Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, nedavno je kazao kako vjeruje da će Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH vrlo brzo imenovati Hrvata Marina Vukoju za novog sudiju Ustavnog suda BiH, čemu su se žestoko usprotivili zastupnici Stranke demokratske akcije i Demokratske fronte u ovom zakonodavnom tijelu. Nakon što je Nermin Nikšić izjavio da će Socijaldemokratska partija podržati njegovo imenovanje, navodeći da je on „najbolje rangirani kandidat“, iz SDA su poslali poruku da „trojka“ postaje svojevrsni džuboks čelnika HDZ-a i Hrvatskog narodnog sabora, mašina za ispunjavanje želja. Isto tako, Dennis Gratz, doktor pravnih nauka i zastupnik DF-a, naglasio je da je skandalozno samo po sebi da je Marin Vukoja prvorangirani zbog, kako je naveo, nula dana relevantnog radnog iskustva, te je uputio apel SDP-u, ali i Našoj stranci da Ustavni sud BiH ne isporuče HDZ-u.
O imenovanju ustavnog sudije upravo je Dennis Gratz, između ostalog, govorio u novom broju Stava. Izuzetno opasnima smatra napore HDZ-a BiH te Naroda i pravde da „državnoudarnim intervencijama pokušaju 'provući' opciju samo jednog kandidata, iako se za mjesto ustavnog sudije prijavilo njih čak deset“. Pritom, kako govori, Marin Vukoja ne samo da nema nijednog dana radnog staža kao sudija već mu nedostaju i neophodna dubinska poznavanja sudske prakse i struke općenito, koja se stječu isključivo kroz iskustvo i dugogodišnji naučno-akademski rad. Osim o ovoj temi, Dennis Gratz je govorio i o poteškoćama u formiranju nove vlade na federalnom nivou, ali i o ulozi probosanskih snaga u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH u kontekstu odbrane države. Ukratko je dao i svoje viđenje trenutne politike „trojke“ te njihove proširene verzije u obliku „osmorke“, s posebnim fokusom na Našu stranku, inače partiju liberalne političke usmjerenosti čiji je bio predsjednik od 2011. do 2015. godine.
STAV: Prije tačno godinu, tj. u martu prošle godine, odlučili ste nakon relativno duge političke hibernacije pridružiti se DF-u. Zašto opet ulazak u politiku i zašto baš ova politička organizacija?
GRATZ: Razlozi su prosti: u politiku sam se vratio jer sam, prateći razvoj događaja u zemlji, prepoznao dvije stvari: sve otvorenije napade na BiH, kako iznutra, tako i izvana, te jačanje ideje građanske države kao politički sve relevantnije alternative postojećem ustavnom uređenju.
Što se DF-a tiče, ključni trenutak za mene bio je 2018. godine, kada sam, već na izlazu iz politike, odlučio podržati kandidaturu Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Upravo u njegovom političkom djelovanju, koje, priznat ćete, u kontinuitetu obilježava neprikosnoveno bosanskohercegovački momentum i jedna za naše prilike neuobičajena dosljednost i istrajnost, prepoznao sam motivaciju za povratak u politiku. I nisam jedini. U međuvremenu je općeprihvaćena stvar da ideja građanske BiH najčvršće uporište i sidro ima upravo među ljudima u DF-u. Htio sam, dakle, biti tamo gdje mogu najviše doprinijeti, a gdje sam prepoznao najviše saveznika i saboraca.
STAV: Ima onih koji kažu da je postojanje DF-a u državi koja nije građanski koncipirana bez velikog političkog značaja. Uz ovu tezu vrlo često se „lijepi“ i konstatacija da je ova politička partija samo tu zarad ostvarenja partikularnih interesa njenih visokih funkcionera koji su u isti mah bez velike političke odgovornosti upravo zato jer imaju „alibi“ da program svoje političke organizacije ne mogu realizirati u punom kapacitetu bez građanskog uređenja. Kako to komentirate? Koliko tu ima istine?
