Bio je 24. novembar 1995. godine kada je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, na svojoj 300. sjednici, usvojilo tekst i muziku himne Republike Bosne i Hercegovine pod naslovom Jedna si jedina. Tekst je napisao Edin Dervišhalidović, poznatiji kao Dino Merlin, na muziku narodne pjesme S one strane Plive.

“Himna je nastala u vrijeme kada nije bilo vremena za slavlje jer sam je pisao mnogo prije usvajanja na toj sjednici, tokom jednog od najtežih trenutaka u historiji naroda ovih prostora. Nastala je iz nužde da se da glas osjećaju koji sam dijelio s mnogima oko sebe i vjerujem da su se upravo mnogi i našli u tim stihovima, manje zato što je predstavljala tada državu i narod, a više zbog iskrenosti i namjere s kojom sam je ja pisao, a drugi usvajali, pjevali i osjećali svojom. Čast je bila dati sebe na taj način, u kapacitetima koje sam imao, a to su riječi koje sam komponirao na prekrasnu, tradicionalnu melodiju svih naroda ove zemlje”, ispričat će mnogo godina kasnije Dervišhalidović za Stav. “Izvodio sam je pred ljudima kojima je davala krila i snagu da sanjaju i grade bolju sadašnjost i budućnost. I svaki put sam imao dojam da radim nešto važno i nešto što ljudima znači, a to je najveće zadovoljstvo za umjetnika.”

PRVO IZVOĐENJE HIMNE

Dan državnosti Bosne i Hercegovine, novembarski dan kada je u Mrkonjić-Gradu obnovljena državnost “zemlje tisućljetne”, obilježavao se i u olovnim godinama Agresije. Nije ga se slavilo, ali se nijedne ratne godine nije propuštalo priliku građane podsjetiti na taj važan datum, jedan od najvažnijih u historiji Bosne i Hercegovine. Od 1993. godine 25. novembar je u nezavisnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini zakonom utvrđen kao državni praznik.

Dva dana nakon što je država dobila tekst i muziku himne, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović uputio je građanima BiH tri čestitke: čestitao im je državni praznik, novu himnu i mir koji dolazi. Tog 25. novembra 1995. godine Dan državnosti obilježen je svečanom akademijom u sarajevskom Domu Armije BiH, a centralna svečanost počela je prvim, javnim izvođenjem himne Jedna si, jedina.

U ime Predsjedništva RBiH svim borcima na prvim linijama i građanima čestitke je uputio i član Predsjedništva Ejup Ganić, ističući da obilježavanjem državnog praznika još jednom poručujemo svijetu, prijateljima i našoj dijaspori da je Bosna opstala i kao ideja i kao društvo i kao država. “Treći put u ovom stoljeću Bosna postepeno izlazi iz rata. U ovom ratu Bosna je podnijela sve: planski zločin i genocid, glad i palež, izdaju i hladnoću, laž i mržnju, podnijela je i ono što se riječima ne da iskazati, ono što najbolje znamo mi koji smo tu od početka agresije i koji nosimo uspomenu na svoje mrtve i ubijene”, rekao je Ganić. Na svečanosti je posebna zahvalnost iskazana bosanskoj ženi koja je odricanjem, istrajnošću i hrabrošću podigla sebi veličanstven spomenik “koji nije ni u mermeru ni u bronzi, nego u djeci koja su u vremenu rata prohodala”.

“Očito je postojala društvena zakonitost koja nas je stoljećima povezivala u našim različitostima i zato su svi rodoljubi iz redova Bošnjaka, Srba, Hrvata i drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive i stvaraju Bosnu i Hercegovinu smatrali i smatraju svojom domovinom.” Tako je Ethem Ćamo, vijećnik sa zasjedanja u Mrkonjić-Gradu, govorio 25. novembra 1995. godine na svečanoj akademiji SUBNOR-a BiH povodom 52. godišnjice ZAVNOBiH-a i Dana državnosti BiH.

Uz veliki broj boraca NOR-a od 1941. do 1945. i pripadnika Armije RBiH, svečanosti su prisustvovali i član Predsjedništva BiH Mirko Pejanović, predsjednik Vijeća građana Skupštine BiH Abdulah Konjicija i brigadni general Jovan Divjak.

Podsjećajući na značaj Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, akademik Ćamo podvukao je da se tada utemeljila država BiH. No time se nisu smirili oni koji nisu željeli da BiH vide kao samostalnu republiku, što je očito, smatra on, “kasnije dovelo i do ovakvog u historiji rijetko zabilježenog genocidnog rata”, te nastavio: “Na ovom tlu vijekovima su se susretale i prožimale kulture, civilizacije, religije, običaji, i to je jedan od bitnih uslova za razvoj tolerancije, međusobnog poštovanja, razumijevanja ljudi istog podneblja, sličnih sudbina, načina mišljenja i uvjeta življenja.”

U novembru 1994. godine pokojni Čedo Kapor, veteran Španskog građanskog rata, Drugog svjetskog rata, vijećnik ZAVNOBiH-a i poslijeratni dugogodišnji funkcioner, objavio je u Oslobođenju komentar povodom Dana državnosti pod naslovom Obnovljena Bosna.

