Nekoliko je sati u ovdašnjem virtualnom prostoru kružila jadno napravljena montaža sastavljena od isječaka izjave Fadila Novalića, premijera Federacije, na ispraćaju federalnih spasilaca koji su otišli u Tursku. Kao nogom isječene pa sastavljene izjave trebale su poslužiti ismijavanju Novalića po društvenim mrežama, baš onako kako su ga ismijavali kada se mučio da rukom na kojoj nema prstiju pokušava zakopčati sako ili staviti masku.
Bljuvotinu su brzo objavili neki režimski portali a onda počeli širiti rijetki nehljebi koji sebe pompezno nazivaju analitičarima ili „tviterašima“. Montaža je bila toliko amaterski napravljena da se od nje ogradio čak i Dnevni avaz kome takve splačine nikada nisu bile mrske.
To što na mrežama montažu dijele anonimni besposličari i nije toliko bitno, jer je svakome jasno o čemu se zapravo radi. Jadno je što Novalića jadnom montažom pokušavaju ismijati neki od ovdašnjih političara, poput SDP-ovog Damira Mašića, vječnika dobro ušuškanog u parlamentarnim klupama, mračnjaka koji je cijeli svoj život na budžetskoj sisi, osobi koja u životu nije uzela lopatu u ruke.
Dok su tuđe godine gladne, Mašićeve su ruke od svile, da parafraziramo „Letu štuke“.
Novalića pokušava ismijati veteran ovdašnjeg političkog ubleharenja, bivši super-neuspješan ministar u najgoroj Vladi Federacije ikada, onoj koju je vodio njegov još neuspješniji stranački lider Nermin Nikšić.
Bio je Mašić ministar u vrijeme kada penzioneri, za razliku od Novalićevog vakta, nisu mogli svakog petog u mjesecu otići u banku ili kod kuće sačekati poštara, bio je ministar u vrijeme dok penzioneri nikada nisu znali hoće li dobiti zarađeno ili ne. Novac za penzije je tada svakog mjeseca dijeljen od dobiti Lutrije BiH ili se federalna Vlada zaduživala uz visoke kamate kod komercijalnih banaka.
Bio je ministar u vladi koja je preživljavala kreditima MMF-a.
Bio je ministar u Vladi Federacije kada se hapsilo neosnovano predsjednika Federacije Živka Budimira, na silu mijenjalo upravne i nadzorne odbore, kada su gorjele vatre nezadovoljnih radnika pred kapijama firmi Tuzlanskom kantonu, nije bilo spasa za Ditu, Krivaju, Konjuh...
Bio je ministar kada je namjenska industrija bila na koljenima. Bio je ministar kada je provođena privatizacija Bosnalijeka ili Fabrike duhana Sarajevo.
Bio je ministar u vladi čiji su se ministri mlatili po kafanama, bježali sa lica mjesta nakon sudara koje bi prouzročili u alkoholiziranom stanju ili se pak bavili testiranjem parfema o državnom trošku... Ta je SDP-ova vlast, personificirana između ostalog u liku Nermina Nikšića, ostala zapamćena po „genijalnoj“ izjavi Jasenka Selimovića, tada šefa Kluba poslanika SDP-a u federalnom Parlamentu: „Znam da nije po zakonu, al' nama se žuri!”
Fadila Novalića, najuspješnijeg federalnog premijera ikada, privrednika i čovjeka koji je od vlade kojom predsjedava stvorio lokomotivu koja ovu zemlju vuče naprijed, dakle, jadnim klipićem i pokušava ismijati Damir Mašić. Netalentirani najavljivač video-spotova koji čitav svoj život lagodno živi od poslaničkih pitanja, inicijativa i replika?
Jadno, jadnije čak i od montaže koju dijeli na svom profilu.
