Njemačka demokratska republika, što je puni naziv za Istočnu Njemačku, bila je država koja je opstala nešto više od pola stoljeća. Tačnije, očuvala se od 1949. sve do 1990. godine, tj. sve do pada Željezne zavjese i ujedinjenja, a proglašena je u Berlinu 7. oktobra 1949. i to na prostoru bivše sovjetske okupacione zone.

Iako je punu samostalnost dobila u zadnjoj godini Drugog svjetskog rata, sovjetska čizma je kročila na njenu zemlju nakon dogovora u Potsdamu, što je bio svojevrsni odgovor američkom prisustvu na teritoriji Zapadne Njemačke u toku Hladnog rada. Tačnije, po okončanju ovog velikog globalnog sukoba na Potsdamskoj konferenciji Francuska, Velika Britanija, SAD i Sovjetski savez, tada činjenično pobjedničke zemlje, odlučile su podijeliti Njemačku na četiri zone sve do njene potpune, kako su je zvali, "reorganizacije".

Države Meklnburg, Brandenburg, Saksonija, Saksonija-Anhalt, Tiringija i berlinski istočni sektor su pripali njemačkom sovjetskom sektoru, dok je ostatak Njemačke podjeljen između već spomenute tri svjetske sile. Teritorija pod njihovom kontrolom je uspostavljena kao Savezna Republika Njemačka ili Zapadna Njemačka.

Istočna Njemačka je prihvatila socijalizam kao državno uređenje i postala je dio Varšavskog pakta, dok je Zapadna Njemačka postala liberalna parlamentarna republika i članica NATO saveza. Prvi predsjednik Istočne Njemačke postao je Walter Ulbricht, dok je ustav ove zemlje definirao kao "Republiku radnika i seljaka".

S obzirom na to da je Zapadna Njemačka bila dosta ekonomski prosperitetnija od Istočne Njemačke, to je vremenom stvaralo sve već jaz i među stanovnicima, a nisu bili rijetki ni slučajevi da stanovnici istočnog dijela prelaze u onaj zapadni u potrazi za boljim i prosperitetnijim životom. Upravo je istočnonjemačka vlast kako bi spriječila prebjege odlučila podići Berlinski zid, barijeru dugačka oko 160 km koja je odvajala Zapadni od Istočnog Berlina i okolnih teritorija. Istočnonjemačka vlast taj objekt nazvala je "antifašističkim odbrambenim zidom".

Međutim, možda i najrevolucionarniji događaj desio se 9. novembra 1989. godine kada je došlo do rušenja ovog objekta. Svijet su oblišle emotivne slike s ulica, kada je na stotine hiljada Nijemaca prešlo u Zapadni Berlin (i Zapadnu Njemačku) prvi put, što je utrlo put spajanjem ova dva entiteta. Konačno je 3. oktobra 1990. godine istočnonjemačka populacija prva iz istočnog bloka pristupila Evropskoj uniji kao dio Savezne Republike Njemačke.

Teritorije Istočne Njemačke su tada priznate kao sastavni dio Savezne Republike Njemačke, što je dovelo i do ukidanja Ustava iz 1950.