Drugog maja 1992. počela je opsada Sarajeva, trajala je 1.425 dana. Ali tog 2. maja odbranjeno je Sarajevo. Podsjećamo na ono što se dešavalo tog dana. Oko 12 sati grupa branilaca Sarajeva pokušala je spriječiti iznošenje materijalno-tehničkih sredstava iz Doma JNA, današnjeg Doma OS BiH. Ušli su na pregovore s potpukovnikom Bogojem Božinovskim, koji je pucao na njih i ubio Asafa Hadžića. Uslijed razmjene vatre, ranjen je i Božinovski, a ostatak se pripadnika JNA predao.

General Milutin Kukanjac naredio je da iz Vojne bolnice krene elitna jedinica prema Predsjedništvu BiH. Kod Predsjedništva su već bile snage odbrane grada. Tada počinje čuvena bitka na Skenderiji, a jedno od ključnih obilježja bitke jeste to da je rahmetli Nusret Šišić Dedo protuoklopnom napravom napravljenom od vodovodnih cijevi pucao po njima i pogodio jedno od borbenih vozila.

Milan Šuput, koji je komandirao svim specijalnim jedinicama Druge armijske oblasti, s 30-ak specijalaca i borbenim vozilima došao je do Pošte. Šuputovi specijalci ušli su u Poštu i zapalili je. U popodnevnim satima pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RBiH Nezir Brajović Braja i njegov pomoćnik Ajnur Mehićević pogodili su iz prostora blizu zgrade Parlamenta agresorski tenk koji je došao do mosta Suade i Olge s ciljem da ide do Predsjedništva.

U noći s 2. na 3. maj grupa Dževada Topića shvatila je da su se Šuputovi specijalci (Niški specijalci) zabarikadirali u zgradi kod BKC-a. Predali su se iza podneva 3. maja. Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović 2. maja zarobljen je na aerodromu prilikom povratka iz Lisabona te odveden u kasarnu JNA u Lukavici. Domaća i svjetska javnost saznala je za hapšenje kada se predsjednik telefonom javio u Dnevnik TVSA.

Izetbegović je razmijenjen 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici, kada je, prema riječima komandanta 2. vojne oblasti, generala JNA Milutina Kukanjca, ubijeno šest osoba.

Drugog maja 1992. godine izgorjela je i zgrada glavne pošte u Sarajevu, nakon granatiranja od strane srpskog agresora. Objekat je, dakle, u potpunosti izgorio tog dana.

Požar u pošti nije izazvan iz vana, nego iznutra. Diverziju unutar pošte izazvala dva uposlenika pošte, inžinjera iz Beograda i Zadra kako bi onesposobili poštu i komunikaciju u općinama Stari Grad i Centar. Počinioci su uhapšeni nakon čega su priznali da su podmetnuli požar. Na kraju su razmijenjeni za pripadnike Armije Bosne i Hercegovine koji su bili zarobljeni od strane agresora.

Zgrada glavne pošte je izgrađena 1913. godine, u periodu Austro-ugarske vladavine, kao vojna pošta. Pripada secesijskoj arhitekturi, koja je nastala oko 1900. godine kroz grupe mladih arhitekata i umjetnika iz Beča, i koja se distancirala od klasičnog stila i krenula novim putevima u arhitekturi i umjetnosti. Ovoj je inovativnoj grupi pripadao i projektant zgrade, Josip Vancaš.

Godine 1914.  je izvršen atentat nad Franzom Ferdinandom, prijestolonasljednikom koji je trebao da otvori novosagrađenu vojnu poštu. Iz te novoizgrađene vojne pošte je u svijet telegrafski poslana vijest o atentatu na Franza Ferdinanda.

Na zgradi su se već 1941. godine desila manja razaranja na krovnoj konstrukciji i fasadi usljed ratnih djejstava, da bi početkom agresije na Bosnu Hercegovinu 1992. godine, došlo do totalne devastacije. U požaru je zgrada izgorjela sa kompletnom opremom, a ostali su samo zidovi.

U toku agresije se pristupilo primarnoj zaštiti zgrade od daljnjih oštećenja, a poslije toga se pristupilo izradi projekta sanacije, restauracije i rekonstrukcije.

Godine 1994. počela je prva faza konstruktivne sanacije krova sa pokrovom i fasadnih vijenaca. Sanacija se radila na bazi izvornih projekata nađenih u vojnom arhivu u Beču. 1996. godine nastavlja se sa izradom detaljne projektne dokumentacije i pristupa se realizaciji II i III faze rekonstrukcije, restauracije i adaptacije. Adaptaciju i rekonstrukciju radio je Ferhad Mulabegović do 2001. godine.