Ako postoji jedan način na koji zvaničnici Evropske unije smatraju da mogu dobiti mjesto za stolom kada je u pitanju rješavanje rata u Ukrajini, to je 176 milijardi eura (204 milijarde dolara) zamrznute ruske imovine koja se trenutno drži unutar Unije i kako se ona može iskoristiti i politički i ekonomski.
Prošlog mjeseca, EU je bio uglavnom bila po strani kada je SAD predstavio mirovni plan koji je "prerađen" pošto su se američke i ukrajinske diplomate sastale u Ženevi nekoliko dana kasnije.
Evropski zvaničnici, govoreći za RSE pod uvjetom da im se ne navodi ime, kažu da su uspjeli da uklone neke od ideja iz originalnog teksta koje su direktno povezane s članstvom Ukrajine u EU i NATO-u.
Međutim, Evropa ima zlatnu kartu u rukavu koja bi joj mogla osigurati mjesto za pregovaračkim stolom: finansiranje za Ukrajinu.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen nedavno je, pošto se obavezala da će "pokriti finansijske potrebe Ukrajine za 2026. i 2027. godinu", dala članicama EU-a tri opcije za davanje procenjenih 140 milijardi eura Kijevu u naredne dvije godine.
S obzirom na to da se SAD nerado obavezuje da će Ukrajini dati nov novac, spremnost EU-a da se angažuje postala je ključna za Kijev kako se približava četvorogodišnjica ruske invazije.
Prva opcija koju je Von der Leyen navela u dokumentu je da pojedinačne članice EU-a daju Ukrajini novac. Po drugoj, Evropska komisija bi prikupila potrebna sredstva na finansijskim tržištima. Međutim treća opcija – zajam za reparacije koji bi se osigurao korišćenjem zamrznute ruske suverene imovine u EU – najpopularnija je, pošto ne bi direktno pogodila džepove poreznih obveznika EU-a.
Ipak, nije tako jednostavno.
Prvo, vrijeme za donošenje odluke ističe, a Belgija, gde je zamrznuta većina ove imovine, i dalje se protivi tom potezu. Zatim, tu je i SAD, koji je u svom prvobitnom prijedlogu također izrazio interesovanje za dobijanje velikog dijela tih sredstava.
Von der Leyen je 26. novembra rekla Evropskom parlamentu da ne može da "vidi nijedan scenarij u kojem će samo evropski porezni obveznici platiti račun" za Ukrajinu i da je spremna da predstavi pravni tekst za reparacioni zajam.
Oisguravanje podrške za zajam za reparacije
Prema izvorima RSE, Evropska komisija trenutno radi na čak 11 pravnih akata kada je u pitanju zajam, dok je dosta članica EU-a frustrirano što još nisu vidjele konkretne detalje o tome kako bi taj plan funkcionisao.
Zvaničnik Evropske komisije rekao je za RSE da je prvobitna ideja bila da se prvo osigura politička podrška za zajam za reparacije kada se lideri EU-a okupe na samitu EU-a u Briselu 18. decembra. Detalji bi bile razrađeni početkom sljedeće godine kako bi se omogućilo da novac počne da pristiže u Kijev do drugog tromjesečja 2026.
Postoji i strah da bi se diplomate članica i advokati mogli zaglaviti u detaljima i poremetiti sve šanse za dogovor ako se pravni akti predstave prerano.
Belgija, u kojoj sjedište ima kompanija Euroclear za finansijska tržišta gdje je zamrznuta većina ruskih obveznica, želi da vidi odgovarajuće garancije od drugih članica EU-a, pošto očekuje pravnu odmazdu Moskve. Preuzimanje tereta potraživanja Rusije od 140 milijardi eura – što je trećina godišnjeg BDP-a Belgije – bila bi katastrofa za tu zemlju.
Belgijski premijer Bart de Wewer je u pismu Von der Leyen na tu temu, u koje je RSE imao uvid, još jednom izrazio svoju zabrinutost.
- Iako imam puno razumijevanje za argument da evropski poreski obveznici ne bi trebalo da budu jedini koji plaćaju račun za finansijsku podršku Ukrajini, brutalna pravna realnost je da ni u jednom trenutku u historiji imobilisana suverena imovina nije bila "prenamijenjena" tokom tekućeg rata - napisao je on.
- Takva imovina je bila predmet odluka tokom poslijeratnih poravnanja, obično u kontekstu ratnih reparacija od strane koja je izgubila - dodao je on.
Evropska komisija, međutim, i dalje vjeruje da se sporazum može postići u decembru ako dovoljan broj članica EU-a da pravno obavezujuće garancije za podršku kredita za reparacije na osnovu svog bruto nacionalnog dohotka (BND). To znači da manje – i skeptičnije – zemlje poput Mađarske i Slovačke mogu da se isključe jer je njihov ukupan udio u BND-u EU-a zanemariv.
Ipak, druge bogatije i veće evropske zemlje moraju se uključiti da podijele troškove. Brisel se nada da bi i druge zemlje G7 koje nisu članice EU-a mogle da doprinesu.
- Ako bi Evropsko vijeće bilo pozvano da odluči o shemi kredita za reparacije na svom predstojećem sastanku, to bi bilo moguće samo na osnovu toga da su sve gore navedene zabrinutosti adekvatno i u potpunosti pokrivene - napisao je De Wever na kraju svog pisma Von der Leyen.
- To uključuje da pune garancije pruže voljne države članice, omogućavajući Euroclearu da održi likvidnost imovine u njenom ukupnom iznosu - dodao je on.
Američki ugao
Ipak, Belgijanci nisu jedina prepreka koju treba prevazići.
Tu je i "američki ugao", kako su to rekli neki zvaničnici EU-a.
Originalni američki mirovni plan od 28 tačaka naveo je da će "100 milijardi dolara zamrznute ruske imovine biti uloženo u napore koje predvodi SAD za obnovu i ulaganje u Ukrajinu" i da će "SAD dobiti 50 posto profita od tog poduhvata".
Ta formulacija je zaista uznemirila evropske političare i diplomate, posebno zato što su zamišljali da će novac dat Ukrajini u obliku kredita za reparacije u velikoj mjeri Kijev koristiti za kupovinu oružja proizvedenog u Evropi.
Zvaničnici EU-a kažu da je većina dijelova originalnog američkog prijedloga razvodnjena ili potpuno uklonjena, ali priznaju da bi se konačni dokument mogao značajno promijeniti i da nisu upoznati s posljednjim diskusijama o formulacijama.
Iako bi EU želio da kredit za reparacije bude evropski projekat, većina diplomata priznaje da je neophodno da Washington ostane uz njega i da bude zadovoljan. To bi moglo da znači da budu otvoreni za ideju da SAD dobije dio sredstava ili da bar Ukrajina koristi novac za kupovinu američkog oružja.
Međutim, ključno je da Brisel također mora osigurati da SAD nastavi vršiti pritisak na Mađarsku da pristane na produženje sankcija EU-a, koje uključuju zamrznutu rusku imovinu, svakih šest mjeseci.
U julu, kada je došlo vrijeme za obnavljanje mjera, Mađarska nije prijetila vetom i to uglavnom zbog američkog pritiska. Brisel se nada da će SAD igrati istu ulogu kada sankcije ponovo budu morale biti produžene u januaru.
