Sultan Mehmed Fatih 28. maja 1463. godine u svom je logoru na polju Milodraž kod Fojnice primio fratra Anđela Zvizdovića jer je ovaj zatražio zaštitu za franjevce i bosanske katolike. Rezultat ovog razgovora bila je Ahdnama kojom je sultan pod svoju zaštitu stavio bosanske katolike i dao garancije za one koji su izbjegli da se mogu slobodno vratiti.
Ahdnama kao pravni akt predstavlja izuzetan instrument pravne zaštite drugog i drugačijeg, u skladu s tolerantnim stavom muslimanske države prema pripadnicima kršćanskih vjerskih zajednica. Ovakvih dokumenata u to doba u Evropi i nema. Oni koji nekoliko stotina godina kasnije nastadoše u doba Francuske buržoaske revolucije rezultat su pokušaja sekularne države da pomoću zaštite ljudskih prava riješi političke probleme. Oni su bili rezultat političkog pragmatizma, a ne životne filozofije ili vjerskog uvjerenja kakav je prevladavao kod sultana Fatiha.
Udruženje bosansko-turskog prijateljstva “Bosfor” godinama obilježava godišnjicu Ahdname. Uz svestranu podršku profesora Hasana Balića i fra Luke Markešića još 2003. godine u Sarajevu ovo udruženje je organiziralo međunarodnu naučnu konferenciju na temu “Kultura ljudskih prava i sloboda u Ahdnami sultana Fatiha”. Na konferenciji je zaključeno kako je neophodno da se 28. maj 1463. svake godine obilježava na svečan i dostojanstven način.
Tako se i ove godine (a to je već devetnaesti put) upriličivaju “Dane Ahdname”, obilježavajući 28. maj kao Dan zajedništva, ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini.
"Vrlo smo ponosni što se ideja gajenja političke i pravne kulture u Bosni i Hercegovini, pa i šire, na prostoru Balkana, sve više prihvata, a Ahdnama je u najširem smislu prihvaćena kao preteča brojnim konvencijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Povelja Kulina bana, Ahdnama sultana Fatiha i Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine najvredniji su pravni i politički dokumenti koji svjedoče i potvrđuju da je Bosna i Hercegovina kao država stoljećima imala uređen sistem političkih i pravnih normi po kojima su ljudi vladali i koje su poštovali. Kroz naš sistem školstva mogli bi se u još većem obimu izučavati brojni spomenici kulture i dokumenti koji na najbolji način potvrđuju milenijsku uređenost i kulturu življenja u različitostima u sigurnom okruženju, o čemu svjedoče odredbe u ovim dokumentima. Mediji bi trebali još snažnije dati svoj doprinos očuvanju kulturne baštine, koju nam vrlo često otimaju naši susjedi i komšije, negirajući da mi Bošnjaci baštinimo jednu od najstarijih uređenih država na Balkanu, sa svim svojim vrijednostima i spomenicima kulture koji na najbolji način obilježavaju duhovni prostor Bosne i Hercegovine", kaže Rizvan Halilović, predsjednik Udruženja bosansko-turskog prijateljstva “Bosfor”.
Halilović poručuje da je Ahdnama značajna po tome što je očuvala multikulturalno društvo u Bosni i Hercegovini i utemeljila ljudska prava i slobode koje su bile u vrijeme sultana Fatiha nezamislive u evropskim državama u kojima je vladao princip “čija vlast, toga i vjera”.
"Ahdnama i mnogi drugi pravni dokumenti na najbolji način potvrđuju islamsko pravilo da 'u vjeri nema prisile'. Pokazuje da su svim ljudima u Osmanskom carstvu, kao najvećem komonveltu, bila zaštićena sva prava i slobode, što potvrđuju etničko, jezičko, kulturno, običajno i svekoliko šarenilo u zemljama koje su stoljećima bile njegov dio; ondje gdje su vladali Španci, Portugalci, Francuzi, Englezi, ondje se uglavnom govori španski, portugalski, francuski i engleski. Tako da je više nego očigledno koliko je bilo značajno to što su Osmanlije poštovale zatečeno stanovništvo i njihovu kulturu, obogaćujući i unapređujući standard života na osvojenim teritorijama. Zaštita ljudskih prava i sloboda koje sadrži Ahdnama vrlo bi dobro došle i danas za sve one koji su manjina ili su slabiji u odnosu na one koji su na vlasti, a koji vrlo malo poštuju prava slabijih. Savremeni osvajači u mnogima ratovima ne poštuju ni minimum prava i ljudskog dostojanstva, već naprotiv, na najgrublji način krše temeljna ljudska prava i čine brojne zločine, uništavajući drevne civilizacijske vrijednosti i skrnaveći najvrednije spomenike kulture. O tome i sami svjedočimo ovih tridesetak godina i na prostoru Balkana i Mediterana. Međunarodna zajednica, odnosno UN, morali bi pronaći modus efikasnije zaštite ljudskih prava i sloboda, kao i zaštitu kulturnog bogatstva svih naroda, da bi buduće generacije imale priliku uživati u ljepotama drevnih civilizacija", poručuje Rizvan Halilović
