Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država, članica Ujedinjenih nacija, koja ima neotuđivo pravo na teritorijalni integritet, suverenitet, međunarodni subjektivitet i političku nezavisnost. Svi ovi državni prerogativi su izričito navedeni u Dejtonskom sporazumu koji ima karakter međunarodnog ugovora. "Pacta sunt servanda" (ugovori se moraju poštovati) je bazični princip međunarodnog ugovornog prava kojega se sve tri države potpisnice Dejtonskog sporazuma moraju pridržavati.

Srbija i Hrvatska kao potpisnice ugovora rijetko osporavaju državne atribute BiH. Subverzivne aktivnosti usmjerene na državotvornost BiH prepustili su svojim proxyima-izdancima velikodržavnih projekata. Pružaju im podršku pod plaštom "brige" za očuvanje njihove konstitutivnosti. Uporno insistiraju na tom prevaziđenom komunističkom konceptu koji su kod sebe davno dokinuli. Moderni ustavi su zasnovani na apstraktnom pojedincu-građaninu.

Zakletva ih ne sustiže

Dolaskom na vlast SNSD, HDZ i Trojke napadi na državotvornost BiH su eskalirali. Prije su bili koliko-toliko prikriveni. Dio izabranih i imenovanih funkcionera, ali i državnih službenika zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine svoju lojalnost ne iskazuju državi BiH, nego je razaraju unutar institucija, a ponekad i izvan njih. Svi polažu zakletvu na vjernost domovini/otadžbini, zaklinju se da će poštovati Ustav i Dejtonski sporazum, a onda besramno rade naopako. Nema ni pravnih ni političkih kazni. Zakletva ih ne sustiže. Čak je i moralna dimenzija zakletve izvitoperena. Ustavni patriotizam je obesmišljen.

Svi znaju da je Milorad Dodik glavni "baja" za napade na ustavnopravni poredak BiH. Poziva se na pravo samopredjeljenja naroda do otcjepljenja iako Srbi već imaju jednu nacionalnu državu, a u Bosni i Hercegovini su daleko najravnopravniji konstitutivni narod. U entitetu RS kontroliraju svu vlast, a na državnom nivou drže ključeve odlučivanja. Traže hljeba preko pogače. Entiteti se nemaju pravo otcijepiti, ali ovu činjenicu Dodik naprosto ne prihvata. Nema mirnog razlaza tj. raspada države koji on zagovara. BiH je u Dejtonski sporazum unijela svoju državnost, tako da bi Dodikov atak u terminalnoj fazi mogao skončati ukidanjem RS-a. Kompletno vojno i političko rukovovodstvo, osnivači RS-a su presuđeni i odležavaju kazne za počinjene ratne zločine.

Osuđivati napade na teritorijalni integritet i suverenitet BiH

Kako su najviši bošnjački sukreatori i "izvođači" vanjske politike BiH reagirali na Dodikove antidejtonske stavove? Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović (SDP) i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković (NiP) vani i na domaćem terenu uporno traže od svojih sagovornika da "pruže podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine". Traže podršku za ono što nam je zagarantirano međunarodnim i unutrašnjim pravom. Strani predsjednici, ministri i druge diplomate daju im tu podršku, jer njih to ništa ne košta. Vjerovatno se u sebi ibrete šta se od njih traži? Na šta bi ličilo da najviši predstavnici Ujedinjenog kraljevstva traže podršku za teritorijalni integritet radi najavljivanog osamostaljenja Škotske?! Ili Španije koja se muči sa katalonskim separatizmom? Diplomatiji ne pristaju neslane šale. Trojkanski lideri ni u završnoj godini njihovih mandata još nisu "nadošli" da trebaju tražiti od svojih kolega (counterparts) "osude napada na teritorijalni integritet i negiranje suvereniteta Bosne i Hercegovine" umjesto što naivno traže podršku za ono što već pripada BiH.

Političari i diplomate morali bi uočavati razliku. Podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu nezavisne države se podrazumijeva u međunarodnim odnosima. Osuda je pak, proaktivni stav protiv onih koji napadaju vlastitu državu da bi je raskomadali i pripojili susjednim državama. To je snažna poruka da su produžene ratne politike neprihvatljive. Pravne razlike i diplomatske posljedice između dva stava su vrlo velike.

Snaga ne da mira

Trampov drugi uspon na američki (i svjetski) tron pretvorio je u prah i pepeo "međunarodni poredak utemeljen na pravilima". Pogažene su zapadne vrijednosti oblikovane decenijama. U međunarodnim razmjerima posijan je golem nered koji nema ko da počisti. Trampova politika kojoj tepaju sloganom "mir kroz snagu" (Peace Through Strength) je goli, neobuzdani makijavelizam gdje cilj opravdava svako sredstvo. Kod nas kažu da sirova "snaga ne da mira". NATO savez je ozbiljno uzdrman vanjskopolitičkom doktrinom "Amerika na prvom mjestu" (America-First). Evropska unija bolno se budi iz hibernacije, jer su njena sigurnost, pa čak i opstojnost ugroženi. Amerika više nije oslonac, nego nepouzdani partner.

Kuda ćemo ?

E gdje smo mi u toj priči ? Glavni vanjskopolitički ciljevi Bosne i Hercegovine su članstvo u NATO i pristupanje Evropskoj uniji. Obje nadnacionalne, multilateralne tvorevine su se o sebi zabavile, pa nemaju kad misliti o drugima. Da li ima iko ozbiljan, a da se već nije zapitao kakva je budućnost NATO saveza i Evropske unije? Nažalost, ima. To je većina političkih prvaka u Bosni i Hercegovini. Oni i dalje preživaju iste narative u zavjetrini istrošene fraze da "naš evropski i NATO put nemaju alternativu". Dokad?