GRATZ: Pa vidite, da ste 1941. nekom prosječnom francuskom domoljubu u okupiranoj Francuskoj ili nekom poljskom patrioti u okupiranoj Poljskoj rekli – hajde, vidiš da je Wehrmacht prejak, praktično su dobili rat, pobijedili su maltene sve evropske zemlje, nema smisla boriti se dalje, a nije ovo nije ni loše, nismo Židovi, komunisti ili Romi, preživjet će se nekako, oni bi vas s prezirom pogledali i nastavili s otporom. E tako nekako vidim i ja našu ulogu u BiH. Ja se jedino mogu zalagati, boriti za nešto u što svim srcem vjerujem. A to je država uređena kako su uređene moderne, demokratske države našeg svijeta, koje prosperiraju i čije su građanke i građani općenito uspješni, zadovoljni i sretni. I vjerujem da je takvo nešto itekako moguće i kod nas. Uostalom, fakti su na našoj strani: vidite koliko ljudi napušta BiH i odlazi živjeti u građanski uređenim zemljama, Njemačka, Austrija, Amerika, Švedska, ništa im tamo ne fali i sjajno su se integrirali. Dakle, nije do nas, već do sistema.
STAV: Šta je za Vas socijaldemokratija i koje su suštinske razlike između Demokratske fronte i, naprimjer, SDP-a?
GRATZ: Za mene je socijaldemokratija politička filozofija koja teži ka razvoju socijalno odgovorne države, tj. države blagostanja, i sve što ide uz to. U tom programskom smislu su stranke kao SDP, Naša stranka ili DF vrlo slične. Suštinsku razliku između DF-a i SDP-a vidim u tome što mi u DF-u fokus stavljamo na budućnost BiH kao građanske države, bez ideoloških tereta iz prošlosti. Mi smo prvenstveno stranka patriota, a onda stranka koja radi na daljnjoj izgradnji jednog inkluzivnog, otvorenog bosanskohercegovačkog nacionalnog identiteta koji je historijski utemeljen i društveno opravdan, i kao takav se ne suprotstavlja nijednom drugom partikularnom, etničkom ili vjerskom identitetu. Međutim, da se vratim na SDP. Nema tamo više puno socijaldemokratije, barem ne u onom obliku kakvim ga je doživljavao i živio jedan Zdravko Grebo, ili Nijaz Duraković. Umjesto toga, imate bratoubilačku borbu za fotelje i privilegije, korupciju, jednoumlje, bezidejnost, poltronstvo... Žalosno.
STAV: Kako je došlo do toga da iz jedne liberalne političke partije kao što je Naša stranka postanete dijelom nove koja je socijaldemokratski orijentirana?
GRATZ: Vidite, džaba vam najmodernija rasvjeta, parkići za cuke, progresivne poreske politike ili ekološki prihvatljivi krovovi kad vas porobe i tlače. Mene je to nakon izvjesnog vremena užasno počelo frustrirati, to što se u Našoj stranci nikada nije emancipirala neka autentična, sveobuhvatna bosanskohercegovačka agenda. Uvijek su neke druge, periferne stvari bile važnije. Kako stvari izgledaju, a ne kako jesu. I to što je Naša stranka premalo radila na okupljanju svih patriotskih snaga u zemlji. Tamo za mene jednostavno više nije bilo mjesta. Puno sam sretniji i osjećam da se moj trud puno više cijeni ovdje u DF-u.
STAV: Prije nekoliko mjeseci na Twitteru ste napisali, parafraziramo, da niste mogli vjerovati da će Vas jednog dana biti stid Naše stranke. Šta se u toj političkoj organizaciji tako drastično promijenilo otkako ste otišli? Šta joj najviše zamjerate?
