu mrtvih“ Mirsada Tokače, u njoj su imena, prezimena, datum i mjesto pogibije svakog od njih.

Priča o nekakvih hiljadama ubijenih Srba samo je doljevanje benzina na suludu Dodikovu ambiciju kakvu nam svakodnevno prezentira u svojim javnim istupima i na društvenim mrežama.