Najveći državni prioritet i intelektualna preokupacija treba da postane traganje za alternativama prije nego li nam se sadašnje "alternative koje nemaju alternativu" obiju o glavu. Moramo napraviti plan B. Analitičari su Trumpovu politiku opisali kao transakcijsku i konfrontacijsku. Grenland je ogledalo: "Ili nam ga prodajte ili ćemo ga silom uzeti". Kaubojski kratko i prijeteće...

Američki plin potiskuje ruski utjecaj

Amerikanci su "zagrizli" za projekat Južne plinske interkonekcije koji bi Bosni i Hercegovini pružio diversifikaciju snabdijevanja plinom, jer sada ovisimo o ruskom gasu. Američki ukapljeni plin (LNG) trebao bi se transportirati iz terminala na hrvatskom otoku Krku, a onda novim plinovodom od Dugopolja kod Splita do Zagvozda, i dalje preko zapadne Hercegovine do centralne Bosne. Krakovima bi se spojili Mostar i Sarajevo. Dragan Čović (HDZ) je poslije sastanka obavijestio javnost da su Amerikanci zainteresirani i za izgradnju tri plinoelektrane, što onda prerasta u značajnu investiciju.

Ozbiljna američka investicija podrazumijeva ozbiljnu zaštitu uloženog kapitala. Nestabilna politička situacija u BiH koju provocira i propagira Dodik pričom o otcjepljenju RS-a od BiH nesumnjivo je protivna američkim interesima. Zato bi mu Amerikanci trebali jasno poručiti: "Veži konja gdje ti Donald kaže!" Oslobodili su ga sankcija, a optužbe za endemsku korupciju gurnuli pod tepih. A on opet gusla po starom. Američki plin u BiH trebao bi potisnuti ruski utjecaj. Dodik je od početka bio američki pulen. Valjda su naučili s kim imaju posla. Uvijek glasna ruska ambasada u Sarajevu znakovito šuti o Nacionalnom molitvenom doručku i Dodikovoj američkoj turneji sa ciljem "Make Serbia Greater Again".

Nema Trampovog kompleksa u Beogradu

S druge strane Trumpov zet Jared Kushner i njegov partner, milijarder iz UAE Mohammed Alabbar, su se povukli iz pompezno najavljivanog projekta izgradnje luksuznog stambeno-poslovnog kompleksa "Trump" na mjestu Glavnog štaba bivše Jugoslavenske narodne armije u Beogradu, srušenog u NATO bombardiranju 1999. godine. U srbijanskoj javnosti se podigla velika prašina radi planirane gradnje na području zaštićenog kulturnog dobra. Slučaj će završiti na sudu. Ovaj odron zlopamtivi Trump neće oprostiti Vučiću koji s Dodikom gura velikospski projekat poznat kao "srpski svet". Pokazali su se kao nepouzdani partneri.

OFAC do M(B)OLa

Američka administracija uvela je sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS) uz ultimatum da Ruse moraju izbaciti iz vlasničke strukture. Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov poručio je Srbiji da ni ne pomišlja na nacionalizaciju NIS-a. Nastala je drama. Mađarski MOL je obznanio da je postigao okvirni sporazum s ruskim Gazprom Neftom o kupovini 56,15 posto udjela u NIS-u. Za zaključenje te transakcije neophodna je saglasnost Ureda za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija SAD-a (OFAC).

Na ovom primjeru se vidi koliko je stvarno suverena država Srbija, kao uostalom i svaka druga manja država koja stane na put američkim interesima. Sve tri geopolitičke "stolice": ruska, kineska i američka, na kojima je Vučić žonglirao, odjednom su se rasklimale. Dodik bi trebao izvući pouku iz ovoga primjera prije nego nastavi sa svojom krkanskom retorikom koja eskalira političke odnose. Članica Predsjedništva Željka Cvijanović je lukavija, jer je u Americi tražila priključak Republike srpske na južnu interkonekciju. Ona i ne spominje otcjepljenje, nego se krije iza fraza o povećanju diplomatske vidljivosti RS-a na međunarodnom planu iako su maglu sami proizveli.

Kec u rukavicama

Skidanje (otkup) sankcija Dodiku, njegova posjeta Izraelu i sastanci sa najvišim funkcionerima režima, te visoki rang sagovornika koje je imao tokom posjete Americi s pravom su izazvale ozbiljnu zabrinutost u domaćoj javnosti. Povrh toga islamofobični mađarski premijer Orban instalirao je svoju policijsku antiterorističku ispostavu u Banja Luku. Bilo bi dobro da izgubi izbore. Priča o ugroženosti kršćana u BiH je odvratni propagandistički smrad.

Smislili su ga i šire pokvareni američki lobisti da uzmu pare. Ne mare za pogubne posljedice. Ako je neko ugrožen u BiH onda su to objektivno Bošnjaci muslimani, jer oni su samo otočić u kršćanskom moru. No za pasivnost i pometenost kreatora i izvođača bosanskohercegovačke vanjske politike nema opravdanja. Moraju hitno djelovati. Imamo još utjecajnih prijatelja u svijetu. A u rukavicama držimo keca: američku investiciju u Južnu plinsku interkonekciju koja zahtijeva stabilno okruženje. S Dodikom ga nema.