Član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine Suad Arnautović upozorio je na alarmantno nizak odaziv dijaspore za predstojeće opće izbore.

Najveći broj prijava zabilježen je iz Njemačke (2.300), Hrvatske (2.212), Austrije (1.223) i Srbije (557).

U državama gdje žive stotine hiljada ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine, interes za glasanje manji je nego ikada!

Zašto?

Odgovora je puno. I svaki je gori od prethodnog!

Dijaspora se značajno angažirala prije četiri godine. Srcem je stala uz Pokret za državu. I Pokret se raspao odmah nakon izbora. Dijaspori je (ponovo!) zariven nož u srce!

Vjerujući slatkorječivim obećanjima, glasali su za kandidate grupacije "probosanskih" i "bošnjačkih" stranaka.

Njih petero ušlo je u Narodnu skupštinu entiteta Rs.

I onda je jedan od njih gordo izjavio da je 'ponosni vojnik vojske Rs'. Iste one koja je stotine hiljada Bošnjaka i Hrvata protjerala sa svojih ognjišta, izvršila pokolje u Prijedoru, Zvorniku, Bijeljini, Sanskom Mostu, sistemska silovanja u Foči, Bratuncu, Vlasenici, Bosanskom Novom... i genocid u Srebrenici. Iste one koja je ne samo pred Tribunalom u Hagu proglašena zločinačkom formacijom!

Dijaspora nikada nije dobila ni objašnjenje za takvu politiku. O izvinjenju da i ne govorimo. Ostavke svakako ne postoje.

Nakon četiri godine, potrebni su i glasovi dijaspore.

Koliko oni vrijede odlično zna, na primjer, Milo Đukanović.

On je zahvaljujući njima uspješno proveo referendum o nezavisnosti Crne Gore.

Još bolje vrijednost dijaspore zna Albin Kurti.

Premijer Kosova i ovog puta dobio je nove, prevrijedne, mandate u Skupštini Kosova zahvaljujući glasovima dijaspore.

Zna i Andrej Plenković.

On je i treći mandat osigurao zahvaljujući i glasovima dijaspore. Tri vrijedna mandata u Saboru Hrvatske su njegova i samo njegova!

A "naši"?

Bosanskohercegovačka dijaspora prepuna je uspješnih, sposobnih, vrijednih, pametnih, utjecajnih... ljudi.

Od biznisa, preko nauke, umjetnosti, do politike.

Koliko su vlasti radile i uradile na povezivanju i održavanju veza s njima?

Ko od političara komunicira s bilo kime iz dijaspore, a da je to državni, osmišljeni program?

Kakve su veze tih uspješnih ljudi s državnim institucijama Bosne i Hercegovine?

U proteklih pet godina, u Bosnu i Hercegovinu se sliko između 17 i 23 milijarde maraka.

To je novac koji je dijaspora poslala domovini.

Sada trebaju i njihovi glasovi.

I trebaju!

A za šta?

Koliko je ljudi iz dijaspore na listama stranaka? Ali ne 'tamo negdje', 'reda radi', već u vrhu!

Među prve četiri pozicije?!

Bosna i Hercegovina, kao i sve druge države našeg regiona, u svjetskom je vrhu po odlasku ljudi.

Prije 200 godina, taj status imala je jedna Irska.

Irci su masovno išli u Sjedinjene Američke Države.

Joe Biden, Irac porijeklom, postao je predsjednik SAD. I onda je, u tom svojstvu, otišao na veliki praznik države iz koje potiče.

Kao i svako pametno ulaganje, ulaganje u dijasporu višestruko se i dugoročno isplati!

A ko od političara u BiH ima takvu svijest? Da o viziji ne govorimo.

Raditi s ljudima zna biti teško. Pogotovo onima koji nemaju iste svjetonadzore kao vi i/ili su drugačijeg mentalnog sklopa.

Inkluzivnost je bila i ostala jedna od temeljnih odrednica uspješnih društava.

A ovi 'naši' nisu u stanju okupiti ni sunarodnjake!

Njima su drage pare dijaspore i - glasovi.

A glasovi presušuju.

A presušit će i pare!