U sjeni zvanične priče o spašavanju neretvanskih agruma, prekogranični projekat MoWaClim, finansiran sa preko 1,5 miliona eura iz fondova Evropske unije, pokreće fundamentalna pitanja o stvarnoj namjeni prikupljanja preciznih hidroloških podataka u dolini Neretve. Dok se javnosti predstavlja kao ekološki štit protiv salinizacije, analiza dostupne dokumentacije i povezanih poslovnih aktera ukazuje na moguću pozadinu – stvaranje besplatne resursne podloge za privatne, visoko-profitabilne tehnološke projekte, uključujući i data centre koji zahtijevaju ogromne količine vode za hlađenje.
Projekat Monitoring of Water quality and Climate change impacts on saltwater intrusion in the cross-border Neretva river catchment, ili skraćeno MoWaClim, zvanično je započeo 1. septembra 2024. i trajat će do 31. augusta 2027. godine, u okviru Interreg VI-A IPA programa. U partnerskoj mreži nalaze se Dubrovačko-neretvanska županija, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) te Park prirode Hutovo blato.
U svojoj suštini, projekat predviđa instalaciju visokotehnoloških mjernih stanica duž toka Neretve, koje su programirane da u intervalima od 15 minuta prikupljaju i šalju detaljne podatke o salinitetu, temperaturi, nivou kisika i drugim hidrološkim parametrima. Svi ti podaci slivaju se u centralizovanu softversku platformu pod nazivom AURA / Hydro Agro Cloud.
Ključni tehnološki segment ovog javnog projekta, razvoj softvera, povjeren je privatnoj firmi iz Mostara – IT Odjel d.o.o. Direktor ove kompanije, Marko Laco, figura je čije se poslovne aktivnosti prepliću sa krugovima okupljenim oko M.T. Abraham Group i njenog upravnika Amira Grossa Kabirija, koji upravljaju industrijskim kompleksom nekadašnjeg giganta Aluminij d.d. Mostar. Prema javno dostupnim podacima sa platformi za praćenje javnih nabavki, IT Odjel d.o.o. u periodu od 2015. do danas bilježi značajan procenat ugovora dobijenih od javnih institucija bez sprovođenja konkurentskih postupaka, što otvara pitanje transparentnosti i privilegovanog položaja na tržištu.
Istovremeno sa implementacijom ekološkog projekta, u hercegovačkoj regiji se intenziviraju aktivnosti koje vode ka uvođenju izraelskih poljoprivrednih tehnologija, primarno sistema za navodnjavanje poput onih kompanije Netafim. Ove aktivnosti često se promovišu uz podršku političkih struktura okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH i povezanih privrednih komora.
Međutim, stvarni ulog u ovoj igri resursa postaje jasan tek najavom projekta NOVERIX. M.T. Abraham Group, zajedno sa američkim partnerom AAFS, javno je obznanila planove za izgradnju višenamjenskog IT kampusa i data centra za vještačku inteligenciju (AI) unutar zone Aluminija. Najavljeni energetski kapacitet ovog postrojenja kreće se od 50 do preko 200 megavata, što ga svrstava u red energetski najzahtjevnijih objekata u regionu.
Ta činjenica baca potpuno novo svjetlo na svrhu projekta MoWaClim. Moderni data centri i AI infrastruktura, osim enormne potrošnje električne energije, zahtijevaju i konstantno hlađenje tečnim sistemima kako bi se spriječilo pregrijavanje servera. Stabilan i obilan izvor vode sa poznatim termalnim profilom ključan je preduslov za njihovu operativnu i finansijsku održivost.
Stoga se postavlja goruće pitanje: da li se precizni hidrološki podaci o temperaturi i protoku Neretve, prikupljeni javnim novcem Evropske unije pod izgovorom spašavanja mandarina, zapravo koriste kao besplatna studija izvodljivosti za privatni projekat hlađenja servera? Prikupljanje ovakvih podataka u privatnom aranžmanu predstavljalo bi značajan trošak i dugotrajan proces, dok se ovako on finansira javnim sredstvima.
Zabrinjavajuću spregu javnog i privatnog sektora dodatno potvrđuje i institucionalna podrška. Rektor Sveučilišta u Mostaru (SUM), prof. dr. Zoran Tomić, potpisao je Memorandum o razumijevanju sa Amirom Grossom Kabirijem, dok je Marku Lacu, direktoru IT Odjela, javno uručena plaketa za doprinos radu Sveučilišta. Ovakvi potezi, zajedno sa najavama osnivanja AI Akademije u istoj zoni, stvaraju rizik da se javne obrazovne institucije transformišu u logističke centre za obuku radne snage koja će servisirati privatne tehnološke interese. Lokalna zajednica, sa druge strane, ostaje sa potencijalnim ekološkim teretom, rizikom od iscrpljivanja vodnih resursa i minimalnom ekonomskom koristi.
Pod maskom "zelene tranzicije" i "digitalne transformacije", odvija se proces u kojem se prirodna bogatstva i javni podaci stavljaju u funkciju privatnog kapitala, bez transparentne javne rasprave o dugoročnim posljedicama. Institucije koje bi trebale štititi javni interes aktivno učestvuju u legitimisanju ovog procesa. Zbog toga ostaje otvoreno ključno pitanje upućeno i nadležnim organima i cjelokupnoj javnosti: ko će platiti stvarnu cijenu ove transformacije i hoće li rijeka Neretva i njeni resursi služiti održivom razvoju zajednice ili će postati tek sirovina za hlađenje servera u službi tuđeg profita?
Na ovaj tekst je svoj demantij uputila firma AAFS koji je objavljen 06. oktobra 2026. godine na portalu Stav.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh