Profesor Nenad Kecmanović, savjetnik lidera SNSD-a Milorada Dodika, u svojoj redovnoj kolumni u beogradskoj Politici objavio je tekst s jasnom porukom: iako Dodik više ne obavlja funkciju predsjednika Republike Srpske, njegov politički utjecaj ostaje snažan i prepoznatljiv – kako unutar entitetskih institucija, tako i na međunarodnoj sceni.
Kecmanović ukazuje na to da se, u savremenim političkim sistemima, centar odlučivanja sve više pomjera iz formalnih institucija ka političkim partijama i liderima koji iza njih stoje. U tom smislu, Dodik – kao predsjednik stranke koja sa koalicionim partnerima ima većinu u Narodnoj skupštini RS-a i dalje ima odlučujuću ulogu u imenovanju mandatara, formiranju vlade, izboru ministara, te raspoređivanju kadrova u javnim preduzećima i institucijama.
Poseban akcenat stavljen je na nove ljude koje je Dodik promovirao – Sinišu Karana, Savu Minića, Željka Budimira – kao i na kontinuitet u djelovanju iskusnijih kadrova poput Željke Cvijanović. Kao član Predsjedništva BiH iz RS-a, Cvijanović u međunarodnim okvirima preuzima zadatke koje Dodik trenutno, zbog sankcija, ne može da obavlja direktno. Kecmanović navodi da ona efikasno komunicira s ključnim zapadnim diplomatama, među kojima je i Christopher Landau, zamjenik američkog državnog sekretara.
U kontekstu obilježavanja 30 godina Dejtonskog sporazuma, Landau je predstavio smjernice moguće nove američke politike prema BiH. Naglasio je da SAD ne želi da nameću rješenja izvana, niti nude "neograničena sredstva za nejasne ciljeve". Umjesto toga, podrška dolazi samo tamo gdje postoji spremnost lokalnih aktera na dogovor i realistične reforme. Sporazumi, kako je rekao, moraju biti čvrsti, ali i dovoljno fleksibilni da se prilagođavaju vremenu, te da reflektuju stvarno stanje na terenu – a ne samo teorijske zamisli ili političke ideale.
U tom okviru, poruka koju posredno šalje Dodik jeste da njegov politički kapacitet ostaje relevantan, kako unutar RS, tako i u širim razgovorima o budućnosti BiH. Iako formalno izvan funkcije, njegova stranka kontroliše ključne poluge vlasti, a kadrovska rješenja ukazuju na stabilnost i kontinuitet.
Dodik, iako bez izvršne funkcije, ostaje centralna figura u političkom životu Republike Srpske – kroz stranačku strukturu, kontrolu parlamentarne većine, utjecaj na izvršnu vlast, i sposobnost da kroz saradnike poput Željke Cvijanović održava prisustvo i komunikaciju na međunarodnoj sceni.
Ovakva pozicija ne predstavlja izuzetak u regionalnim političkim okvirima, već prije pravilo u sistemima gdje se moć često koncentrira unutar partijskih hijerarhija. To dodatno potvrđuje tezu da formalna smjena s funkcije ne znači i kraj političkog djelovanja - posebno u kontekstu gdje lideri ostaju duboko povezani s operativnim strukturama vlasti.
U dijelu političke javnosti u Republici Srpskoj prisutna je nada da bi nova međunarodna konstelacija – kroz najavljenu rusko-američku "komisiju za Balkan" – mogla dovesti do smanjenja utjecaja Evropske unije, koju često doživljavaju kao pristrasnu i neučinkovitu. Prema toj perspektivi, eventualno jače angažovanje SAD-a i Rusije moglo bi otvoriti prostor za stabilniji okvir odlučivanja, koji bi više uvažavao lokalne političke realnosti.
Kako će se dalje razvijati odnosi unutar BiH, ali i odnosi međunarodne zajednice prema njoj, ostaje otvoreno pitanje. Jasno je, međutim, da postoje signali o redefiniranju vanjskog pristupa.

