Pad zlatne djevojke muzičke industrije od sredine 1980-ih do kasnih 1990-ih, Whitney Houston, bio je zaista nešto što šokantno kako za kolege tako i fanove širom svijeta. Njen nekoć spokojan imidž, praćen njenim veličanstvenim glasom, razoren je korištenjem droga u poodmakloj fazi karijere te se na nju gledalo kao na upozoravajuću priču.
Whitney Houston je rođena s neobično dobrim muzičkim genima. Bila je kćerka gospel pjevačice Cissy Houston, sestrična pop dive 1960-ih Dionne Warwick te kumče Arethe Franklin. Od svoje pete godine mlada je Whitney Houston pjevala gospel u baptističkoj crkvi New Hope u Newarku, New Jersey. Mladost je provela pjevajući prateće vokale izvođačima kao što su Chaka Khan, Lou Rawls i svojoj majci. Ubrzo ju je u jednom noćnom klubu na Manhattanu primijetio šef diskografske kuće Arista Records Clive Davis i s 19 godina, istu noć kada se i sreću u ovom objektu, potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor.
Clive Davis je odabrao samo najcjenjenije tekstopisce za prvi album Whitney Houston, koji je i nosio naziv po imenu i prezimenu pjevačice. Od trenutka objavljivanja 1985. godine sve do danas, ostao je zabilježen kao najprodavaniji album jednog debitantskog izvođača u historiji. Ova ploča iznjedrila je nekoliko hitova uključujući dobitnika Grammyja „Saving All My Love for You“, „How Will I Know“, „You Give Good Love“ i „The Greatest Love of All“. Uživala je u sedam uzastopnih broj jedan singlova u SAD-u, time nadmašivši Beatlese.
Njen hit album „Whitney“ iz 1987. godine uključivao je hitove „Where Do Broken Hearts Go“ i „I Wanna Dance With Somebody“. Do kasnih 1980-ih postala je jedna od najprodavanijih svjetskih umjetnica i najuspješnija soul pjevačica svih vremena, postigavši svjetsku prodaju albuma od 200 miliona primjeraka. Njen lagani i snažan vokal također je donio uspjeh u Hollywoodu. Godine 1992. glumila je u filmu The Bodyguard, koji joj je također donio nezaboravni hit broj jedan „I Will Always Love You“ – obradu pjesme Dolly Parton. Bio je to Grammy album godine i ostao je na vrhu ljestvice sedmicama.
Ipak, njena filmska rola pokazala se pogubnom. Sve su jačale glasine da je Whitney Houston razvila mentalitet dive, da je s njom teško raditi i da je sve netačnija. Vratila se na veliko platno 1995. i 1996. godine s filmovima „Waiting to Exhale“ i „The Preacher's Wife“ – oba su iznjedrila soundtrack albume i još jedan hit studijski album. U tom periodu počinje s upotrebom droga – kokainom, marihuanom i tabletama – što njenu karijeru dovodi do samog ruba propasti.
Njeno je ponašanje postajalo sve nestabilnije. Godine 1992. udala se za new jack swing pjevača Bobbyja Browna s kojim je dobila kćer Bobbi Kristinu, no njihova je burna veza postala javni spektakl. Razveli su se u aprilu 2007. godine, a pjevačica je dobila skrbništvo nad njihovom kćerkom. U prošlosti besprijekoran glas postao je hrapav i promukao te nije mogla pogoditi visoke tonove po kojima je postala poznata.
Dvaput se prijavljivala u klinike za odvikavanje od narkotika prije nego što je 2010. godine izjavila da je u potpunosti „čista“, ali brzo ju je realnost demantirala jer je često propuštala koncerte zbog upotrebe teških droga, a bila je zaustavljana i na aerodromima zbog posjedovanja nelegalnih supstanci. Bila je toliko mršava tokom koncerta u čast Michaela Jacksona 2001. godine da su se proširile glasine da je sljedeći dan i umrla.
Whitney Houston je pokušala povratiti izgubljeni sjaj albumom „I Look To You“ 2009. godine, ali stvari su odmah krenule nizbrdo jer je promotivni koncert njenog novog studijskog materijala doživio totalni fijasko. Muzički novinar Paul Gambaccini opisao je glas Whitney Houston kao "predložak za ženske vokalne izvođačice u posljednjih 30 godina", ali je kasnije kazao da je ona odlučila sama režirati svoj pad i da joj niko za takav rasplet situacije osim nje same nije kriv.
"To je uvijek tragedija. To je izgubljen život, protraćen veliki talent", ponavljao je Paul Gambaccini vrlo često.