GRATZ: Teško je, vjerujte, kada vidite u šta su se neki ljudi tamo pretvorili. A onda još teže kada shvatite da su možda oduvijek bili takvi. Sada je Naša stranka dio režima, i to lošeg režima. Ali evo, ako već moram konkretno: stid me je što je stranka čiji sam bio suosnivač i predsjednik u vlasti s islamofobima, negatorima genocida, uzurpatorima institucija države i revizionistima. Ja znam da sistem uslovljava određeni nivo kooperacije, morate nekada, ako hoćete preuzeti odgovornost, raditi i s jednim Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, ali onda to tako napravite da ih onemogućavate u njihovoj antidržavnoj raboti, a ne ovako, da se bez plana, ideje i orijentira dokopate funkcije, pa stidljivo podignete ruku za jednog Marinka Čavaru ili Nenada Nešića, ili evo aktuelno, kada pokušavate nedemokratskim putem instalirati stranački podobnog studiju Ustavnog suda BiH, a zastupnici Naše stranke to manje-više otvoreno podržavaju ili pravdaju nekakvim „gutanjem žaba“. Meni je to bolno, razočaran sam.
STAV: Ko danas u Našoj stranci vodi glavnu riječ? Često su joj spočitavali da je elitistička, uski politički kružok.
GRATZ: Zaista to ne znam. Ne bavim se više uopće unutrašnjim radom i organizacijom Naše stranke, niti me to nešto naročito zanima. Žao mi je samo dobrih ljudi tamo za koje znam da su ogorčeni i isfrustrirani zbog svega prethodno navedenog.
STAV: Zastupnik ste u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH i svjedočite svemu onome što se trenutno zbiva u ovom bh. entitetu. Formirano je entitetsko rukovodstvo, ali još uvijek nije na vidiku postizanje političkog sporazuma u vezi s formiranjem vlade. Koliko dugo ćemo još čekati? I čeka li se na potez visokog predstavnika Christiana Schmidta?
GRATZ: U entitetu FBiH imamo svojevrstan pokušaj „preuzimanja“ vlasti po istom šablonu kao i na nivou države BiH. Da parafraziram jedan stari slogan SDP-a: umjesto „država za čovjeka“, isporučuje se „država za Čovića“! U tom smislu su sve dosadašnje intervencije aktuelnog visokog predstavnika, njegovo djelovanje općenito, bile jedno sramotno stvaranje zakonskih pretpostavki da HDZ BiH uvijek bude na vlasti. Potresno je da među strankama „trojke“, a posebno među članovima SDP-a i Naše stranke, očito postoji konsenzus kako je to prihvatljivo.
STAV: Čemu protivljenje izboru novog rukovodstva FBiH?
GRATZ: Ja nemam ništa protiv nikoga pojedinačno. Međutim, kada u izbornoj noći promijenite izborna pravila pa se prema novima, a shodno rezultatima izbora koji su održani prema starima, organizira izvršna vlast, pa u toj vlasti onda imate i SDA, s kojom inicijalno nipošto niste željeli koalirati – e onda je došao trenutak da vaše želje jednostavno prilagodite takvoj stvarnosti. Dakle, ja ne vidim drugi način nego da predsjednica i potpredsjednici FBiH vrlo brzo dogovore oko formiranja nove vlasti čiji će sastavni dio biti i SDA. To, uostalom, preslikava i izbornu želju građanki i građana FBiH. Jer posla je napretek, a vremena sve manje. Uostalom, na predsjednici Lidiji Bradari je da predloži novu Vladu FBiH, a ne na Refiku Lendi ili Igoru Stojanoviću. Ja ne vidim da ona nešto radi u vezi s tim. Vršiti pritisak isključivo na Refika Lendu je kamuflaža, prikrivanje činjenice da među strankama tzv. „trojke“ nema izbornog kapaciteta da se vlast i formira.
STAV: Imaju li stranke tzv. „osmorke“ zaista potencijal formirati Vladu FBiH? I šta nas to čeka ako političke stranke okupljene u ovu koaliciju formiraju vlast i na ovom nivou?
