Počelo je sa promijenjenim Dodikom, drugačijim nego što je bio, bez SDA koja nije znala sa njim i bez provokacija iz Sarajeva na koje je on bio prinuđen odgovarati. U međuvremenu je ponovo postao secesionista, šovinista, ruski igrač, izolovan, potpuno osvijetljen na međunarodnoj sceni i kao takav bagerima i metlama otjeran u historiju. Tri godine nakon što je izabrao "muslimansku reprezentaciju" za partnere smo zaista dobili drugačijeg Dodika. Ovaj novi nema institucionalnu poziciju, ali ima sve ostalo – političku kontrolu, pravosudnu amnestiju, nikad bolju međunarodnu poziciju, a od srijede i svoje ime van liste osoba sa američkim sankcijama.
"Osvjetljavanje političke scene"
Teško je precizirati ko nosi najveće zasluge za Dodikovu promjenu. Zbog pozicije koju obnaša bi se dalo reći da je to Denis Bećirović koji nam je iz Washingtona donosio najave o "konkretnim mjerama za jačanje države BiH". Nepravedni bi bili ako zanemarimo ulogu Elmedina Konakovića koji je "ugasio Dodikovo lobiranje" svojim intezivnim diplomatskim aktivnostima koje su krunisane angažovanjem servisera klima uređaja za pružanje lobističkih usluga BiH. Dovoljan mu je bio februar i eventualno dio marta ove godine da Konaković "završi" Dodika.
Ne treba isključiti ni Sabinu Ćudić koja u Kongres ulazi kao u svoju kuću, njenog stranačkog kolegu Edina Fortu koji je rušio rekorde troškovima u vašingtonskim hotelima, a nepravedni bi bili kada bi izostavili jednog Sašu Magazinovića koji je prije nekoliko dana zaokružio priču porukom da Dodik nije samo bivši predsjednik entiteta RS već i "bivši političar".
- Trojka je potpuno osvijetlila političku scenu, uzrokovala da se Dodik nađe tamo gdje je danas, izoliran, procesuiran, sankcionisan – poručivao je šef NiP-a Elmedin Konaković, tvrdeći da je upravo Trojka "osvjetljavanjem političke scene" pokazala da ne postoje tri podjednako odgovorne strane za krize u BiH već da je odgovornost Dodikov ekskluzivitet.
Istina je, što se danas i razotkriva, potpuno suprotna. Trojka ne da nije "osvijetlila političku scenu" već su upravo njeni zvaničnici već godinama glavni zagovornici teze o postojanju tri podjednako odgovorne strane koje blokadama, kreiranjem kriza i međusobnim sukobima "bildaju" svoje političke pozicije.
Njihova je i umotvorina, agresivno propagirana u kontaktima sa međunarodnim zvaničnicima, da bi uklanjanjem SDA iz vlasti došlo do domino efekta koji bi doveo do pada SNSD-a i HDZ-a BiH. Da apsurd bude veći, takve teze je u razgovorima sa međunarodnim zvaničnicima propagirao i jedan Denis Zvizdić, nedugo nakon što je višedecenijsko članstvo u SDA zamijenio pozicijom drugog zamjenika predsjednika NiP-a.
Dakle, ako je postojalo mišljenje u međunarodnim krugovima o tri podjednako odgovorne strane, ono je bilo rezultat Trojkinog "osvjetljavanja političke scene".
Bošnjaci sa "crne liste"
Potvrđuje to i konkretan rezultat njihovih diplomatskih i lobističkih aktivnosti. Na američkoj crnoj listi više nema Milorada Dodika, njegovih saradnika i pratećih firmi. Ali ima Fadila Novalića jer je poslao pismo penzionerima. Ima Asima Sarajlića jer je obećavao nikad realizovano zapošljavanje u zamjenu za glas na unutarstranačkim izborima. Ima Osmana Mehmedagića jer je "prisluškivao političke oponente", što je kasnije demantovao NiP-ov direktor BH Telecoma i zbog čega je u krajnjem slučaju i Elmedin Konaković pred Općinskim sudom u Sarajevu presuđen kao klevetnik.
Umjesto da zaista Dodika pošalju u historiju, što su eventualno mogli uraditi nakon Općih izbora 2022. slanjem u opoziciju, Trojka se posvetila obračunima sa političkim oponentima u probosanskom korpusu. Da bi tri predsjednika stranaka Trojke zasjela u tri fotelje, predali su Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću sve što su zatražili, od četvrtog delegata i sigurnosti preko ekonomije, cestogradnje do zapošljavanja u državnim institucijama. Kada su shvatili da su izbori blizu i da ne stoje baš najbolje, dosjetili su se bagera i metli, pri tome ipak posredujući predsjedniku SNSD-a u pregovorima sa pravosuđem u trenucima dok mu je nad glavom visila potjernica. Možda bi ga FUP i uhapsio dok ga je Trojkin direktor OSA-e vozio do Tužilaštva, ali bili su zauzeti ispunjavanjem želja federalnog premijera.
Dok su oni naručivali "spengavanja", dijelili muštuluke imenovanim direktorima, štimali tendere i koordinisali zapošljavanja i unapređenja supružnika, rođaka i drugova, Dodik je radio, lobirao, vodio svoju politiku.
Rezultat je porazan. Snage koje ne žele dobro Bosni i Hercegovini nikada nisu bile jače. Skinute su s crnih lista, kontrolišu institucije, diktiraju tempo i imaju međunarodni legitimitet. Ne toliko zahvaljujući svom radu koliko zbog nesposobnosti, inertnosti, kratkovidosti i sebičnosti onih koji su se obavezali da ih zaustave – a završili kao njihovi najvjerniji pomagači.
