Prije jednog stoljeća, Sharif Hussein bin Ali sanjao je velike snove za svoju dinastiju Hašemita kada je bio kralj Hejaza i emir Meke i Medine, najsvetijih islamskih mjesta. Ali još od vremena Lorensa od Arabije, kada su Hašemiti bili glavni britanski regionalni saveznici tokom Prvog svjetskog rata i predvodili arapsku pobunu protiv Osmanskog carstva, dinastija je u stalnom padu. A s neprestanim sporovima između Husseinovih potomaka u Jordanu, porodica je možda dosegla novo dno.
Dinastija Hašemita suočavala se s bezbrojnim izazovima tokom svih desetljeća, kako izvana tako i iznutra. Braća nasljednici često su se sukobljavali ali porodica nikada nije javno iznosila prljavi veš. Sve do ovog mjeseca, kada je unutarnji razdor postao javna tema.
Jordan je trećeg aprila objavio da je onemogućio zavjeru za smjenu svog monarha i destabilizaciju zemlje. Strani entiteti, tvrdili su najviši dužnosnici, dogovarali su se s princom Hamzom da svrgnu kralja Abdullaha II. Dvije sedmice kasnije, palača još uvijek nije dala ni trunku dokaza i postaje sve jasnije da priča nije tačna, piše Foreign Policy.
Vjerovatnije je da gledamo najstariju priču na svijetu: bitku za nasljedstvo koja se odigrava između kraljevske braće i sestara. Jordanski monarh stavio je svog polubrata i bivšeg prijestolonasljednika u kućni pritvor kako bi uklonio prijetnju svom prijestolju, zajedno s 18 navodnih suzavjerenika. Ali na kraju je cijela epizoda otkrila autoritarnu crtu nesigurnog kralja.
Jordanska plemena kroz historiju su bila vjerna Hašemitima dijelom i zbog njihove vjerske loze kao potomaka poslanika Muhameda a.s. koji je također dolazio iz kuće Hashim. Njihova je podrška ključna za dinastiju, ali oni se sve više osjećaju marginaliziranima i nezadovoljnima. Sjedinjene Američke Države, koje zemlji daju milijarde dolara pomoći, službeno su podržale kralja u zavadi. Ali bili su prisiljene primiti k znanju rastuću represiju u Jordanu pod Abdullahovim vodstvom.
Abdullah se prodao zapadu kao monarh koji vozi Harley-Davidson, sam pere rublje i prodemokratski je nastrojen ali zapravo je učvrstio vlast unutar palače, ušutkao novinare, uhapsio demonstrante i prezeo na sebe zakonodavne ovlasti. Hašemiti, na koje se nekoć gledalo kao na modernije monarhe, najzapadnije orijentirane, postaju viđeni kao vladari samo još jedne u nizu autoritarnih arapskih država.
Prema izvještajima Reportera bez granica, Jordan se nalazi na 128. mjestu od 180 država, ispod Afganistana, po slobodi štampe. Freedom House, neprofitna organizacija sa sjedištem u SAD, koja provodi istraživanja i zagovara demokratiju, političku slobodu i ljudska prava, u posljednjih je godinu snizila status Jordana s "djelimično slobodnog" na "neslobodan". Abdullahov Jordan nije Sirija, pa čak ni Saudijska Arabija ali oni koji se ne slažu s državom riskiraju da im obavještajne službe pokucaju na vrata.
Niko ne vjeruje da Abdullah namjerava provesti smislene političke reforme, a njegove ekonomske reforme donijele su više optužbi za korupciju nego pozitivnih ekonomskih rezultata. Pokrenuo je mjere štednje radi nabave zajmova od međunarodne zajednice i krenuo u postupak privatizacije što su neki međunarodni promatrači pozdravili. No, ove mjere došle su po cijenu gubitka podrške plemena kraljevine.
Tariq Tell, profesor političkih nauka na američkom Univerzitetu u Bejrutu i stručnjak za jordansku politiku, primijetio je da su nacionalistička plemena bila kritična prema neoliberalnim ekonomskim reformama koje su trebale dominirati u donošenju politika pod kraljem.
"Mreže plemena Istočne obale krve se od trenutka privatizacije", rekao je. "Njihova djeca više ne dobivaju iste poslove i beneficije." Kako se njihov dio kolača, državnih poslova i davanja smanjivao, a nezadovoljstvo raslo, Hamzah je vidio priliku da poveća svoj uticaj u toj tradicionalnoj bazi podrške. Počeo je sastajati se sa plemenskim vođama i pojavljivati se na vjenčanjima i sprovodima.
Malo se zna o prinčevoj ekonomskoj i političkoj ideologiji i kakva je u poređenju s pristupom njegovog brata upravljanju. Hamzah je izrazio zabrinutost masa, ali do sada nije ponudio nikakva rješenja o tome kako namjerava spasiti zemlju lišenu resursa i preplavljenu izbjeglicama. Čini se da je njegov najveći adut njegov izgled, budući da je vrlo sličan svom ocu, davno vladajućem kralju Hussein bin Talalu kojeg se svi rado sjećaju. Njegova je popularnost porasla nakon hapšenja.
