Trodnevnim zasjedanjem tamošnje Narodne skupštine, koje je rezultiralo usvajanjem nacrta zakona o entitetskom VSTV-u i hajdučije u obliku zakona o otimanju imovine države Bosne i Hercegovine i njenog prenošenja na entitet, Republika Srpska nastavila je divovskim koracima ka imploziji Bosne i Hercegovine.
Počeli su sitnim koracima pa ubrzali, paradom kiča kojom je obilježen 9. januar, takozvani dan Republike Srpske, u spomen na dan kada je u Sarajevu grupa srpskih poslanika u tadašnjem Parlamentu BiH, od kojih će neki na kraju skončati u Haagu, proglasila samozvanu Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine.
Navodni je praznik Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim 2015. godine, a jednostrani referendum koji su vlasti tog entiteta organizirale kako bi ga ratificirale takođe je proglašen neustavnim 2016. godine.
Deseti decembar 2012. godine Milorad Dodik je crvenim flomasterom označio u svom kalendaru, to je bio ključni datum u njegovom procesu demontaže Bosne i Hercegovine. Tog dana je Narodna Skupština RS napravila odlučujući korak u projektu nezavisnosti kojeg provodi, teško da ga je sam osmislio ali ga provodi, Milorad Dodik.
Usvojeni su zaključci pet izvještaja koji zagovaraju navodno „vraćanje” vlastima RS više od 100 državnih nadležnosti u pitanjima oporezivanja, pravosuđa, sigurnosti i odbrane. Sljedeći koraci su usvajanje u roku od šest mjeseci zakona RS o ovim pitanjima, poništavanje odgovarajućih državnih zakona i zabrana rada državnih institucija na njenom području.
Dok je Putin trljao ruke, ovaj nesretni potez izazvao je tek blagi protest ambasada SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije. Sada kada su se zapadne sile usredotočile na Ukrajinu, Miloard Dodik ima odriješene ruke da dovrši projekat koji se više ne može opisati kao obična retorička eskalacija ili predizborna kampanja.
Iako je Vladimir Putin vjerovatno generalni pokrovitelj a srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i Milorad Dodik izvođači radova, inspiraciju za način na koji će izvesti secesiju Dodik nije našao u Rusiji nego na drugom kraju Evrope, u Španiji, odnosno, u Kataloniji.
Dodik je u secesiju krenuo polako ali sigurno, njegov je plan postupno odvajanje od Bosne i Hercegovine pravilom "od zakona do zakona". To nije njegova ideja, takav je proces prije desetak godina osmislio katalonski pravnik, nekadašnji sudija Ustavnog suda Carles Viver Pi-Suyer. Ukratko, raditi korak po korak, zakon po zakon i učiniti državu nemogućom pa da onda secesija i razlaz budu jedini logičan korak.
Španija je ozbiljna država koja ima instrumente kojima i prve naznake secesije može sasjeći u korijenu, zabraniti sve ono što je suprotno njenom ustavu. Njena je vlada smijenila Carlesa Vivera Pi-Sunyera sa mjesta potpredsjednika Ustavnog suda nakon što je savjetovao Artura Masa i Carlesa Puigdemona o pravnom putu prema nezavisnosti Katalonije. On je bio osoba koju se smatralo mozgom plana odvajanja od Španije i odmah nakon smjene ukinute su neke katalonske institucije osnovane u svrhu projekta nezavisnosti a Puigdemont je navrat-nanos pobjegao iz zemlje i dan-danas se skriva u Belgiji, znajući da put kojim je krenuo ne vodi ka nezavisnosti nego ka zatvoru.
To je ono čemu, nažalost, ne svjedočimo u Bosni i Hercegovini. Ono što zaista zabrinjava je da su usamljene snage, kako u državi Bosni i Hercegovini tako i međunarodnoj zajednici, koje su u stanju spriječiti nadolazeću jednostranu secesiju Republike Srpske. Snage koja će Dodika, umjesto ka nezavisnosti, odvesti prema državnom zatvoru u Vojkovićima.
