Humanitarna organizacija “Ahmadiyya Muslim Jamaat” i njen predsjednik Muzafeezur Rahman vrlo su aktivni u Bosni i Hercegovini. Humanitarni rad u zajednici svakako je pohvalna stvar. No treba ponekad pogledati i ko nudi humanitarnu pomoć. Nije svaka pomoć prihvatljiva, kako bi se možda činilo na prvi pogled. Istina, nikome se ne može i ne smije zabraniti da pomaže ljudima u potrebi, ali može li svako ući u institucije države i preko njih raditi humanitarne projekte ili provoditi svoje interese ma kakvi oni bili? Nažalost, kada je riječ o Bošnjacima, čini se da može jer upravo to je slučaj sa sektom “Ahmedija”, koja je preko svoje humanitarne organizacije “Ahmadiyya Muslim Jamaat” ušla u naše općine, kantonalna ministarstva, obrazovne ustanove...

Prije nego što objasnimo ko su zapravo “Ahmedije”, pogledajmo samo nekoliko primjera. “Ahmadiyya Muslim Jamaat” uručio je predstavnicima Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo 30 kompleta školskog pribora za đake slabijeg imovinskog stanja. Preko ovog Ministarstva podijelili su i 80 paketa s prehrambenim artiklima. Nadalje, humanitarne organizacije “Ahmadiyya Muslim Jamaat” i “Humanity First” u saradnji s Gradskom upravom osigurale su pomoć za dvije stotine socijalno ugroženih lica s područja Zenice.

“Zahvaljujem se donatorima, gospodi Rahmanu i Khaliliju, koji su nakon prvog i jedinog našeg susreta izrazili spremnost da pomognu grupu naših sugrađana koja je slabijeg materijalnog stanja. Prioritet Gradske uprave sa mnom na čelu je da osiguramo uslove da naši građani žive od svoga rada, ali duboko smo zahvalni svakome ko na bilo koji način, makar i nakratko, vrati osmijeh na lica građana Zenice. Nadam se da je ovo početak uspješne saradnje s organizacijama 'Ahmadiyya Muslim Jamaat' i 'Humanity First'”, kaže gradonačelnik Kasumović.

Zatim pronalazimo vijest da je Humanitarna organizacija “Humanity First” uz saradnju Ahmedijskog muslimanskog džemata donirala kombi OŠ “Ustikolina”. Ove godine uspjeli su u Bosanskoj krajini uspostaviti saradnju s “Merhametom”, a humanitarnu pomoć ova organizacija dijelila je u saradnji s općinama Zavidovići, Maglaj, Vogošća, Novo Sarajevo, Doboj Jug, Bihać... U većini slučajeva načelnici općina učestvovali su u podjeli pomoći. Posljednja perfidna infiltracija ove sekte u državne institucije desila se propustom načelnika Hasana Tanovića u Općini Novo Sarajevo, koja je objavila na svojoj službenoj stranici da je predstavništvo humanitarne organizacije “Ahmadiyya” u Bosni i Hercegovini za Ramazanski bajram doniralo oko 100 prehrambenih paketa za porodice u stanju socijalne potrebe i raseljena lica s područja Općine Novo Sarajevo.

“Tim povodom, načelnik Općine Novo Sarajevo dr. Hasan Tanović i predstavnici ove humanitarne organizacije u ponedjeljak 10. maja ove godine u zgradi Općine upriličili su podjelu prehrambenih paketa za 100 socijalno ugroženih porodica, sa ciljem da za predstojeće praznike pomoć stigne onim kojima je najpotrebnija, te time im uljepša bajramske blagdane”, stoji na službenoj stranici Općine Novo Sarajevo.

KO SU AHMEDIJE

Ovo bi bile lijepe i pohvalne humanitarne akcije da nisu provedene s organizacijom (paradžematom) koja je od Islamske zajednice u BiH označena kao sektaška sljedba. Izvore smo potražili u pisanju same uleme koja je oštro osudila djelovanje ove krajnje devijantne sekte, a dr. Enes Ljevaković, kao fetvai-emin u BiH, svojim saopćenjem za javnost svojedobno je poništio vjerodostojnost njihovih propagandnih materijala.