Ambiciozan je i navodno ga je Hussein preferirao kao nasljednika svog starijeg brata, što je izbor koji se, međutim, pokazao preteškim za pomirenje s jordanskim Ustavom. Njegovu utješnu poziciju prijestolonasljednika, sljedećeg u redu za prijestolje, Abdullah je ukinuo i predao vlastitom sinu 2004. To je moralo boljeti, ali još uvijek ne dokazuje da je Hamzah kovao državni udar protiv kralja.
Prema Tellu, niko nije vjerovao da se radi o državnom udaru. "Informacije koje izlaze iz palače vrlo su kontradiktorne", rekao je. “Čini se da su najnoviji događaji povezani sa sporom oko nasljedstva koji traje od smjene Hamze kao prijestolonasljednika. Čini se da je kralj to želio prekinuti."
Adnan Hayajneh, profesor međunarodnih poslova na jordanskom Univerzitetu Hashemite, rekao je da su tvrdnje iz palače zbunjujuće. "Iz perspektive političkih nauka, ne mogu shvatiti kako su uključene strane sile", rekao je. “Implikacija da Izrael mora biti uključen nema smisla jer imaju dobre veze s Jordanom. Zašto bi htjeli destabilizirati Jordan? I premda su Saudijci i Emirati u posljednje vrijeme zaobišli Jordan, oni također ne žele destabilizirati zemlju."
Među uhapšenima zbog navodnog planiranja puča, samo su dvojica bila povezana sa Saudijskom Arabijom. Ali stručnjaci kažu da ti muškarci ni na koji način nisu povezani s princom. Bessma Momani, profesorica političkih nauka na Univerzitetu Waterloo i viša saradnica u Centru za međunarodne inovacije upravljanja sa sjedištem u Ontariju, rekla je da je hapšenje Bassema Awadallaha, jordansko-saudijskog državljanina i savjetnika prestolonasljednika Saudijske Arabije Mohammeda bin Salmana, bio taktičan potez. "Plemena preziru Awadallaha i vide ga kao sinonima za korupciju i elitizam", rekao je Momani. Ali on nema veze s Hamzom. Awadallahovo uhićenje bilo je smetnja. "
Insinuacija palače je da Izrael i Saudijska Arabija žele da Jordan postane alternativna domovina za Palestince koji trenutno borave na Zapadnoj obali kao dio šireg sporazuma koji zamjenjuje Hašemite kao skrbnike džamije Al-Aqsa u Jeruzalemu s porodicom Al Saud. Navodno, žele da Hamzah pokrene puč narodnim ustankom. Ali analitičari se ne slažu i to nazivaju pretpostavkama.
"Ideja se periodično izvlačila u proteklih pola stoljeća ili tako nekako, a da je nikad nisu toliko ozbiljno shvatile, svakako ne arapske vlade", rekao je Tobias Borck, saradnik u londonskom Royal United Services Institutu. „Često se sugerira da Saudijska Arabija ili UAE sada to zapravo vide kao izvedivu političku opciju. Ne vjerujem u to. Nikad nisam čuo da se saudijski ili emiratski kreator politike ozbiljno zalaže za to. "
U srcu kraljeve nesigurnosti nalazi se pokret demonstzranata lokalno opisan kao Hirak. Godine 2011., kada je arapsko proljeće zahvatilo regiju, na ulice su izašli pripadnici Muslimanske braće i jordanskih plemena. Tell je rekao da su temelji pokreta Hirak postavljeni u proljeće 2010. pobunom jordanskih vojnih veterana: „Vojni su veterani 2011. objavili manifest, iako nije izričito rečeno da kralja žele zamijeniti princom Hamzom, njihova je preferencija bila jasna."
Jordanski sigurnosni sistem kontroliraju pripadnici različitih jordanskih plemena. Iako je Abdullah imenovao starije oficire, njegov je najveći strah da bi se neki mogli otvoreno pobuniti protiv njega u korist princa.
Ali mnogi kažu da su kraljevi strahovi pretjerani. „Unatoč raznim etničkim i ideološkim linijama grešaka u jordanskoj politici, demonstranti proreforme i demokratije - iz ljevičarskih, nacionalističkih i islamističkih stranaka, ali i iz nestranačkih pokreta mladih širom zemlje - marširali su i protestvovali protiv korupcije i za reforme gotovo svakog petka više od godinu dana”, rekao je Curtis Ryan, autor dviju knjiga o Jordanu i profesor političkih nauka na državnom Univerzitzetu Appalachian. “To ne znači prijeteću revoluciju ili građanski rat. Doista, većina Jordanaca još uvijek podržava monarhiju i želi da ona odvede zemlju do istinske reforme. "
Čini se da je kralj sam sebi najveći neprijatelj, a ne Hamzah ili bilo koja druga popularna opozicija. Historija obiluje pričama o nesigurnim kraljevima koji sami sebe uništavaju. Umjesto hapšenja i neutemeljenih teorija, trebao bi se usredotočiti na istinsku političku reformu i vraćanje vlasti Parlamentu. Vožnja Harleya ne čini ga modernim kraljem, ali uspostavljanje ustavne monarhije, u kojoj je on figura i više nije, učinilo bi upravo to.