U novom izdanju Stav podcasta "U prvom licu" gost je bio Damir ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica, koji više od dvije decenije sa porodicom živi u Srebrenici, i živi Srebrenicu. Za njih je to najveća blagodat.
Govorio je o rodnom Gradačcu, ali i školovanju u Behram-begovoj medresi u Tuzli. On je bio u prvoj generaciji učenika nakon obnove rada Medrese 1993. godine, i to ga je, kako nam je ispričao, jednim dijelom opredijelilo prema Srebrenici.
- Ponosni smo na to, to je jedna historija, početak rada Medrese nakon toliko godina. Možda je moja veza sa Srebrenicom tu i počela, jer su svi moji prijatelji bili Podrinjci, tako je dragi Bog odredio, mnogi od njih su bili iz Srebrenice. Mi smo tokom agresije bili blizu Srebrenice, dosta sam priča čuo, bude se sjećanja na ono o čemu sam od njih slušao. Sve je to nekako na meni ostavilo dubok trag. Kada sam dobio ponudu od tadašnjeg muftije Husein ef. Kavazovića da idem u Srebrenicu, znao sam da je to dio mene, da je to nešto što pripada meni - kazao nam je on.
Damir potom odlazi u Tursku na studij. Nakon studija, odlučuje se da prihvati ponudu i život sa svojom suprugom počne graditi u Srebrenici. Počeli su od nule, bili djeca majkama Srebrenice, sa njima dijelili bol i bodrili ih u njihovoj borbi za istinu i pravdu. Damirova djeca su djeca Srebrenice, rođena su tu i vole je neizmjerno.
- Dio smo onih koji su se borili za uspotavljanje novog života u Srebrenici i to je najveće bogatstvo i blagodat koju mi imamo kao porodica. Počelo je sve i ispod nule, i privatni život, i generalno život u Srebrenici, i institucije Islamske zajednice. Nekada mi to olahko uzimamo. Ne shvatamo kolike su posljedice genocida i ne shvatamo šta znači doći na prostor na kojem je počinjen genocid i pričati o novom životu. Najmanje što bi se našim majkama moglo dati za njihovu borbu je Nobelova nagrada za mir - naglasio je on.
Ukazao je i na opasnost nepostojanja jasne strategije. Kazao je da je potrebno podvući liniju, jer je očigledno da "kao narod, u političkom dijelu, nismo uspjeli uraditi dovoljno", i da smo "u političkom smislu izgubili Srebrenicu".
- Moramo se pozabaviti samima sobom. Moramo izaći s ciljem. Dođemo u poziciju da mi 2016. godine izgubimo Srebrenicu u političkom smislu. Tada smo mnogo o tome govorili, znali smo da je to opasno, znali smo da poslije toga dolazi država na red. Ako vi dozvolite da grad u kojem je počinjen genocid vodi čovjek koji negira genocid, to je strašno. Nismo se oduprli tome, nismo pokazali da smo zabrinuti, ja to nisam vidio. I poslije toga nismo pokazali svijest da bi trebali da nešto promijenimo. Nije samo u pitanju standard života, u pitanju je politička svijet. Jer, ako mjerimo stanje naše države, sigurno je kantar u Srebrenici. Ono se tu vaga. Na to pokušavam skrenuti pažnju, moramo imati strategiju, plan. Moramo sjesti, podvući liniju, ne trebamo se prozivati, to nije cilj, nego je cilj da vidimo šta možemo uraditi - jasno je naglasio on.
Ne smijemo dozvoliti, kao narod, da budemo ravnodušni prema Srebrenici, što je vrlo opasno, dodao je Peštalić.
- Imam osjećaj da je ljudima u politici dosadila Srebrenica, to je opasno, moramo se resetovati. Ako to ne uradimo, dugoročno ćemo je izgubiti. Mislim da u međunarodnoj zajednici ima sluha, neće nam ništa riješiti ako ne budemo tražili, a spremni su pomoći. Nama naša priča mora biti najvažnija. Moramo o tome pričati, mora biti ozbiljnosti kod ljudi koji vode procese. Ne mogu da vjerujem da naši političari bar na temu Srebrenice nisu zajedno, niko nije ni manje ni više krivi, svi su podjenako krivi. Još nisam čuo, u nekim pregovorima i planovima kako ova država treba da izgleda, Srebrenicu kao naš zahtjev, to je politički neozbiljno i nezrelo. U pitanju je svijest - kazao je on.
Cijeli razgovor pogledajte na našem YouTube kanalu.