U stotinama dokaza se potvrdilo da su antiustavne i antidržavne akcije Milorada Dodika paralelne sa onim protestima i skupštinskim dramama koje se događaju u Srbiji. Potvrdio je to Vučić nakon susreta s njim u Beogradu:

- Postoji saradnja između onih koji su osuduli Dodika i obojene revolucije u Beogradu.

Jedino što je očigledno je saradnja Dodika i Vučića u pokušajima da se tenzije iz Srbije prebace u BiH.

Nakon najava brojnih referenduma za nezavisnost, nakon gotovo svakodnevnih ponižavajućih tretmana i brutalnih napada na Bosnu i Hercegovinu, stigao je do stvarnih akcija secesije i stvaranja aparthejda od entiteta RS. Žestoku osudu onoga što Dodik radi u BiH poslao je Marco Rubio, američki državni sekretar. On je dao jasnu podršku suverenitetu i stabilnosti Bosne i Hercegovine.

"Sad ili nikad" za Hrvate

Nakon dolaska Marka Ruttea, šefa NATO-a u BiH, i nakon njegovih oštrih poruka, Dodik je nastavio po svome, a i hrvatska politika je nastavila da ga gura u vatru.

Željana Zovko kaže kako je "sad ili nikad" za Hrvate.

- Vrijeme se dramatično promijenilo. Historijsko je ovo vrijeme za Hrvate u ovom trenutku. Pokazuje se da za sve ono na čemu su insistirali, šta su tražili, a što su dobili u Dejtonsko-pariškom mirovnom sporazumu, a to je pravedan položaj, jednakopravnost kao konstitutivna zajednica, moraju iskoračiti i tražiti natrag jer sad ili nikada vrijeme je za akciju. Ovo vrijeme im pruža mogućnost to ostvariti - kazala je Zovko u intervjuu za Večernji list.

I njeni istupi su dobili odgovor. Američki republikanski senator, saradnik predsjednika Donalda Trumpa, Chuck Grassley je oštro upozorio: 

- Lider bosanski Srba Milorad Dodik u Bosni i Hercegovini podržava separatizam. Sad su i separatisti, bosanski Hrvati, stupili u akciju. To je zabrinjavajući eho '90-tih za mnoge građane Iowe koji su pobjegli od separatističkog nasilja nakon rata i genocida '90-tih. Nije se dobro završilo za separatiste tada, a neće ni sada - napisao je Grassley.

Ali, nevjerovatno drsko su separatisti nastavili po svome. 

Koliko je ovo što radi haotično Dodik je potvrdio tako što je zabranio djelovanje Suda BiH, Tužilaštva BiH, SIPA-e i VSTV-a na teritoriji RS-a i time zapravo spriječio sebe da podnese žalbu na prvostepenu presudu. To znači da će ubrzo postati pravosnažna. A posljedice će po njega biti dugoročno bolne.

Američka diplomatska ostavština

Dodik je doživio totalni debakl nakon žestokih i jasnih reakcija iz SAD-a, Turske, Velike Britanije, Švedske, Francuske i drugih država. Dodikova alibi-priča o izvornom Dejtonu je zamazivanje očiju, motiv bez motiva, pokušaj javne laži koju bi svaki osrednji pravnik srušio pred bilo kojim sudom. Sve što je dodato, kako Dodik kaže, izvornom Dejtonskom ugovoru imalo je parlamentarni pristanak svih strana i oba entiteta. Premda je njegov paket ustavnih promjena u RS-u oboren pred Ustavnim sudom BiH, on i dalje nastavlja po svome.      

Priča o izvornom Djetonu je jeftin pokušaj udvaranja Amerikancima koji su tvorci Dejtonskog sporazuma i koji ga smatraju pitanjem svoje diplomatske ostavštine. Vašingtonski sporazum, koji je dio paketa Dejtona je praktično dio američkog scenarija za budućnost BiH. Dakle, u dva američka grada donesen je mir u našu zemlju. Bez obzira šta mi mislili o Dejtonu, Amerikaci mogu biti ponosni jer je taj sporazum, kao nigdje u svijetu, donio u Bosnu i Hercegovinu mir i nastavak zajedničkog političkog života. Sad se javio Dodik da svojim jeftinim podvalama sruši tu američku diplomatsku ostavštinu.    

On danas traži bajagi original sporazuma, ne želi već donesene amandmane, premda je Dejtonski sporazum u naslovu "opći okvirni sporazum", dakle nešto što se moralo dopunjavati radi normalnog funkcioniranja države BiH.   

U dijelu Dodatne odgovornosti Dejtonskog ugovora piše: "Bosna i Hercegovina preuzima odgovornost u drugim pitanjima o kojima se saglase entiteti..." To je sve ono što je "prijeko potrebno za očuvanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke nezavisnosti, i međunarodnoga subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa diobom odgovornosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Ako bude potrebno, za ostvarivanje takvih odgovornosti mogu se osnivati dodatne institucije."

