Kada je 1872. godine Novopazarskom sandžaku pripojen Niški sandžak, nastao je Novopazarski vilajet (pašaluk), što je najveći stupanj koji je Sandžak imao u svojoj cjelokupnoj historiji.

Bosanskom ejaletu pripadali su Mitrovica, Zvečan i Banjska. Ovi predjeli bili su tada granični dijelovi Bosne prema jugoistoku, a njihovo stanovništvo stoljećima se osjećalo dijelom Bosne i Sandžaka. Putopisci ovaj današnji dio Kosova u svojim putopisima nazivaju “Gornja Bosna”.

Blizu Mitrovice nalazio se han i pored hana veliki kamen, koji je označavao granicu Bosanskog vilajeta (blizu današnjeg sela Svinjare).

Tu su muslimani iz Bosne i Hercegovine, vraćajući se u svoje krajeve, prinosili kurban (klali ovnove) kao žrtvu u znak zahvalnosti Bogu, što su dotle zdravo doputovali.

Dotle su prvaci bosanski izlazili u susret novom bosanskom veziru, i u njegovu sreću i počast klali kurban. O tome pričaju i danas stari ljudi u Mitrovici. Granični stub još stoji na neka dva kilometra udaljenosti od stare mitrovačke željezničke stanice.

Mitrovica je bila 415 godina dio Bosne, a 427 godina dio Sandžaka.

Naravno ovo je samo evociranje historijskih uspomena na prošlost ovog nekada Sandžačkog, a sada Kosovskog grada, bez ikakvih pretenzija da se bilo šta promjeni u sadašnjem statusu Kosovske Mitrovice. Točak historije i historijski procesi idu naprijed i ne mogu se reciklirati decenije, a još manje stoljeća koja su odavno i nepovratno prošla, piše Esad Rahić za Sandžačke.rs.