Na službenom portalu Islamske zajednice u BiH možemo pročitati esej dr. hafiza Safveta Halilovića, koji je ustvrdio sljedeće:

“'Ahmedije' su ekstremna i zabludjela sekta, koja je nastala krajem 19. stoljeća u Indiji. Osnivač ove sekte je Mirza Gulam (Ghulam) Ahmed el-Kadijani, pa se ova sekta prema imenu njenog osnivača naziva 'Ahmedije', a poznati su i kao 'Kadijanije', s obzirom na to da je on rođen i pokopan u mjestu Kadijan u Indiji. Mirza Gulam je rođen 1835. godine, u vrijeme kada je indijski potkontinent bio koloniziran od strane Velike Britanije. On je širio i propagirao brojne zablude, čak i one koje izvode iz islama. Tako je, između ostalog, za sebe govorio da je on Božiji poslanik i da je najavljeni Mehdija i Mesija (Spasitelj), koji će doći pred Sudnji dan. U svojim djelima on doslovce kaže: 'Ja sam vjesnik (nebijj), ali bez novog zakona, ja sam poslanik (resul), ali bez knjige!' Interesantno je da je Mirza Gulam bio potpuno vjeran i odan Britancima. Smatrao je i naučavao da muslimanima nije dozvoljeno da se suprotstavljanju kolonizatorima na bilo koji način, naročito putem pobune i oružanog sukoba. Zbog toga je imao svu moralnu i materijalnu podršku Velike Britanije, koja je u to vrijeme okupirala indijski potkontinent.
Mirza Gulam je naučavao da s poslanstvom Muhammeda, a. s., nije završen ciklus slanja Božijih poslanika. Vjerovao je i govorio da će se Allah, dž. š., i dalje javljati ljudima preko novih poslanika, a sebe je smatrao jednim od njih. U početku svog djelovanja govorio je da je on samo reformator, zatim da je najavljeni Mehdija, da bi se u zadnjoj dekadi 19. stoljeća proglasio poslanikom. Pored toga, propagirao je i druge zablude i nastranosti, npr. da alkohol i druga opojna pića, čak i droga, nisu zabranjeni. Zbog toga ih je i sam lično konzumirao, a u vezi s tim postoje brojna svjedočenja i kazivanja njegovih sljedbenika. Mirza Gulam je umro 1908. godine u Lahoru, a pokopan je u Kadijanu. Nakon njegove smrti, njegove pristalice, iako su uživale veliku naklonost i podršku tadašnjih okupatorskih britanskih vlasti, podijelile su se u dva ogranka: Kadijanije i Ahmedije. Kadijanije smatraju da su oni matična Gulamova sljedba, pa stoga nisu ni mijenjali svoje sjedište niti učenje. Vjeruju da je Mirza Gulam Ahmed najavljeni Mehdija, Mesija i Božiji poslanik. Gulamovo učenje smatraju jedinim pravim vjerskim učenjem. Njegove su im knjige glavni kodeks rada i ponašanja, a njegov mezar svetište koje hodočaste. Žive u uvjerenju da je Muhammedova, a. s., objava s vremenom poprimila niz deformacija i da je bilo nužno slanje novog Božijeg poslanika koji će reformirati islam i postaviti njegovo učenje na 'prave' temelje. Svome 'mesiji' (spasitelju) pripisuju niz čuda i kerameta, nadnaravnost i veličinu iznad svih Božijih poslanika.”

U Zborniku radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu iz 2014. stoji da su “Ahmedije” 2002. godine u Sarajevu, u ulici Tuzlanska 1b, sagradile trospratnicu i tu, odakle i danas djeluju, formirale centralu za humanitaran rad i misionarsko djelovanje u Bosni i Hercegovini, koje traje do danas.