GRATZ: Kao što rekoh, ja trenutno taj kapacitet ne vidim. Ja ne vidim 50 potpisa. Ne vidim, prije svega, nikakav plan, nikakav program, nikakvu najavu nekih velikih promjena, dvije-tri velike inicijative, već samo – hajmo gospodinu Nikšiću i tih nekoliko imena što se u međuvremenu neprestano spominju u javnosti opet dati da se pokušaju, evo počešljali su se, hajmo se svi namjestiti da bi oni dobili ono što smatraju da im je bogomdano. Ne ide to tako.
STAV: Ne bismo željeli ulaziti u špekulacije, ali nas zanima Vaše viđenje situacije u vezi s jednim fenomenom. Nažalost, u BiH politika je uglavnom umijeće (ne)mogućeg i vlast se nerijetko formira samo na temelju raspodjele fotelja. Sada svjedočimo da ogroman broj političkih stranaka iz, kako ga zovu, bošnjačko-bosanskog bloka, kreće u avanturu formiranja vlasti po vertikali. Izuzmemo li SDP i Našu stranku, sve ostale političke stranke okupljene u „osmorku“ nastale su iz drugih stranaka, primarno SDA. Vodimo li se dosadašnjim praksama u politici, razlog njihovog osnivanja reći ćemo da je bila nemogućnost ostvarivanja različitih interesa određenih grupa unutar matične stranke iz koje su se kasnije i „izuzeli“. Pošto „osmorka“ broji osam političkih stranaka, sigurno nečiji apetiti u prethodno spomenutoj raspodjeli neće moći biti zadovoljeni. Šta je to što ih drži skupa? Je li to zaista mržnja prema SDA ili su, pak, s druge strane ojačani i finansijski iz nekih, poznatih ili nepoznatih, izvora moći da budu zajedno uz obavezu ispunjenja određene agende?
GRATZ: SDA je, vjerujem, najbolja adresa za odgovor na ovo pitanje. Nisam dovoljno analizirao ovaj fenomen, ali mi se čini da je SDA dosta problema u kojima se našla sama sebi proizvela. Prije svega kadrovski.
STAV: Iz DF-a često su se mogle čuti i kritike na račun visokog predstavnika Christiana Schmidta. Zašto?
GRATZ: Christian Schmidt je svojim ponašanjem, svojim nekontroliranim izljevima otvorenog prezira prema našim ljudima, svojom drskom nadmenošću, uparenom s raskošnim nepoznavanjem prilika u zemlji, pokazao da je apsolutno najgora moguća osoba na mjestu visokog predstavnika. I cinično šuti zadnjih nekoliko sedmica, pomalo kozmetički „pegla“ stvari, nakon što je završio posao za HDZBiH i jednu u međuvremenu agresivno antibosanskohercegovačku stranku aparthejdskim alatkama nametnuo kao ständige Vertretung, stalno zastupništvo u vlasti na svim nivoima BiH. Ne, on definitivno mora ići. Važno je da o njegovom katastrofalnom djelovanju što temeljite i objektivnije obavještavamo PIC, Vladu SR Njemačke i druga relevantna predstavništva međunarodne zajednice.
STAV: Nedavno ste istakli i to da su „nevjerovatni napori trojke“ i HDZ-a da bude predložen samo jedan kandidat za sudiju Ustavnog suda BiH, i to Marin Vukoja. Za njega ste izrazili i sumnju da bi, evidentno kao kadar HDZ-a, postupao objektivno i po pravilima struke. Kako će blok SDA, DF i Narodni evropski savez, koji traže da se dostavi lista kandidata i da se zastupnici glasanjem odluče za jednog od njih, izboriti protiv samovolje „trojke“ i HDZ-a? I kolika bi bila šteta imenovati Marina Vukoju u jedno visoko pravosudno tijelo poput Ustavnog suda?
