Prije više od četiri stoljeća, jedan uređaj koji je danas gotovo nemoguće zamisliti kao nešto posebno promijenio je način na koji čovjek posmatra svemir. Galileo Galilei početkom 17. stoljeća usmjerio je svoj teleskop prema nebu, ali prije nego što će njegova posmatranja promijeniti astronomiju, morao je uvjeriti ljude oko sebe da naprava koju drži u rukama zaista vrijedi.

U augustu 1609. godine Galileo je u Veneciji predstavnicima Mletačke Republike demonstrirao svoj teleskop. Naprava nije bila njegova potpuno izvorna ideja jer su se prvi teleskopi pojavili u Nizozemskoj, ali je Galileo, saznavši za njihovo postojanje, sam napravio i značajno unaprijedio vlastitu verziju. Ono što je uslijedilo bilo je mnogo važnije od samog izuma.

Galileo je teleskop usmjerio prema udaljenim objektima i pokazao koliko se pomoću njega može povećati ono što ljudsko oko vidi. Za Mlečane je to bila zanimljiva sprava, a osim toga, uređaj je imao i sasvim praktičnu vrijednost. Sa visokih tornjeva i drugih položaja omogućavao je da se udaljeni brodovi uoče ranije nego golim okom, što je za pomorsku silu kakva je bila Mletačka Republika imalo vojni i trgovački značaj.

Zbog toga je Galileo teleskop ponudio Republici kao korisnu napravu, a njegovo predstavljanje pred mletačkim vlastima bilo je povezano i s njegovim položajem profesora na Univerzitetu u Padovi.

Ali ono što će Galileu donijeti mjesto u historiji nauke dogodilo se tek kada je teleskop okrenuo prema nebu.

U mjesecima koji su uslijedili počeo je posmatrati Mjesec, zvijezde i planete. Ono što je vidio nije se uklapalo u dotadašnju sliku savršenog i nepromjenjivog neba. Na površini Mjeseca primijetio je planine i udubljenja, a Mliječni put, koji je ljudskom oku izgledao kao blijeda svjetlosna traka, kroz teleskop se pokazao kao mnoštvo zvijezda.

Zatim je uslijedilo otkriće koje je posebno uzdrmalo tadašnje shvatanje svemira.

Galileo je 1610. godine posmatrao Jupiter i uočio četiri mala tijela koja su se kretala oko njega. Danas ih poznajemo kao Io, Europu, Ganimed i Kalisto. Njihovo postojanje pokazalo je da se ne okreće sve u svemiru oko Zemlje.

Galileo je svoja prva velika teleskopska zapažanja objavio u djelu "Zvjezdani glasnik", koje je izašlo 1610. godine. Knjiga je izazvala ogroman interes širom Evrope, a teleskop je od tada prestao biti samo naprava za gledanje udaljenih objekata. Postao je instrument kojim se moglo provjeravati ono što se stoljećima smatralo neupitnim.

U tome je možda i najveći značaj Galileovog teleskopa. Osim što je "približio" udaljene objekte, on je i promijenio pitanje koje ljudi postavljaju kada gledaju u nebo.

Do tada se mnogo toga o svemiru zaključivalo iz filozofskih i matematičkih sistema, bez mogućnosti da se nebeska tijela neposredno posmatraju na takav način. Galileo je pokazao koliko se slika svijeta može promijeniti kada se ono što mislimo da znamo uporedi s onim što zaista možemo vidjeti.

Od Venecije 1609. do današnjih svemirskih teleskopa prošlo je više od četiri stoljeća. Današnji instrumenti mogu posmatrati galaksije udaljene milijardama svjetlosnih godina i bilježiti svjetlost koju ljudsko oko nikada ne bi moglo registrovati. Ipak, važno je naglasiti da je sve počelo mnogo skromnije. Cijev, nekoliko leća i pogled prema nebu.

Galileo možda nije prvi napravio teleskop, ali je među prvima shvatio koliko daleko čovjek može otići kada teleskop ne koristi samo da bi nešto bolje vidio, nego da bi postavio pitanje na koje do tada nije imao odgovor.