“Preveli su na bosanski jezik desetine knjižica i letaka koje dijele besplatno domaćem stanovništvu. Malo je poznato da su Wasim Ahmad, ahmedijski imam i misionar koji je nekoliko godina djelovao u Bosni i Hercegovini, i Fahrija Avdić, Bošnjakinja koja je prihvatila ahmedijsko učenje, koristeći se prijevodima Kur’ana na engleski i urdu jezik, sačinili prijevod Kur’ana na bosanski jezik. Taj prijevod je u pdf formatu dostupan na oficijalnoj stranici 'Ahmadija muslimanskog džemata u BiH'. 'Ahmedije' ne sarađuju s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini i ne uživaju širu podršku bosanskih muslimana prvenstveno zbog doktrinarnih razloga, ali i zbog toga što su u nekoliko navrata neovisno o autoritetu Islamske zajednice organizirali vjerske aktivnosti koje su u isključivoj nadležnosti Islamske zajednice. Razlike između ahmedijski i sunnijskih muslimana proizlaze iz različite interpretacije tekstova, s jedne strane, i različite metodologije autentifikacije Hadisa, s druge strane”, stoji u Zborniku FiN-a.

Fikret ef. Arnaut trenutno obnaša funkciju koordinatora džemata “Sabur” u Münchenu i autor je knjige Ko se krije iza Ahmedija. Vjerovatno je prvi upozorio na djelovanje ove sekte jer se Islamska zajednica u dijaspori još 2002. godine direktno našla na udaru ove sekte. “Želimo u ovom djelu da vas upoznamo sa učenjem jedne sekte koja je postala i zasnovana na temelju mržnje prema islamu i poslaniku Muhammedu, a. s., s ciljem slabljenja moći islama i njegovog uništavanja iznutra. Naši bosanskohercegovački muslimani u dijaspori su objekt negativnog djelovanja sljedbenika ove sekte u ovom vremenu patnje i teškoća koje su se spustile na glavu našeg naroda. Riječ je o Kadijanijskoj sekti, koji na području evropskih zemalja djeluju pod imenom 'Ahmedije'”, pisao je Arnaut.

AHMEDIJSKI DŽEMAT U SARAJEVU

“Islamska zajednica je ahmedijsko učenje i djelovanje proglasila sektaškim, a posebnu pažnju na sebe ova sekta je skrenula podijelivši svoju vaktiju putem dnevnih novina 'Oslobođenje'. U Bosni i Hercegovini koriste pojam džemat u promociji svoje organizacije: Ahmedijski muslimanski džemat u Bosni i Hercegovini. Trenutno postoji samo jedan portal u Bosni i Hercegovini koji promovira ahmedijsko učenje, www.ahmadija.ba. Portal se redovno ažurira izvještajima o aktivnostima organizacije te vjerskim tekstovima poput redovne hutbe. Ahmedijska zajednica ima sjedište u Sarajevu. Registrovana je kao humanitarna organizacija 'Ahmadiyya Muslim Jamaat'. Iako svoj glavni angažman predstavlja kao humanitarni rad, u sjedištu ove zajednice nalazi se džamija koju nazivaju 'Baitus Selam', u kojoj redovno održavaju vjerske obrede. Na web-stranici je moguće pronaći propagandne knjige, a na YouTubeu predavanja. Redovno pripadnici ove sekte učestvuju na sajmovima knjiga u Bosni i Hercegovini”, dodatno se objašnjava u tekstu Hikmeta Karčića i Elvedina Subašića pod naslovom Vaninstitucionalna tumačenja islama u Bosni i Hercegovini.

Nakon što je Oslobođenje objavilo ramazansku vaktiju dva dana prije početka posta 2011. godine, dr. Enes Ljevaković, kao fetva-i-emin u BiH, svojim saopćenjem za javnost poništio je važnost te vaktije, pozivajući vjernike da je se ne pridržavaju. Osim tehničkih nedostataka na koje je ukazao dr. Ljevaković, ključni razlog odbacivanja jeste što su je štampali pripadnici sekte “Ahmedije”.