Više od trećine dijamanata iskopanih u svijetu dolazi iz Alrose, ruske kompanije u kojoj Putinova vlada ima većinski udio. Blokada komercijalnih transakcija znači da mnoge firme drastično smanjuju zalihe, ali prije svega postoji etička dilema koja ukazuje na mogući povratak zloglasnih 'krvavih dijamanata'.

Konsultantska firma Bain & Co objavila je 8. februara godišnji izvještaj o industriji dijamanata koji obično izrađuje u saradnji sa Svjetskim centrom za dijamante u Antwerpenu. Govorili su o nevjerojatnom oporavku nakon pandemije. Naplata je porasla za čak 62% u 2021. godini, a nivo prije pandemije premašen je za 11%.

Dvije sedmice kasnije, ova industrija zabrinuta je zbog mogućeg naglog pada prodaje. Razlog treba tražiti u Rusiji, tačnije u firmi Alrosa. Dijamanti izvučeni iz tamošnjih rudnika čine 30% globalne bruto zarade. Samo prošle godine izvukli su 32 miliona karata u vrijednosti više od četiri milijarde eura.

Važnost ruskih dijamanata je tolika da je ta zemlja 2015. prestigla Bocvanu kao najveći svjetski proizvođač. Prije desetak dana zabranjeno je trgovati sjevernoameričkim kompanijama i s Alrosom. No, iako mnoge firme mogu koristiti već kupljenu, glavni problem je blokada protoka kapitala između Rusije i zapadnih zemalja.

"Dok evropski čelnici još uvijek odlučuju koje će firm biti sankcionisane, zabrinutost raste u Antwerpenu", objavili su nekoliko dana ranije u belgijskim medijima. "Udar bi trebao koštati Rusiju, ali postoji mogućnost da će s više povrijediti nas, jer Rusi mogu trgovati svojim dijamantima u zemljama koje ne pripadaju Evropskoj uniji", objasnili su iz Antwerpen World Diamond Centra.

Pitanje je, osim ekonomskog, uglavnom etičko. Ruska vlada posjeduje 66% poslova Alrose. Njegov izvršni direktor Sergej Ivanov također pripada užem krugu Vladimira Putina. Prije nekolimo dana su se mediji koji prate industriju nakita pitali znači li "činjenica da većina Alrosea pripada ruskoj vladi da dijamanti finansiraju rat i da, ako jeste tako, takozvani Proces Kimberley treba poduzeti mjere po tom pitanju”.

Takozvani Kimberly Process je potvrda koja je stvorena 2003. godine kako bi se garantiralo da dijamanti koje su neke firme kupovale i prodavale nisu krvavi dijamanti, odnosno dragulji iskopani u ratnim zonama i čijom se kučpov inom finasiraju ratne aktivnosti.

Unatoč činjenici da UN od 2000. godine pokušava spriječiti trgovinu dijamantima s totalitarnim zemljama i u mjestima oružanih sukoba, Charles Taylor, bivši predsjednik Liberij finansirao je rat u Sierra Leoneu krijumčarenjem krvavih dijamanata u firme u Evropi i Aziji.

Posljednjih godina industrija nakita, a posebno industrija dijamanata, uspjela je očistiti svoj imidž favoriziranjem kupovine dijamanata iz rdunika van afričkih zemalja u ratu i detaljnim opisom transakcijskih procesa i sirovina.

Paradoks je da su upravo u Rusiji otkrili taj rijetki spoj između etike i komercijalnog potencijala. Ruski radnici i imaju sistem koji garantira etiku poslovanja. Juvelirska industrija sada čeka da vidi kako će ruska gresija uticati na komercijalne brendove. To ne uključuje samo industriju nakita, već i hirurške ili građevinske alate (industrijski dijamanti se koriste za izradu alata za rezanje i poliranje).

Rješenje bi, barem za sada, moglo biti u korištenju laboratorijskih dijamanata, sličnih svojstava i estetike. Također se dobivaju toplinom i pritiskom, ali na mnogo održiviji, etičniji i, naravno, jeftiniji način. Uzimajući u obzir da će cijena prirodnog dijamanta skočiti u nebo u nadolazećim sedmicama, umjetna zamjena mogla bi postati vrlo popularna.