Lideri 136 država svijeta usaglasili su u petak 8. oktobra 2021. godine izmjene načina oporezivanja velikih globalnih kompanija, što uključuje 15 posto minimalnog korporativnog poreza s ciljem sprečavanja multinacionalnih korporacija da kriju profit u poreznim oazama.

Pregovori su se vodili četiri godine, a imali su podršku američkog predsjednika Joea Bidena. Troškovi vezani uz pandemijsku krizu dali su posljednjih mjeseci dodatni zamah sporazumu.

“Uspostava, prvi put u historiji, snažnog globalnog minimalnog poreza konačno će izjednačiti uvjete za američke radnike i porezne obveznike, zajedno s ostatkom svijeta”, rekao je Biden.

Sporazum je postignut između 136 država koje predstavljaju 90 posto svjetske ekonomije, objavila je Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), koja je bila domaćin razgovora. Četiri članice OECD-a – Kenija, Nigerija, Pakistan i Šri Lanka – nisu se pridružile sporazumu, prenosi Reuters. OECD ističe da će minimalan porez donijeti prihod vladama od oko 150 milijardi dolara.

Ovakav dogovor najviše će utjecati na tehnološke kompanije poput “Facebooka”, “Microsofta”, “Amazona” i “Googlea”, a samo provođenje sporazuma u budućnosti bi vladama zemalja moglo donijeti dodatni prihod koji se može iskoristiti za oporavak ekonomije od krize prouzrokovane pandemijom virusa korona.

Dogovor će spriječiti velike firme da bilježe dobit u zemljama s niskim porezima, poput Irske, bez obzira na to gdje se nalaze njihovi klijenti, što je pitanje koje je postalo sve bitnije s pojavom “big tech” divova koji većinu dobiti ostvaruju na globalnom tržištu. S druge strane, ovaj dogovor veliki je izazov za države koje su svoju ekonomiju gradile na niskim porezima.

“Danas smo napravili novi važan korak prema većoj poreznoj pravdi”, rekao je njemački ministar finansija Olaf Scholz.
Analitičari navode da je ovaj dogovor pokušaj da se kontroliraju načini na koji globalizacija i digitalizacija mijenjaju svjetsku ekonomiju.

DIGITALNA PREVLAST

Zapadna civilizacija nikad nije odustala od želje za kolonijalizmom i prevlasti nad ostatkom svijeta. Vrijeme i mjesto zahtijevalo je samo promjenu metoda i oblika porobljavanja i isisavanja resursa. Savremena ekonomija i geopolitika zasnovani su na bipolarnim odnosima, gdje regionalni igrači zauzimaju sve veći utjecaj, a privid ujednačavanja razvoja zavarava nas da mislimo kako svi imamo jednake mogućnosti i pristup znanjima i informacijama. Zaboravljamo višestoljetnu akumulaciju svih vrsta dobara na Zapadu i njihovo crpljenje ili uništavanje u “zemljama trećeg svijeta”. Zbog toga će za bilo kakvu nivelaciju svjetske ekonomije trebati mnogo vremena i napora.

Navedeni dogovor može se ocijeniti kao privid uspostavljanja pravednijeg sistema jer praktično je postojanje ozbiljne konkurencije svjetskim korporacijama nemoguće.

Ono što su nekad bile pomorske i riječne luke, putevi i željeznice danas su to optički kablovi koji omogućuju globalnu komunikaciju internetom. Nekad je to bila Istočno-indijska kompanija, danas su to komunikacijske i prodajne korporacije koje uzurpiraju lokalna tržišta.

Korporacije iz Silicijske doline preuzimaju digitalnu ekonomiju u cijelom svijetu već desetljećima. “Google” i “Facebook” dominiraju industrijom internetskog oglašavanja godinama uništavajući lokalna tržišta od printanih medija do digitalnih. uključujući TV i radio. Oglašivačima je jednostavnije i jeftinije uplatiti kampanju direktno na društvenim mrežama ili platformama nego posredno u lokalnom mediju. Kratkovidnost oglašivača, od privatnog do državnog sektora, ogleda se u neprepoznavanju negativnog procesa odumiranja manjih lokalnih medija, čime se gubi veći dio kreativne industrije bez koje je gotovo nemoguće održati jedno društvo u njegovoj punini – od kulture do nacionalnog identiteta. Upravo je to bio i ostao cilj zapadne hegemonije.

“Netflix” krade publiku lokalnih televizija širom svijet, ali i kupuje produkciju i čini je ovisnom. U vrijeme pandemije aktualizirano je pitanje zaštite podataka korisnika društvenih mreža, a skandali oko zloupotrebe privatnih podataka u političke svrhe sve su više povećali pritisak na tehnološke kompanije.

PODACI SU MOĆ

Kontrola načina na koji tehnologija funkcionira čini temelj digitalnog kolonijalizma. Softver je često vlasnički, što znači da korisnici ne mogu čitati, mijenjati ili dijeliti izvorni kod. To ih sprečava u razumijevanju i kontroliranju rada njihovih računara. Zbog toga se američki programer Richard Stallman još početkom 1980-ih zalagao za besplatni softver. “Neslobodni program je jaram, instrument nepravedne moći”, zaključio je Stallman.

Učinci “povratnih informacija” (feedback) pogoršavaju stanje, jer oni koji imaju više podataka i kvalitetnije podataka mogu pružiti najbolje usluge umjetne inteligencije, čime se privlači više korisnika, što im daje još više podataka za dodatno poboljšanje usluge, i tako ukrug.

Efekti mreže, ekonomija obima i ogromni resursi za infrastrukturu, obuku i razvoj proizvoda dodatno koncentriraju moć kompanija. Silicijska dolina može zaposliti najbolje inženjere, kupiti startupe i konkurente te lobirati kod vlada za usluge.

Nedavni pad “Facebooka” i njegovih platformi pokazao je da nema nedodirljivih, ali i ovisnost svjetske ekonomije o tri društvene mreže.

U Bosni i Hercegovini imamo brojne primjere digitalnog kolonijalizma kroz kablovske operatere koji uz strane programe emitiraju i njihov marketinški sadržaj, čime uzurpiraju lokalno tržište. Posebno je opasno širenje “M:tela” kroz kupovinu lokalnih operatera, ali i ponašanje “Telemacha”, koji je ranije uspostavio prevlast u Federaciji BiH.

Zbog svega navedenog, ekonomski patriotizam potrošača kad su u pitanju telekomunikacijske usluge, elektronski mediji i internet sve je važniji, ali mnogo je bitnije odgovorno poslovanje domaćih kompanija kako bi bile konkurentnije na tržištu koje je glavni sudac.