Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, čovjek za kojega nikada do kraja, pravosudnim epilogom, nije utvrđeno da li je sa kišobranom ili snajperom stajao na brdima opkoljenog Sarajeva, u proputovanju je kroz gradove Bosne i Hercegovine.

Helikopterom je krenuo da obiđe srpski narod u BiH i u "bh. Federaciji".

Vlasti iz susjedne Srbije, osim što strateški decenijama djeluju na teritoriji naše zemlje provodeći velikosrpsku ideologiju na svaki dostupan način, faktički ostavljaju svoj trag pa tako grade bolnice, vrtiće i domove zdravlja, sve sa nazovom "Srbija" u imenu.

Vučić na 36 stepeni govori o jedinstvu srpskog naroda, pa kritikuje činjenicu da ne žive svi Srbi u istoj državi. Otkud nekome pravo da za taj narod koristi i geografsku odrednicu: bosanskohercegovački, kosovski, hrvatski ili vojvođanski?

Podsjetimo, "svesrpski svet", politička je i kulturna ideja koja se upravo odnosi na "očuvanje identiteta" Srba u svim zemljama Zapadnog Balkana, a takvo nešto se, iako je u pozadini nastojanja pokušaj hegemonije, ostvaruje kulturnim poveznicama.

Kritikuje Vučić i činjenicu da se u BiH za manji bh. entitet govori Rs, a ne "Republika srpska", jer tako, kaže, niko neće dobiti poštovanje i ljubav Srba. Ako misli na sebe i sebi slične koji su 90-ih u našoj zemlji sijali smrt i sistemski provodili ratne zločine,  koji su kulminirali najtežim od svih oblika zločina protiv čovječnosti, genocidom - onda srbijanski predsjednik zaboravlja da građanima BiH takvi sentimenti od strane onih koji podržavaju svaki oblik njihove dehumanizacije i negiraju im pravo na postojanje (a ne samo na identitet) uopće nisu potrebni. Tako Vučić svoju patetiku može ostaviti s onu stranu Drine, gdje skriva i sumnjičenike te presuđenike za ratne zločine.

Pa, nećemo mi rogobatnu tvorevinu, koja se administrativno prostire na dijelu teritorije BiH, zvati onako kako su to krajem prošlog stoljeća sanjali Vučić i njegovi ideološki oci, već onako kako to zaista jeste.

Love-hate relacija između Vučića i Dodika,  unutar koje svako pokušava da se strateški pozicionira te tu i tamo povlači sulude poteze - opet se manifestira u radu institucija Rs-a na prostoru Bosne i Hercegovine.

Dok u BiH Dodik jede narezak, Vučić s druge strane jede parizer; slika je to i naličje istog populizma u sjeni opasnih ideoloških nastojanja da se prostor BiH podijeli na "srpski" i neki drugi. Ili druge.

I dolaze takve poruke puno otvorenije nego što je to ranije bio slučaj, u situaciji kada se Srbija ubrzano naoružava, nabavlja sisteme odbrane od Izraela te, jednako kao i političko rukovodstvo SNSD-a, pa posljedično i manjeg bh. entiteta, sebe nudi kao platformu za njihove interese na Balkanu.

U doba kada je islamofobija zauzela primat u svijetu i među top pet je najpopularnijih političkih platformi, Vučić daje Dodiku ulogu koja mu zakonski ne pripada, a za koju svi znamo da je iz sjene obnaša - onu prvog čovjeka Rs-a.

Poruke Vučića o tome da u BiH kao multietničkoj zemlji postoje neki etnički ekskluzivni teritoriji govore u prilog tome da ratni ciljevi koji nisu mogli biti ostvareni krajem prošlog stoljeća i dalje žive te vjerovatno nikada neće odustati od teritorijalnih pretenzija, koje se sada provode drugim sredstvima, poput pružanja podrške lokalnim zajednicama.

Radi se o zloupotrebi odredbi Dejtonskog mirovnog sporazuma koje omogućavaju stvaranje "specijalnih paralelnih veza", što će zauvijek -  bez obzira na nepoštivanje kompletne procedure kada su takvi odnosi u pitanju — ostaviti vrata odškrinuta za sve velikodržavne imaginarije.

I dok tvrdi da poštuje BiH, istovremeno negira postojanje državnih granica, vjerovatno jer je onu na Drini uvijek shvatao kao relativan koncept.

"Neka naprave još pet granica, Srbe s obje strane Drine neće razdvojiti. Nikada više neće moći podijeliti Srbe kao što su to činili ranije", priča Vučić u svojoj emociji, zanesen idejom "svesrpskog sveta".

To da Srbija nikada nije, niti će - dok je neka sila veća od njene mitomanije u tome ne zaustavi- odustati od ideje da prisvaja dijelove susjednih država, jasno je svima. Tako, dok uz sebi svojstvenu dramatizaciju kosi u okolini Bugojna, Vučić ponavlja odveć oproban narativ koji je veoma opasan u regionalnim prilikama Zapadnog Balkana, potpirujući međunacionalne tenzije sve više kako institucije Evropske unije odlučuju da su srbijanskom predsjedniku dale dovoljno vremena i novca pokušavajući kupiti regionalnu stabilnost smirivanjem prilika u toj zemlji.

Budući da se to nije dogodilo, sada Vučić ponovno u predstavi za javnost šalje znakovite poruke, ne samo našoj zemlji, već i šire. Destabilizacija jeste mogućnost politike Srbije prema našoj zemlji. I niko u trenutnim geopolitičkim prilikama lutanja i pomjeranja sidra svjetskih sila ne može znati kako i na koji način bi se ona odvila.

Ipak, korištenje suludih narativa za obračune sa političkim protivnicima na domaćem terenu u Srbiji nikako nas neće navesti da Rs tretiramo kao nešto što zaslužuje poštovanje. 

No, thanks.