Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i siva eminencija gotovo svih procesa u bh. entitetu Republika Srpska, opet je iskoristio međunarodnu scenu, ovaj put Moskvu i tamošnji Međunarodni forum sigurnosti, kako bi zabetonirao svoju ulogu jednog od glavnih remetilačkih faktora na Balkanu.

Dimna bomba ili...

Može li ga BiH zaustaviti? Dodik najavio dolazak Putina u Banju Luku

Njegov nastup pred ruskim zvaničnicima, uključujući i sastanak sa sekretarom Vijeća sigurnosti Rusije Sergejem Šojguom, nije bio ništa drugo doli manifest snishodljivosti prema Kremlju, garniran opasnim napadima na ključne evropske partnere Bosne i Hercegovine.

Lice dvolične politike

Dodikova retorika u Moskvi o "multipolarnom poretku" čija je "centralna osovina Ruska Federacija" razotkriva dubinu njegove zavisnosti o režimu Vladimira Putina.

Ipak, ono što ovaj politički ples čini posebno pogubnim za Bosnu i Hercegovinu jeste Dodikova sposobnost da istovremeno održava snishodljiva, često polutajna savezništva s određenim krugovima u SAD-u, dok se javno prikazuje kao ruski vazal.

Dok se u Rusiji predstavlja kao bedem protiv "zla", Dodik godinama troši milione na lobističke kuće u Washingtonu, pokušavajući se dodvoriti američkoj administraciji kad god osjeti da mu sankcije ugrožavaju lični komfor ili politički opstanak.

To "trgovanje utjecajem" na relaciji Moskva-Washington direktno podriva suverenitet Bosne i Hercegovine zato što njenu vanjsku politiku ne vodi država, već hir jednog čovjeka koji se nudi onome ko mu u datom trenutku garantira ostanak na vlasti.

Demonizacija Njemačke i Velike Britanije

U isto vrijeme zabrinjavajuće, ali i indikativno, jeste Dodikovo otvoreno targetiranje Njemačke i Velike Britanije.

Njegove izjave o "militarizaciji Njemačke" i "podmukloj ulozi Velike Britanije" jesu diplomatski skandali, ali i direktni napadi na države koje su među značajnim investitorima i garantima stabilnosti u Bosni i Hercegovini.

Za one koji ne znaju zašto Dodiku smetaju Berlin i London, važno je istaći da su ove dvije prijestolnice najglasnije u zahtjevima za poštovanjem vladavine prava i sankcioniranjem secesionističkih politika. Napadajući njih, Dodik pokušava izolirati RS od evropskih standarda, nudeći joj zauzvrat mutnu viziju "ruske odlučnosti" koja, kako vidimo na primjeru Ukrajine, donosi samo razaranje i izolaciju.

Cijena "historijskog osjećaja"

Milorad Dodik se u Moskvi pozivao na "istančan osjećaj srpskog naroda za pravo i nepravo". Međutim, njegova politika sugerira da je taj osjećaj kod njega zakazao. Iako tvrdi da bira stranu "dobra nad zlom", on zapravo bira stranu izolacionizma. Vezivanje sudbine jednog entiteta, posljedično i cijele Bosne i Hercegovine, za sudbinu Ruske Federacije u trenutku dok se ona nalazi pod najtežim međunarodnim sankcijama, akt je političkog hazarda koji najviše košta građane.

Njegovo insistiranje na tome da male zemlje trebaju "prilagođavati svoje politike centrima moći" zapravo je još jedna manifestacija toga da on Bosnu i Hercegovinu ne vidi kao suverenu državu, već kao platformu koja treba služiti tuđim interesima.

Dodikova posjeta Moskvi i sastanak sa Šojguom još su jedan ekser u kovčeg evropske perspektive Bosne i Hercegovine koju on, uz bolnu inertnost "probosanskih" faktora koji su na vlasti, suštinski sabotira. Njegova strategija biti ruski igrač na terenu, američki molitelj u lobističkim krugovima te otvoreni neprijatelj evropskih sila vodi Bosnu i Hercegovinu u status crne rupe u Evropi.

Milorad Dodik se u Moskvi bavi "svjetskim poretkom", a građani Bosne i Hercegovine, uključujući i one u entitetu RS, ostaju zarobljenici politike koja proizvodi neprijatelje brže nego što može otvoriti radna mjesta. Pogubnost Milorada Dodika skoro da je prestala biti pitanje samo unutrašnje stabilnosti Bosne i Hercegovine, već i regionalni sigurnosni problem koji se hrani snishodljivošću prema istoku i licemjerstvom prema zapadu.

Uz to, interesantno je kako su visokopozicionirani kadrovi SNSD-a "podijelili uloge" kada je riječ o okrenutosti prema političkom istoku i političkom zapadu. Dodik, Putinov dužnik, nerijetko zakazuje raznorazne susrete u Moskvi s ruskom predsjedniku bliskim ljudima, dok se Željka Cvijanović, članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, češće može vidjeti kako visi na sastancima s washingtonskim diplomatama i lobistima.