Hiljadu godina stara umjetnost damasta, luksuznog veza porijeklom iz glavnog grada Sirije, u opasnosti je zbog rata koji već desetljeće nagriza tu arapsku zemlju i koji je prisilio mnoge tamošnje zanatlije da emigriraju. U isto vrijeme, otežano je dobavljanje svile, glavnog materijala.
"U Damasku je to radilo 40 zanatlija. Danas nas je, nažalost, ostalo dvoje i ulažemo napor kako bismo održali ovu trgovinu na životu i naučili posao sljedeće generacije", kaže Ahmed Shakaki iz svoje radnje u kojoj, sa šezdeset godina na plećima, majstorski plete niti od zlata i svile na svom starom razboju.
Shakaki, koji se ovom profesijom koju je naslijedio od oca bavio četiri decenije, prenosi zanat Mohamedu Rankoussiju, tridesetogodišnjaku koji mu pomaže u ovom starom poslu. Rade na mjestu na kojem su izložene njihove tkanine koje se smatraju najskupljim na svijetu.
Poznata brokatna tehnika datira od prije 3000 godina, kada je rođena pod utjecajem svilenih tkanina iz Kine na Putu svile, gdje je tada sirijski glavni grad zauzimao privilegirano mjesto, objašnjava direktor kompanije Artesanías Sirias Ruba Salim.
Rankoussi, koji je zanat naučio na podužim studijama tekstilne nauke u Damasku, napominje da "ono što ovu tkaninu razlikuje od kineske i indijske brokade jeste važnost onoga što ona odražava u gravuri i crtanju".
Damastk sadrži geometrijske dizajne inspirisane ukrasom sa Velike ili Umajadske džamije iz tog grada i karakteristične motive poput ruža, lješnjaka i leptira.
Od ovih bogatih tkanina izrađuju se zavjese, presvlake, vjenčane ili večernje haljine, a najčešće boje su plava, bijela i crvena.
Danas, objašnjava mladi majstor, damast se tka na Žakardovim razbojima, mašini koju je prije dva stoljeća u Lionu izumio Francuz Josepgh Marie Jacquard, kakva je i ona u Shakakijevoj radionici.
Salim uvjerava da je tokom prošlog stoljeća u Damasku bilo hiljadu razboja posvećenih ovoj vrsti tkanja koja nosi ime grada, ali trenutno je ostao samo onaj od Shakakija, a postoje samo tri majstora brokata i desetak mladih zanatlija.
Direktor "Artesanías Sirias" pripisuje ovaj pad broja zanatlija mukotrpnom radu i tehnici koja zahtijeva cjelodnevni rad da bi se proizveo metar tkanine, što podiže cijenu proizvoda.
Ova je industrija već pretrpjela druge krize u prošlosti zbog nedostatka kvalifikovane radne snage ili nedostatka sirovina u određeno vrijeme.
Trenutno su problem oba faktora: obrtnici koji ostaju u Damasku trenutnu krizu pripisuju migraciji kolega zbog sukoba koji traju od 2011. godine i slaboj proizvodnji njihove glavne sirovine, svile.
Materijal je uglavnom dolazio iz Draykisha, grada u zapadnoj Siriji, u kojem su uzgajane ličinke koje ga proizvode, a odatle je odvožen u neko komercijalno čvorište, poput Halepa na sjeveru, gdje je bijeljen ili bojen i pakiran za otpremu u glavni grad.
Sada, kaže Shakaki, "nema svilene niti osim uvezene i njeni su troškovi vrlo visoki, što se odražava na konačnu cijenu proizvoda", u zemlji u kojoj inflacija također naglo raste zbog kolapsa valute.
Da bi povećala proizvodnju, država je otvorila neke centre za obuku, ali iz njih izlaze početnici i oni nisu istinske zanatlije te drevne damaskanske umjetnosti.
