Koliko vrijeme može biti dobar sudija nečijih političkih kvaliteta zorno svjedoči primjer političkih procjena i stavova novopečenog NiP-ovca, ali dobro dinstanog karijeriste Aljoše Čampare. Ovaj notorni politički alpinist, član porodične političke dinastije za sve sisteme i jedan iz plejade šutologa koji su parazitirali u SDA, prelaskom u stranku Elmedina Dine Konakovića naglo je otkrio čari političke retorike te je jedno vrijeme konstantno zasipao javnost svojim osebujnim mudrostima.

Dug jezik, kratka pamet

Većina tih mudrosti ticala se pogubnosti politike SDA, stranke čiji je član bio decenijama, ali čiju je istinsku pokvarenu prirodu otkrio nekako tek kada su mu osujećene ambicije da obavlja više od tri funkcije (ministar MUP-a FBiH, delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo) i da suvereno kadrovira strankom. Bilo je tu svega i svačega što je Čampara izvlačio iz svoje hazne no jedna od spornih tački na kojima je ponajviše insistirao jeste podjela ministarstava prilikom formiranja vlasti.

Čampara je u dramatičnom tonu optuživao direktno Bakira Izetbegovića da je "doveo državu u tešku situaciju" jer je "sve ključne funkcije u državi poklonio Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću". Lamentirao je Čampara kako se zbog Bakira Izetbegovića "Bošnjaci ne pitaju za bilo šta u Ministarstvu finansija BiH, UIO BiH, Ministarstvu civilnih poslova BiH, Ministarstvu vanjske trgovine, a ni u Ministarstvu pravde BiH" te je prozivao Izetbegovića da je "sva važna državna ministarstva dao SNSD-u i HDZ-u samo da bi mogao oboriti Vladu KS". Istovremeno, Čampara je tvrdio da je Izetbegović umjesto toga "uzeo" bezvrijedna ministarstva poput "Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH te Ministarstva odbrane BiH" u kojima se, navodno za razliku od onih ministarstava čiju korist i snagu Čampara zagovara, "niti jedna odluka ne može donijeti bez saglasnosti zamjenika koji su iz HDZ-a i SNSD-a".

Also sprach Aljoša. A onda je Dodik dobio instrukcije i garancije od Beograda i Moskve da krene u najnoviji i do sada najžešći separatistički nasrtaj na cjelovitost Bosne i Hercegovine. Na tom secesionističkom putu su mu se kao prepreka našli određeni državni organi i institucije i to zanimljivo upravo oni koje je Čampara omalovažavao kao nebitne: odbrana, sigurnosti i vanjski poslovi. Teško je i zamisliti šta bi se danas dešavalo i koliko bi situacija bila neizmjerno teža da Dodikovi kadrovi vode ova tri, za sigurnost države, ključna ministarstva. Svakog patriotski nastrojenog građanina naprosto hvata jeza kada pomisli koliko bi Dodikov secesionizam bio lakše provodiv da može svoju politiku artikulirati svijetu preko Ministarstva vanjskih poslova, koliko bi bio izvediviji njegov plan zauzimanja kasarni da njegovi kadrovi kontrolišu Ministarstvo odbrane te u kojoj mjeri bi patriotima bile vezane ruke da ima pod kontrolom Ministarstvo sigurnosti!

Čamparizacija NiP-a

Sve to, ustvari, pokazuje koliko su ograničeni politički horizonti Aljoše Čampare. Vrijeme je pokazalo da je Čampara ustvari pametno šutio dok je šutio jer čim je progovorio ukazali su se zapanjujuća politička kratkovidost, manjak vizije i mašte te krajnje skromni kapaciteti. No to nije najgore od svega. Takav kakav je, Čampara je ipak prešao u NiP kao navodno značajno političko pojačanje te se vodi kao ličnost koja bi da upravlja političkim procesima u ovoj stranci, neko ko se neće zadovoljiti time da zauvijek bude tek lični šofer Elmedina Dine Konakovića.

Ako je već tako, ako se Čamparu vidi kao perspektivnog kadra i krupnu ribu u NiP-ovoj baruštini, onda je jasno kakvi su kapaciteti i potencijali ostalih kadrova ove stranke. Dobar dio te endemične nesposobnosti i neznanja  NiP-ovci su već pokazali urnišući Kanton Sarajevo kojim trenutno vladaju, no državni nivo je zapravo onaj na kojem bi takvi mogli napraviti nepopravljivu štetu. Zato su sanjarenja i maštarije Dine Konakovića u kojima nas preko Facebook statusa poziva da zamislimo kako bi se danas bilo lakše suprotstaviti Dodiku samo da su na čelu značajnih institucija "kompetentni i odlučni ljudi" - pri čemu misli na kadrove svoje stranke čiju smo "kompetenciju i odlučnost", nažalost, već u Sarajevu itekako osjetili - ustvari najgora noćna mora svakog bosanskohercegovačkog patriote.