Bjegunac od pravne države Bosne i Hercegovine Milorad Dodik sastao se ovih dana sa ruskim predsjednikom Vladimirom Vladimirovičem Putinom u Moskvi. U međuvremenu, prema nepotvrđenim informacijama, Interpol odbija da raspiše za Dodikom međunarodnu potjernicu što je, ako je tačno, podvig lobiranja Budimpešte i Beograda.
Ako se vratimo za čas u Moskvu možemo zaključiti da je cilj sastanka bio da se od ruskog vladara dobije zeleno svijetlo za formiranje ruske autonomne oblasti RS, kao samoproglašene teritorijalne cjeline na teritoriji bh. entiteta RS. Što bi se reklo, Putinu ni u džep ni iz džepa, samo jedno veliko nerviranje čelnika EU slikanjem sa Dodikom kojeg može poput dugmeta pritisnuti i gurnuti u sukob za majčicu Rusiju kada za to dođe vrijeme ili ga kao prijetnju miru EU podlo prodati Briselu za neke više, da ne kažem unosnije interese. Sa druge strane Dodik se nada velikim djelima Moskve kao i svaki Srbin od Karađorđa pa na ovamo.
Sjećate li se Srpskih autonomnih oblasti formiranih nekoliko mjeseci prije izbijanja rata u BiH 1992. koji je počeo sa realizacijom početkom 1991. godine. U njima je političko rukovodstvo bosanskih Srba uspostavilo paradržavnu upravu, pripremilo oružanu pobunu, u čemu im je osobito pomogla koncentracija JNA u Bosni i Hercegovini nakon povlačenja iz Slovenije i Hrvatske.
Crna trojka iz Banja Luke želi da na sličan način koristeći politički utjecaj Ruske Federacije spasi sebe u političkom smislu, nudeći ponovo teritoriju Bosne stranom zavojevaču praveći ovaj put tzv. rusku autonomnu oblast usred Balkana, uz Srbiju i Mađarsku, kao vojne i političke garante i vjerne ruske saveznike. Crna trojka iz Banja Luke, sa prešutnom podrškom HDZ-a BiH, pod krinkom priče o odlasku stranaca iz BiH, u suštini žele da nam ovdje instaliraju vojni kontingent svojih stranca koji će nametati njihovu političku volju cijeloj državi, baš kao JNA 1992.
Na ovaj scenario sam upozoravao godinama. Sada vidim da se ozbiljni europski političari i američki kongresmeni referiraju na Dodika kao na ruskog čovjeka, shvaćajući do kraja njegovu intenciju da rusku čizmu dovuče na najbližu tačku Zapadu, odnosno na manje od 150 km od Zagreba, prve veće prijestolnice NATO pakta u okviru EU.
Jedino ko odobrava taj scenario je za divno čudo HDZ BiH, odnosno preciznije Dragan Čović, koji aktivno podržava uspostavu ruske gubernije na hrvatskim granicama, sve kako Bošnjaci ne bi dobili nacionalnu državu, pardon džamahiriju. Kakav danak neiskustvu.
Kada jednom ruski tenkovi zabruje na bosanskoj obali Save uperujući svoje prijeteće cijevi na Hrvatsku, Dragan Čović će i dalje tražiti izmjene Izbornog zakona ponavljajući kao papagaj da će se u narednih 14 dana desiti prijelomne stvari u evropskom putu BiH i općenito položaju Hrvata kao njenog konstitutivnog naroda. Da, desit će im se kapitalna stvar, postat će rusima nosači municije i ranjenika kao ini Ukrajinici koji žive pod okupacijom Putinovog "rašističkog" režima. Šta ćete to je cijena podaništva u kojoj Srbi uvijek bolje prođu.
Bošnjaci kao i obično u svom dumanu i na momente okrutno sujetnom gloženju. Jedni druge optužuju za izdaju, crtanje karata... A za aktualnu situaciju su krivi svi osim Bošnjaka, odnosno njihovog političkog establišmenta i sadašnjeg i bivšeg. Po običaju, nemamo samokritičke svijesti, a državničke još manje.
"Rata neće biti" najčešća je izjava bošnjačke političke reprezentacije. Kada je to rahmetli predsjednik Alija Izetbegović govorio svi su ga osuđivali, zbog nespretnog političkog taktiziranja. Pitam se da li danas oni rade istu stvar?
Oni koji tvrde da rata neće biti ili znaju tačno nivo sigurnosnih rizika u ovom momentu (pa im je naloženo da iznose tu ocjenu) ili svi oni zajedno ne shvataju da smo već duboko u hibridnom ratu, prevashodno sa Srbijom i Mađarskom uz asistenciju Rusije, u kojem sigurnosni rizici od izbijanja sukoba rastu, dok god je crna trojka iz Banja Luke na slobodi i prijeti da će pružiti otpor pri hapšenju. Deeskalacija će se desiti sa hapšenjem ili bijegom osumnjičenih od nadležnih organa za provedbu zakona u BiH, a svaki dalji vid eskalacije nakon toga, opet ostavlja doduše manju mogućnost izbijanja konflikta.
Dok god je (ono što se zna) 100 jurišnih pušaka upereno u državu sa metkom u cijevi, otkočeno i spremno da otvori vatru na instrumente pravne države narušavajući tako mir, stabilnost i rušenje ustavnog poredaka zemlje, veliki je rizik od izbijanja sukoba niskog intenziteta koji ide u prilog Rusima, njihovim regionalnim satrapima i Dodiku lično. U toj napetoj atmosferi ni rata ni mira, međusobna politička tužakanja Bošnjaka su apsolutno infantilna, kontraproduktivna i znak su opće političke nezrelosti, nedoraslosti i prepotencije bez pokrića.
Kada će se i pod kojim okolnostima sastati sve prodržavne političke opcije i dogovoriti zajedničku političku platformu djelovanja u kriznim uslovima? Kada će se zauzeti jasan stav svih prodržavnih političkih aktera o tajmingu, snagama i načinu upotrebe instrumenata pravne države u lišavanju slobode osumnjičenih za rušenje ustavnog poretka države? Ima li bilo kod od njih političke odgovornosti i zrelosti da se takav sastanak upriliči?
U međuvremenu SIPA hapsi osumnjičene za razna krivična dijela nesmetano po entitetu, sve osim osumnjičenih za rušenje ustavnog poretka. Svako hapšenje koje je SIPA izvela podrazumijevala su izradu opsežnog operativnog plana i koordinaciju sa ostalim policijskim agencijama i OSA-om. Postavlja se pitanje zašto MUP RS ne zaustavi SIPA-u u kršenju entitetskog Zakona o zabrani rada toj državnoj agenciji, već i asistira u pojedinim hapšenjima koja su se desila od stupanja na snagu spornih zakona.
Je li to znak da je MUP RS ustuknuo? A niko to od Bošnjačkih političara zbog međusobnog tužakanja uopće nije ni primijetio? Govorimo uglas što bi se reklo, vrijeme je da se bošnjački političari izmire i fundamentalno promijene političko ponašanje, dok još imaju gdje da se bave politikom.
