Jasmina Hostert i Adis Ahmetović, članovi Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), novi su zastupnici Bundestaga koji vuku porijeklo iz Bosne i Hercegovine. Ahmetović, mladić rođen 1993. godine u Hannoveru, u porodici izbjeglica iz ratom zahvaćene naše zemlje, na nedavno održanim izborima osvojio je skoro 45.000 glasova, približno 34,9 posto od ukupnog broja, što je, prema njegovim riječima, izuzetan znak da je u proteklih nekoliko godina vodio zdravu politiku koju su umjeli prepoznati stanovnici jedne od najrazvijenijih zemalja u Evropi.
Majka ovog mladog političkog lidera dolazi iz Krajine, dok mu je otac iz Kladnja. Osim što se rodio u Njemačkoj, Adis Ahmetović je i svoje kompletno obrazovanje, kako osnovno, tako i ono srednjoškolsko i univerzitetsko, stekao u državi rođenja. Godine 2011. upisuje studij politike, ekonomije i germanistike za nastavu na Univerzitetu Leibniz, a kasnije dobija i diplomu magistra. Tokom studija imao je priliku sarađivati i s nekadašnjom zastupnicom u Njemačkom parlamentu Kerstine Tack, a bio je i lični savjetnik premijera Donje Saske i predsjednika SPD-a za Donju Sasku Stephana Weila.
Iako nova funkcija sa sobom donosi i nove obaveze, Adis Ahmetović je čovjek koji nije u stanju odbiti telefonski poziv ako on dolazi iz Bosne i Hercegovine. Uprkos vremenu koje mu oduzimaju stalni sastanci i pregovori, za Stav je govorio o svojoj misiji u Bundestagu, o stanju u Njemačkoj, o važnosti integracije Bosne i Hercegovine u evropsku porodicu, ali i o njegovoj vezanosti za zemlju porijekla.
STAV: Ušli ste u Bundestag. Iskreno, jeste li očekivali da će građani imati u Vas ovoliko povjerenja? Zaista je zapanjujuće vidjeti da ste osvojili skoro 45.000 glasova.
AHMETOVIĆ: Kada se kandidirate, kada se takmičite u bilo čemu, prirodno je da idete s ciljem da pobijedite. Niko ne ide u izbornu kampanju da izgubi, naravno. Međutim, nisam vjerovao da ću dobiti baš ovoliko glasova. Otvoreno da kažem, nisam računao da ću u prosjeku za oko 13 posto imati više glasova od kandidata Kršćansko-demokratska unije (CDU) i Zelenih. Jednostavno, na to nisam računao i stoga sam jako zahvalan biračima. Trudit ću se svim silama da povjerenje građana opravdam na pravi način. Važno je istaći da sam jedan od rijetkih kandidata na izborima koji je uspio preko tzv. prvog glasa ući u Bundestag. Za one koji ne znaju, koncept “prvog glasa” se odnosi na biranje kandidata, dok je “drugi glas” zapravo glasanje za listu.
STAV: U čemu je tajna izbornog uspjeha SPD-a? I zašto je, prema Vašem mišljenju, CDU doživio svojevrsni pad?
AHMETOVIĆ: Vrijeme je za socijalnu politiku. Posljednjih šesnaest godina Angela Merkel bila je kancelarka. Imala je izuzetno dobrih poteza, ali i onih loših. Nikada se nije toliko osjetio jaz između bogatih i siromašnih kao danas. Ekonomske i društvene sredine nema nikako, ona ne postoji. To možda može proći u SAD-u ili Kanadi, ali Njemačka je jaka samo ako ima jaku ekonomsku sredinu. Upravo iz tog razloga mislim da su ljudi na nedavno okončanim izborima birali socijaldemokratiju. Smatram da smo mi jedini koji mogu doprinijeti toj ekonomskoj i društvenoj sredini. Moji roditelji su došli kao izbjeglice u Hannover, tu sam se i rodio. Na početku smo bili na nuli. Ipak, oni su se trudili, radili su naporno, školovali su me, tako da smo se uspjeli popeti kako na ekonomskoj, tako i na društvenoj ljestvici. Morate znati da su biografije većine ljudi u Njemačkoj slične mojoj. Ipak, u posljednjih šesnaest godina došlo je do narušavanja tog sistema – stanovi su postali skuplji, poskupjele su režije i hrana. To se mora mijenjati i mislim da dolazi bolje vrijeme. Već se vode pregovori između predstavnika SPD-a i Zelenih i, ako bi se napravila programska koalicija, s jasnom definiranim ciljevima, za deset godina stanje bi bilo znatno bolje na teritoriji cijele Njemačke.
STAV: Koliko Vam je u političkom napretku pomoglo to što ste tokom studija radili kao naučni asistent Kerstine Tack i što ste bili lični savjetnik Stephana Weila?