Teško je objašnjivo da Dodik nije bio u stanju nakupiti na dva protesta u Banja Luci više od par hiljada ljudi, a da je onda preko noći gotovo četiri hiljada Srba zaposlenih u državnim institucijama želio natjerati da napuste svoj hljeb i egzistencijalnu sigurnost.

On poziva ljude iz RS da daju otkaze u SIPA-i i obećava da imaju osigurano mjesto u MUP-u RS-a. Čovjek se upita odakle novac? Gotovo 80 posto sredstava u državni budžet uplaćuje Federacija. Mnogi u RS-u sumnjaju da je štošta od vrijednosti predao Viktoru Orbanu. Otvorena je i mogućnost mađarske eksploatacije litijuma u sjeveroistočnoj Bosni, što bi napravilo katastrofu za ovaj dio BiH i većinom otrove prenijelo u Srbiju. Sprema li Dodik neku veliku pljačku državnih sredstava na prostoru koji kontrolira RS? Računaju li na tu mogućnost ovi iz Trojke?

Dodik je samouvjereno i nasilnički požurio da pomogne Vučiću u ovom scenariju prebacivanja tenzija u BiH i sebe žrtvovao i osudio na posljedice.  

On govori o promjenama Ustavs RS u četiri tačke.  

Najtragičnije, on bi da u Narodnoj skupštini RS-a ukine Vijeće naroda. O tome nije bilo posebnih analiza ni od medija u Sarajevu.

To Vijeće naroda za njega predstavlja "nametnutu instituciju RS-u od strane visokog predstavnika". Tvrdi da to nije dio dejtonskih rješenja.  

Bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je nametnuo asimetrične izmjene entitetskih ustava, tako da je Vijeće naroda RS-a, kao "drugi dom" Narodne skupštine RS-a, imalo znatno umanjene nadležnosti, nego recimo Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, koji je potpuno ravnopravan sa Zastupničkim domom. Na nivou države Dom naroda ima snagu jednaku Zastupničkom domu.

U većini država demokratskog svijeta postoje dvodomni parlamenti. Recimo, SAD ima Kongres, koji je zastupnički dom i Senat, koji je gornji dom. Dodik bi da ukine Vijeće naroda kao gornji dom u Skupštini RS-a. Sad bi Dodik da ga i ukine nakon strašnih poniženja koje je ovo Vijeće naroda doživjelo u RS-u, gdje od dvije stotine apelacija nije prihvaćena niti jedna.    

U članu 1. važećeg Ustava RS piše: "Srbi, Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj."

Bošnjačke rane

Dodikovo izbacivanje Vijeća naroda iz Ustava RS-a, koje je trebalo da štiti vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda, napravilo je pitanje šta će ostati od konstitutivnosti? Čak i ako bi ostala postojeća formulacija o ravnopravnosti i nediskriminaciji drugih konstitutivnih naroda, a najvjerovatnije da neće ostati, posve je jasno da Dodik hoće ekskluzivni entitet srpskog naroda. Svi drugi će biti građani drugog reda. Nije zabilježeno ni u afričkim plemenima, ali eto, jest u Dodikovom RS-u.  

Dodik ovim sramnim potezima ne računa na bošnjačke rane iz nedavne prošlosti. On bi da otme Srebrenicu od bošnjačkih žrtava i sjećanja. To ne može nikakva sila.

Na prostoru dejtonske Republike Srpske je 1991. prema popisu bilo više Bošnjaka nego Srba. U pogromu devedesetih oni su ubijani i danas su još u stotininam masovnih grobnica u tom entitetu. Etničkim čišćenjem je svo stanovništvo RS-a prognano izvan svoje domovine Bosne i Hercegovine. Bošnjaci pamte to vrijeme. Pamte zločine i presude Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) koji je generirao iz Tribunala u Hagu u stalni svjetski krivični sud. Taj je sud donio desetine presuda za zločine protiv čovječnosti i četiri presude za genocid. Čuvamo mezarje u Potočarima i pamtimo jedinu presudu za genocid u historiji koju je donio drugi, Svjetski sud pravde, tada jedini put u korist BiH i bošnjačkog naroda. Ratni zločin ne zastarjeva, pa neće ni presude za najgore ratne zločine.   

Dakle, ovo što rade Dodik i njegovi je pokušaj stvaranja ekskluzivnog srpskog entiteta. Ukidanje Vijeća naroda i taj "Dodikov ustav" je potvrđivanje jedinog aparthejda u Evropi. Nešto slično Nirnberškim zakonima iz njemačke nacističke prošlosti.