Tokom građanskog rata u Mozambiku - od 1977. do 1992. godine - ljudi su ubili toliko slonova zbog njihove unosne bjelokosti da se čini da su životinje evoluirale u razdoblju od jedne generacije. Rezultat je da sada veliki broj slonova prirodno nema kljove. Ovo otkriće mutacije gena odgovornog za rast kljova objavljeno je u časopisu Science.

Iako bi razvoj bez kljova mogao poštedjeti neke slonove od krivolovaca, vjerojatno će postojati dugoročne posljedice za populaciju.

Normalno, i muški i ženski afrički slonovi imaju kljove, koje su zapravo par masivnih zuba. Ali nekolicina se rađa bez njih. Pod teškim krivolovom veća je vjerojatnost da će onih nekoliko slonova bez slonovače prenijeti svoje gene. Istraživači su vidjeli ovaj fenomen u nacionalnom parku Gorongosa u Mozambiku, gdje su slonovi bez kljova sada uobičajen prizor.

No, ono što niko nije vidio u parku jeste mužjak bez kljova.

“Mogli smo naslutiti,” rekao je Shane Campbell-Staton, evolucijski biolog sa Sveučilišta Princeton, da genetska mutacija koja je odnijela kljove ovih slonova također ubija mužjake.

Kako bi saznali više, dr. Campbell-Staton i koautori studije počeli su s opsežnim istraživanjem, uključujući prijeratne video snimke Gorongosinih slonova.

Izračunali su da je i prije rata gotovo svaka peta ženka bila bez kljova. To bi moglo odražavati ranije sukobe i pritisak krivolova, rekao je dr. Campbell-Staton. U dobro zaštićenim populacijama slonova, bez kljova ih može biti dva posto.

Danas je polovina Gorongosinih ženki bez kljova. Ženke koje su preživjele rat prenose tu osobinu na svoje kćeri. Matematičko modeliranje pokazalo je da je ova promjena gotovo sigurno posljedica prirodne selekcije, a ne slučajnosti. U desetljećima koja su obuhvatila rat, ženke bez kljova imale su više od pet puta veće izglede za preživljavanje.

A obrazac u obiteljima slonova bez kljova potvrdio je predosjećaj znanstvenika: dominantna osobina, koju nose ženke, smrtonosna je za mužjake. To znači da ženka s jednom kopijom mutacije bez kljova nema kljove. Polovica njezinih kćeri imat će kljove, a polovica će biti bez kljova. Međutim, među njezinim sinovima polovica će imati kljove, a druga polovica će umrijeti, možda prije rođenja.

Tim je sekvencionirao genome jedanaest ženki bez kljova i sedam s kljovama, tražeći razlike između skupina. Također su tražili mjesta u genomu koja pokazuju potpis nedavne prirodne selekcije bez slučajnog preslagivanja DNK koje se događa tokom vremena. Pronašli su dva gena za koja se činilo da su u igri.

Oba gena pomažu u izgradnji zuba. Onaj koji najbolje objašnjava obrasce koje su znanstvenici vidjeli u prirodi zove se AMELX, a nalazi se na X hromosomu. Taj gen je također uključen u rijetki ljudski sindrom koji može uzrokovati sitne ili deformirane zube. AMELX je u blizini drugih ključnih gena čija odsutnost X hromosoma može ubiti muškarce.

"Ne znamo koje su tačno promjene uzrokovale ovaj gubitak kljova ni u jednom od tih gena", kaže dr. Campbell-Staton. To je jedna od stvari za koje se istraživači nadaju da će ih shvatiti uskoro.

Također žele uvidjeti kakav je život slona bez kljova. Slonovi obično koriste svoje kljove kako bi skidali koru drveća za hranu, kopali rupe za vodu i branili se.

"Ako nemate ovaj ključni alat, kako morate prilagoditi svoje ponašanje da biste to nadoknadili?", rekao je dr. Campbell-Staton.

A porast broja slonova bez kljova može utjecati ne samo na pojedinačne slonove već i na populaciju u cjelini, kazao je dr. Campbell-Staton, budući da se rađa manje mužjaka.

“Mislim da je to vrlo elegantna studija”, rekla je Fanie Pelletier, populacijska biologinja sa Université de Sherbrooke u Quebecu koja nije bila uključena u istraživanje, ali je napisala popratni članak za Science.

U svom vlastitom istraživanju, dr. Pelletier proučavala je ovce velikog roga u Kanadi. Kako su lovci na trofeje ciljali mužjake s najvećim rogovima, ovce su evoluirale tako da imaju manje rogove.

Promjena kod ovaca je suptilna, rekla je, za razliku od potpunog gubitka kljova kod slonova. A genetske promjene kod slonova zapravo su pogoršale njihove probleme, rekla je dr. Pelletier. Čak i kada bi krivolov prestao sutra, genetska promejna “bez kljova” neizravno bi ubijala mužjake, a moglo bi proći dosta vremena da učestalost ove osobine padne na normalnu razinu.

Dr. Campbell-Staton složio se da, iako su slonovi evoluirali kako bi bili sigurniji od krivolovaca, ovo nije priča o uspjehu.

“Mislim da je lahko pomisliti kada čujete ovakve priče: 'Oh, sve je u redu, evoluirali su i sada su bolji i mogu se nositi s tim'”, rekao je on. Ali istina je da vrste plaćaju cijenu za brzu evoluciju.

“Prirodni odabir uvijek ima cijenu”, rekao je on, “a ta cijena su životi.”

(Izvor: The New York Times)