U oktobru 1998. godine, Massimo D’Alema postao je prvi post-komunistički premijer Italije, preuzimajući dužnost u ključnom trenutku za Evropu. Njegov mandat obilježila je Kosovska kriza, koja je kulminirala NATO-ovom intervencijom protiv Jugoslavije 1999. godine.

Ironično, D’Alema, bivši član Italijanske komunističke partije, igrao je ključnu ulogu u operaciji koja je doprinijela padu Slobodana Miloševića, također bivšeg komunističkog lidera.

Politička i vojna podrška

Italija je pod D’Alemom pružila značajnu političku i vojnu podršku NATO-ovoj intervenciji. Italijanske vojne baze korištene su za zračne napade, a talijanski zrakoplovi sudjelovali su u operacijama. D’Alema je također organizirao humanitarnu misiju na granici s Kosovom, pružajući pomoć tisućama izbjeglica koje su bježale od sukoba.

D’Alema je bio aktivno uključen u diplomatske napore za rješavanje krize. Njegovi razgovori s američkim predsjednikom Billom Clintonom bili su ključni za talijansku ulogu u operacijama. Clinton je razumio poteškoće s kojima se suočavala talijanska vlada i ponudio je da Italija osigura svoje vojne baze i sjedište NATO-a, bez potrebe za izravnim sudjelovanjem u borbenim operacijama.

D’Alema je smatrao da bi Italija trebala imati političku težinu u krizi, te je inzistirao na punom sudjelovanju Italije u operacijama, čime je osigurao da Italija bude dio “kvineta” zemalja koje su preuzele punu odgovornost za intervenciju.

NATO-ova intervencija na Kosovu bila je prva borbena misija saveza bez mandata UN-a. Među zemljama koje su podržale bombardiranje Srbije bile su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Italija. Ove zemlje su bile ključne u donošenju odluke o intervenciji, a svaka je imala svoje razloge za sudjelovanje. Na primjer, Njemačka je prvi put nakon Drugog svjetskog rata sudjelovala u vojnoj operaciji, što je bilo značajno kršenje tabua za njemačku javnost.

Pad Miloševića

NATO-ova intervencija, u kojoj je Italija igrala ključnu ulogu, bila je jedan od faktora koji su doveli do pada Slobodana Miloševića 2000. godine. Milošević je bio optužen za ratne zločine i etničko čišćenje na Kosovu, a intervencija je bila presudna u zaustavljanju njegovih snaga.

Massimo D’Alema je, unatoč svojoj političkoj prošlosti, podržao NATO-ovu intervenciju protiv Miloševićeve vlade, što je pokazalo kako se političke okolnosti i savezništva mogu dramatično promijeniti. Njegova uloga u ovom razdoblju bila je ključna za talijansku vanjsku politiku i stabilnost Balkana.