“Nepobitna je istorijska činjenica da je na Prvom zasjedanju zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja, održanom 25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu, nakon 480 godina ponovo obnovljena država Bosna i Hercegovina kao republika ravnopravnih naroda i građana, a odbačeni planovi o njenom konstituisanju kao 'autonomne pokrajine', koja bi se eventualno pripojila Srbiji ili Hrvatskoj ili kao pokrajina neposredno uključena u novu jugoslovensku federaciju”, stoji u uvodu Kaporovog komentara.

“Na Drugom zasjedanju, 1. jula 1944. u Sanskom Mostu, ZAVNOBiH donosi Deklaraciju o pravima građana Bosne i Hercegovine, kojom se, na prvom mjestu, zajamčuje ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina, slobodu vjeroispovijesti i savjesti, kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti, slobodu zbora i dogovora, udruživanja i štampe, ličnu imovinsku sigurnost građana kao i slobodu privatne inicijative u privrednom životu. Bila je to naša Magna carta (Velika povelja), kojoj se i danas malo išta ima dodati. Nije svijet, dakle, od nas počeo. A, ima nekih koji misle da se naša država tek sada stvara”, pisao je Kapor, dodajući: “Paljanska secesionistička tzv. Narodna skupština tzv. republike srpske ne može anulirati odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, kao što se ne mogu anulirati istorijske činjenice. Oni koje oni sad slijede i tad su bili protiv ovih odluka, ali su izgubili bitku, zajedno s onim na čijoj su strani bili okupatorima, fašistima. Ove odluke su donosili drugi ljudi, ranije generacije, istinski bosanskohercegovački patrioti, borci antifašisti, a i u drugo vrijeme, kada su saglasnošću svih slobodnih naroda i jedinstvenom antifašističkom oslobodilačkom borbom pobijedili upravo njihove očeve i djedove, kao četnike i ustaše, fašističko okupatorske sluge i stvorili državu Bosnu i Hercegovinu, danas međunarodno priznatu nezavisnu i suverenu državu, ravnopravnu članicu Ujedinjenih nacija.”

STOLJETNO ISKUSTVO SUŽIVOTA

U danu u kojem je Kapor objavio komentar, 25. novembra 1994. godine, održana je svečana sjednica Predsjedništva RBiH, predstavnika Skupštine, Vlade i drugih državnih organa zemlje kojom je obilježena godišnjica održavanja 1. ZAVNOBiH-a.

“To je, naime, jedan od onih događaja koji nesporno potvrđuju državnost Republike Bosne i Hercegovine, njenu cjelovitost i njen odnos prema drugim državama koje su u tom vremenu formirane na prostorima bivše Jugoslavije. Kada se malo razmaknu neke ideološke boje i primjese kojima su u to vrijeme nužno bile obojene odluke tadašnjeg ZAVNOBiH-a, ostaju one temeljne vrijednosti i temeljni principi na kojima je ova država vijekovima zasnivala svoju postojanost. ZAVNOBiH je, voljom predstavnika svatri naroda, potvrdio sljedeće: da Bosna i Hercegovina jeste država sa svojom teritorijom, svojim granicama i organima koji su nosioci državnog suvereniteta, da je BiH zajednička država sva tri naroda i drugih građana koji u njoj žive, da su konstitutivni narodi u BiH jednakopravni i da oni imaju političku volju da žive u zajedničkoj državi RBiH”, kazao je na svečanoj sjednici predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović.

“Te odluke donesene su u vrijeme kada su narodi na ovim prostorima vodili borbu protiv fašizma, koji je prijetio da zatre sve što je ljudsko. Danas godišnjicu ZAVNOBiH-a obilježavamo u uslovima koji su veoma slični vremenu kada je on održan. Ponovo se suočavamo sa fašizmom, koji je u mnogo čemu još gori od onoga iz vremena Drugog svjetskog rata. RBiH izložena je brutalnoj agresiji čiji je cilj da uništi njenu državnost, da uništi cijele narode, da u svemu anulira ono što je ZAVNOBiH svojim odlukama potvrdio i utvrdio. Upravo dok držim ovu sjednicu, na kojoj obilježavamo obljetnicu ZAVNOBiH-a, nad Bihaćem i drugim dijelovima RBiH nadvija se opet avet fašizma. Ovdje se zaista vodi borba između dobra i zla i ljudi koji u njoj učestvuju to veoma dobro znaju i osjećaju. Znaju to i u međunarodnoj zajednici, a i neki od aktera iz međunarodne zajednice rukovođeni svojim kratkoročnim interesima pokušavaju zatvoriti oči pred tim jasnim činjenicama. Većina ljudi u svakom narodu uvijek je znala stati na stranu dobra i suprotstaviti se zlu. Da nije tako, agresor bi svoje ciljeve ostvario već u prvim mjesecima rata, onako kako je to bio i planirao. Borba koju vodimo već treću godinu, bez obzira na to što smo protiv sebe imali pripremljenog i do zuba naoružanog agresora, dokazuje da zlo neće i ne može pobijediti. Ali u ovakvom surovom ratu, koji nam je nametnut, mi ostajemo privrženi ideji mira. U svojim suštinskim opredjeljenjima mi slijedimo ZAVNOBiH kao što je ZAVNOBiH slijedio prethodna vjekovna iskustva suživota u zajedničkoj državi i na zajedničkim prostorima. Učinit ćemo sve da Bosna i Hercegovina i dalje bude zajednička država naroda koji u njoj žive i da ostane i da opstane jer drugačije naprosto nije moguće”, zaključio je tada Alija Izetbegović.