AHMETOVIĆ: Na moj politički razvoj mnogo je ljudi pozitivno utjecalo. Najprije roditelji, moje društvo, Kerstine Tack, koja je prije mene dvanaest godina bila u Bundestagu, ali i premijer Donje Saske Stephan Weil, kojem sam dugo bio desna ruka. S njim sam bio u Vatikanu, Kataru, Rusiji, Kanadi, svugdje u svijetu. Tako sam se usavršavao, kretao naprijed. Nisam bio neko ko samo gleda, već sam se trudio i djelovati. U Hannoveru sam stalno aktivan, krećem se, poznaju me ljudi, dugo sam u komunalnoj politici itd. Sve nabrojano me i dovelo u Bundestag.
STAV: Na čemu ćete temeljiti svoje djelovanje u Bundestagu? Za šta ćete se najviše zalagati?
AHMETOVIĆ: Jedan od prioriteta svakako jeste vanjska politika, jačanje Evropske unije. S jedne strane imamo SAD, s druge je Kina, a pitanje je gdje je tu Evropska unija. Mi moramo biti treća jaka strana, radi balansa. To je moja uža specijalnost, velika zanimanja imam za taj segment političkog djelovanja, ali isto tako ću djelovati i na polju elektromobilnosti te na transformaciji industrije. Znate, klimatske promjene nam prijete i sigurno bi trebalo transformirati velike industrijske grane kako bi bile “ekologičnije”. Međutim, ta bi promjena trebala osim ekoloških benefita donijeti još jedan značajan iskorak – stvaranje novih radnih mjesta. To je jako bitno za Hannover, gdje se trenutno nalazim, ali i za Njemačku u cjelini.
STAV: Hoće li u Vašoj politici biti mjesta za Bosnu i Hercegovinu? Već ste kazali da ćete se zalagati da ona postane dijelom evropske porodice.
AHMETOVIĆ: Svaki političar koji se smatra evropskim, koji stoji iza institucije Evropske unije, mora biti za to da situacija na Zapadnom Balkanu, a samim tim i u Bosni i Hercegovini, bude stabilna, da se ta regija ekonomski razvija. Tih nesretnih devedesetih godina ratovi su vođeni na Balkanu, a Balkan je dio Evrope. Često se u zapadnoevropskim političkim krugovima može čuti kako već 70-80 godina vlada mir u Evropi. To nije tačno! Sedam ili osam decenija vlada mir u Evropskoj uniji, ali balkanske zemlje, koje pripadaju Evropi, u bliskoj prošlosti su prolazile pakao. Šta je s ratom u Bosni i Hercegovini? Uzmite samo podatke o broju poginulih, o broju ranjenih i raseljenih – sve će vam biti jasno. Evropa može biti jaka samo ako je na svakom njenom pedlju mirno, pa tako i na Zapadnom Balkanu. Stoga će biti moj zadatak, ali i generalno SPD-a, nadam se i Zelenih i liberalnih opcija, da insistiramo na ojačanju te regije. Nadam se skoroj integraciji zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju.
STAV: Na kojim poljima Njemačka može najviše pomoći Bosni i Hercegovini?
AHMETOVIĆ: Prva i osnovna stvar – Bosna i Hercegovina treba biti tema, ona se ne smije zapostavljati. Čisto da imamo na umu da je situacija u tom dijelu Evrope onakva kako sam u prethodnom odgovoru objasnio. Dakle, Evropa može biti jaka samo ako je stabilna situacija u regiji Zapadnog Balkana i ako se ondje ekonomija ojača. Jačanjem ekonomije u tom dijelu ostajat će i mladi ljudi, mlada radna snaga koja može učiniti mnogo. Njemačka ima velike kompanije, jaku industriju i sigurno da kooperacijom sa Zapadnim Balkanom, s Bosnom i Hercegovinom, može pomoći. Njemačka, ali i kompletna Evropska unija, što je vrlo bitno reći, oštro osuđuju priče o promjenama granica, otcjepljenjima, disolucijama i sl. Za takvo što nema šanse! Priče o disoluciji Bosne i Hercegovine i Kosova uvijek se vode u predizbornom periodu. Takav narativ Evropska unija neće dozvoliti.
STAV: Nedavno je Bosna i Hercegovina dobila i novog visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji dolazi upravo iz Njemačke. Poznajete li njegovo djelovanje i koliko je dobro ili loše da BiH ima visokog predstavnika koji je političar s višegodišnjim iskustvom?
AHMETOVIĆ: Christian Schmidt već je godinama u Bundestagu. On ne pripada mojoj političkoj opciji, on je CDU, ali je cijenjen u svakoj partiji ovdje u Njemačkoj. Treba mu dati vremena. Optimističan sam, mislim da će dati veliki doprinos izgradnji Bosne i Hercegovine kao boljeg mjesta. Potrudit ću se da ostvarim direktan kontakt s njim, da imamo izravnu komunikaciju, čisto da vidim kako mi iz Bundestaga zajedno s njim možemo raditi na poboljšanju stanja. Činjenica da je jedan njemački političar visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovine jasan je znak da je Njemačkoj stalo da situacija bude stabilna. Znate, da Njemačkoj nije stalo, ne bi nikoga ni slala. Ovako imate primjer da jedna od vodećih članica Evropske unije šalje svog čovjeka u Bosnu i Hercegovinu.
