Kada se u duge cijevi izvrši umetanje bojevog metka, svaka priča postaje suvišna, svaki dijalog besmislen i svaki zakon prekršen. Jučer je postalo jasno da je novi sukob u Bosni i Hercegovini na vratima i da se radi o otvorenoj oružanoj pobuni MUP-a RS-a protiv države Bosne i Hercegovine. Konsekvence po organizatore i počinitelje moraju biti jasne i ozbiljne.

U prvom redu mora reagovati onaj kojeg jučer oko zgrade u kojoj se osumnjičeni Dodik krio sa svojom pratnjom nije bilo na način kako je to trebalo da bude, u skladu sa mandatom koji ima – EUFOR. Od samog početka međunarodna zajednica vruć krompir u vezi sa Dodikom prebacuje državi Bosni i Hercegovini iako su svi svjesni da tako nešto može završiti samo na jedan način – oružanim sukobom.

Jučer je MUP RS-a imao metak u cijevi tražeći novi incident poput ubistva srpskog svata da započne sukob za koje bi okrivili "Muslimane". Ali kompletan scenarij ako i je i bio naručen od Dodika kako bi se izazvao sukob, ili aktuelnih vlasti kako bi se pokazalo da se nešto oko hapšenja ipak poduzima, nije isporučio ono što se očekivalo.

Kako god se tumačilo, poslati inspektore SIPA-e da pored nekoliko prstenova teško naoružanog osiguranja uhapse osumnjičenog Dodika, računajući da će MUP RS-a biti kooperativan, čisti je diletantizam.

Kako sad stvari stoje, pokušaj hapšenja bez upotrebe sile nije uspio, ali je, nehotično ili ne, poslao dvije važne poruke međunarodnoj zajednici i našim nosiocima vlasti.

Prva je da je Dodik ne samo deklarativno spreman da izazove konflikt što je općepoznata i notorna činjenica zbog koje nije trebalo slati inspektore SIPA-e da to i potvrde.

A druga je da je apsolutno odsustvo visokog predstavnika u BiH u kompletnoj ovoj krizi, koji ju je i generirao sa svojim odbijanjem upotrebe bonskih ovlasti ustvari znak sinhronizivnog djelovanja kako određenih krugova iz EU-a, tako i Beograda i Zagreba. Dokaz za to treba tražiti i u odsustvu EUFOR-a u ovoj cijeloj situaciji. 

Krajnji cilj svih ovih aktivnosti je izazivanje konflikta u Bosni sa etiketiranjem Bošnjaka kao novog Hamasa i svih kantona sa bošnjačkom većinom kao nove Gaze koja se također može bombardovati tepih sistemom. Zato je sad više nego ikad potrebno zadržati sabur, jer svaka neprimjerena reakcija išla bi u prilog ovom scenariju. 

Ako Schmidt i onaj koga on u suštini predstavlja ne reaguju na ovu situaciju i hitno ne smijeni Dodika, sljedeći pokušaj hapšenja, ako do njega dođe, i žrtve koje pri tom padnu (za šta spremnost očito postoji), i sve ono što se poslije toga bude dešavalo, ide na direktnu odgovornost birokrata EU-a, SR Njemačke i Herr Schmidta.

Kako god se saga oko ovog neuspjelog hapšenja završi, Bosna i Hercegovina na ovom primjeru dokazuje da sa ovim ustavnim uređenjem i organizacijom sistema sigurnosti ne može više adekvatno funkcionirati kao država i da se mora pristupiti ustavnim reformama što prije to bolje.