Fudbalski svijet opet priča o A Coruni. Scena iz Valladolida, gdje su hiljade navijača u plavo-bijelim dresovima stadion Jose Zorrilla pretvorile u emocionalni produžetak svog grada, obišla je svijet.

Zahvaljujući golovima Bila Nsonga i čeličnoj disciplini pod vodstvom trenera Antonija Hidalga, Deportivo je potvrdio povratak u elitni rang španskog fudbala. No, za ovaj klub, to je mnogo više od običnog sportskog uspjeha - to je kraj osmogodišnjeg egzila u kojem je klub, u jednom trenutku, dotakao samo dno treće lige.

Sjećanje na dane slave

Da bismo razumjeli zašto je povratak Deportiva izazvao toliku lavinu emocija širom Španije, moramo se vratiti u period kada je ovaj klub bio strah i trepet na "Starom kontinentu". Popularni "Depor" je klub koji je na prijelazu milenija razbio duopol Real Madrida i Barcelone.

Historijski vrhunac dosegnut je u sezoni 1999/2000. kada je Deportivo podigao pehar prvaka La Lige. U naredne dvije decenije, klub je postao simbol stabilnosti i kvaliteta, završivši među gornjom polovinom tabele u čak 16 od 19 sezona.

Vitrine stadiona Riazor krase i dva trofeja Kupa kralja (Copa del Rey), od kojih je onaj iz 2002. godine, osvojen protiv Real Madrida na njihovom Santiago Bernabeu usred proslave stogodišnjice madridskog kluba, postao legendaran kao "Centenariazo".

Pored domaćih uspjeha, Deportivo je bio redovni učesnik UEFA Lige prvaka pet sezona uzastopno, a navijači još uvijek pamte epske noći i polufinale iz sezone 2003/04. Tada je plavo-bijela ekipa pokazala da se grad od 250.000 stanovnika može ravnopravno nositi s najvećim evropskim metropolama.

Riazor, tvrđava koja nikada nije pala

Srce ovog kluba je Estadio Abanca-Riazor, smješten tik uz obale Atlantika.

Izgrađen još 1906. godine, stadion je prošao kroz brojne transformacije, uključujući i domaćinstvo utakmica Svjetskog prvenstva 1982. godine. Iako mu je kapacitet 32.490 mjesta, što ga čini najvećim u regiji Galicija, njegova prava snaga leži u ljudima.

Čak i kada je klub potonuo u treći rang, poznat u Španiji kao Primera Federacion, navijači nisu okrenuli leđa. Riazor drži rekord posjećenosti u trećoj ligi s nevjerovatnih 29.079 gledalaca na jednoj utakmici. Ta neraskidiva veza između kluba i zajednice spriječila je da Deportivo postane samo još jedno ime u historijskim knjigama.

Riazor, koji će opet ugostiti Svjetsko prvenstvo 2030. godine, nikada nije prestao vjerovati u povratak svog tima.

Nova stabilnost

Ispadanje iz 2018. godine trebalo je biti privremeni šok, ali se pretvorilo u duboku krizu koja je trajala skoro deceniju. Klub je godinama živio od uspomena, dok se na terenu borio za goli opstanak protiv timova koji nemaju ni djelić njegovog renomea.

Ipak, ove sezone, sa 77 osvojenih bodova i samo osam poraza, pod vodstvom Antonija Hidalga, Deportivo je pronašao novu formulu. Fokus je prebačen s nostalgije na realnost – rekonstrukcija tima bila je strpljiva, s mladim igračima i jasnom vizijom.

- Deportivo opet liči na sebe - rečenica je koja najbolje opisuje trenutno stanje u Galiciji.

La Liga će ponovno dobiti klub koji svojim imenom, stadionom i historijom objašnjava zašto fudbal opstaje na identitetu i kolektivnom otporu. Plavo-bijeli su prestali gledati prema dolje, njihove oči su sada ponovno uprte u vrh španskog fudbala.

Dobrodošao nazad, Depor!