STAV: Iz Vaše perspektive, koji su trenutno najveći izazovi za njemačko, a koji za bosanskohercegovačko društvo?
AHMETOVIĆ: Ovdje je važno istaći jednu stvar. Jasmina Hostert i ja smo njemački političari i imamo zadatak da ojačamo Njemačku i Evropsku uniju. Političari u Bosni i Hercegovini imaju zadatak da ojačaju Bosnu i Hercegovinu i da se kreću prema zajednici evropskih država. Imaju četrnaest zadataka koje su dobili od Evropske komisije i trebaju predano raditi na njihovoj provedbi. To treba biti prioritet. I to je, naglašavam, zadatak političara u Bosni i Hercegovini, ne nas u Njemačkoj. Političari u Bosni i Hercegovini trebaju raditi svoj posao. Politika uvijek ima dvije strane. Budućnost Bosne i Hercegovine ne zavisi od Jasmine Hostert, mene, Olafa Scholza ili bilo koga četvrtog u Njemačkoj, već od ljudi koji biraju na izborima. Ono što mogu obećati jeste da ćemo imenovana kolegica i ja uraditi sve kako bismo pomogli Bosni i Hercegovini da uđe u Evropsku uniju, ali naša pružena ruka mora naići i na pruženu ruku druge strane. Vrijeme će pokazati hoće li neko našu pruženu ruku primiti.
STAV: Kakav je generalno položaj ljudi koji dolaze iz Bosne i Hercegovine u Njemačku?
AHMETOVIĆ: Ja sam kao Adis Ahmetović uspio u Njemačkoj, u zemlji u koju su moji roditelji došli kao izbjeglice. Trudim se imati dobar odnos i održavati pozitivne relacije sa svima koji tu žive. Moj primjer je dokaz da možeš uspjeti i van države porijekla ako si dobar, ako se trudiš i ako radiš, ako si angažiran. Dakle, svi možemo uspjeti i drago mi je kada vidim i mnoge sunarodnjake koji su ovdje izgradili svoje živote. Nedavno mi je jedan šesnaestogodišnjak iz Berlina, koji također vodi porijeklo iz Bosne i Hercegovine, napisao e-mail u kojem stoji kako sam ga inspirirao i kako bi i on volio jednog dana ući u Bundestag. Ta me poruka dirnula i na nju sam mu lično odgovorio obećavši mu da ga vodim u prostorije Bundestaga čim se vidimo, a vidjet ćemo se vrlo brzo. U Njemačkoj, kao i u drugim predjelima svijeta, ljudi moraju znati da smo svi jednaki i da svi imamo šanse za uspjeh. Sve je do nas.
STAV: Uskoro dolazite u Bosnu i Hercegovinu?
AHMETOVIĆ: Njemački jezik je moj prvi jezik. Hvala Bogu, bosanski jezik naučio sam kod kuće, trudio sam se da ga savladam kako bih mogao pričati s ljudima iz moje Bosne. Doduše, ne znam ga toliko dobro da mogu voditi političku diskusiju. Međutim, bilo mi je bitno naučiti jezik moje majke, moga oca, moje familije. Imam njemački identitet, ali ne smijem zaboraviti ni zemlju porijekla. Ja sam Adis Ahmetović, ne nosim njemačko, francusko niti britansko ime. Ponosim se time odakle sam. Prvi put sam bio u Bosanskom Petrovcu neposredno po okončanju rata, ali tada sam bio gotovo beba i ne sjećam se te posjete uopće. Prvi put da sam bio u Bosni i da se sjećam toga bilo je 2002. godine. Bili smo u Kladnju, ondje smo imali kuću, dolazili smo dva puta godišnje i tu sam se naučio družiti u mahali s djecom. Zašto je bitna riječ “mahala”? Kada bih se vraćao u Njemačku, učiteljici te drugaricama i drugovima iz razreda pričao sam da u Bosni ima mahala te da sam u toj mahali naučio stvari koje će me pratiti do groba. Riječi “mahala” nema u njemačkom, francuskom niti engleskom jeziku. Ta mahala me naučila nekim stvarima koje su mi uveliko pomogle u Njemačkoj. Uvijek sam volio doći u Bosnu. Mom velikom mentoru Stephanu Weilu sam puštao muziku iz Bosne. Tokom gostovanja na jednoj njemačkoj radijskoj stanici imao sam priliku pustiti jednu pjesmu iz Bosne i ta pjesma bila je od Halida Bešlića Sarajevo, grade moj. Ja svoju ljubav prema Bosni neću da krijem. Kao političar u Bundestagu, volio bih da moja prva politička turneja bude po Bosni i Hercegovini i zemljama u njenoj okolini. Čekam prvu priliku.