GRATZ: Izuzetno opasnim smatram napore NiP-a i HDZ-a BiH da skandaloznim, državnoudarnim intervencijama pokušaju „provući“ opciju samo jednog kandidata, iako se za mjesto ustavnog sudije prijavilo njih čak deset. Pritom, Marin Vukoja ne samo da nema nijednog dana radnog staža kao sudija, već mu nedostaju i neophodna dubinska poznavanja sudske prakse i struke općenito, koja se stječu isključivo kroz iskustvo i dugogodišnji naučno-akademski rad. Ne može se odmah postati sudija s obavezama i ovlastima analize i obrazlaganja najkompleksnijih pravnih instituta samo zato što umijete citirati pokoji službeni list ili vam je poznata neka procedura u nekoj pravnoj službi. Rad na Ustavnom sudu zahtijeva širinu i vrhunsko poznavanje ne samo domaćeg ustavnog već i javnog međunarodnog prava, te različitih pravnih sistema i praksi.
Mi ćemo, međutim, izbor Marina Vukoje najbolje spriječiti na način da omogućimo izbor između više kandidatkinja i kandidata, pa je onda na Zastupničkom domu Parlamenta FBiH da izabere onu ili onog najboljeg. A što se moguće štete po Ustavni sud tiče, ja ovdje opet ističem osnovanu sumnju ne samo u stručnost već i samu objektivnost dotičnoga. On jeste kadar HDZ-a BiH. Njegov glas bi eventualno mogao biti presudan prilikom ocjena raznih, veoma važnih zahtjeva, kao što je onaj za ocjenu ustavnosti Schmidtovih nametanja izmjena Izbornog zakona i Ustava FBiH koji su podnijeli aktuelni član Predsjedništva BiH Željko Komšić i bivši član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.
STAV: Da li bi se i u Ustavnom sudu u slučaju imenovanja mogle dešavati turbulencije? Vaš kolega zastupnik Eldar Čomor nedavno je kazao da bi se Ustavni sud mogao pretvoriti u neki novi Dom naroda u toj situaciji. Slažete li se s njim?
GRATZ: Ne samo da dijelim mišljenje s kolegom Eldarom Čomorom već mislim da su naumi još prodorniji i opasniji – okupirati institucije države i najvažnije javne ustanove, strukturalno ih i kadrovski razvaliti, obesmisliti, kako bi se ubrzao raspad zemlje. To je proces koji kolektivno, kao savez patriotskih, probosanskih stranaka, moramo zaustaviti.
STAV: Poznata je uloga Doma naroda Parlamenta FBiH u periodu koji slijedi. Ona je možda i ključna. Međutim, kako se BiH brani u Zastupničkom domu, instituciji u kojoj se nalazite i Vi?
GRATZ: Moje kolegice i kolege iz DF-a i ja imamo jasnu viziju i plan. Znamo šta želimo i kako to želimo. Naš je cilj građanska BiH. U okviru tog cilja ćemo djelovati i kao opozicija i kao eventualna vlast. Činit ćemo to ne samo energičnim ukazivanjem na sve podvale novog režima, na njihove loše poteze i nedostatak bilo kakve ideje kako dalje, već i pripremom boljih zakonskih i drugih rješenja. Jer možda je i došlo vrijeme da iz neke neprestane defanzive pređemo u ofanzivu. Možda je vrijeme da neprijateljima BiH jasno stavimo do znanja kako nećemo zauvijek trpjeti napade, ponižavanja i uvrede. Sigurno, djelovat ćemo u okviru institucionalnih ovlaštenja koja posjedujemo, ali je možda vrijeme da javnosti otvoreno pokažemo da nas ima jako, jako mnogo koji su spremni dati sve za ovu zemlju i njene ljude, kako u institucijama zemlje, tako i van njih. Pametno i koordinirano, ali i silovito i bez oklijevanja.
