U današnjem složenom geopolitičkom pejzažu, obilježenom regionalnim savezima, energetskim interesima i kulturnim vezama, odnosi između turkijskih zemalja i Europske unije (EU) postaju sve značajniji, komentira u današnjem Daily Sabahu Ryszard Czarnecki, bivši ministar za poslove EU-a u Poljskoj, član Europskog parlamenta.
Povijesno gledano, ovi odnosi su se temeljili na zajedničkom interesu za stabilnost, trgovinu i kulturnu razmjenu. No, recentni razvoj događaja sugerira da je ova suradnja na ključnom raskrižju. Budućnost odnosa ovisi o tome hoće li obje strane uspjeti pronaći put koji priznaje njihove zajedničke interese, a istovremeno poštuje njihove različite identitete i strateške prioritete.
Odnosi između turkijskih zemalja – koje uključuju Turkiye, Azerbejdžan, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan i Kirgistan – i EU-a uvijek su bili obilježeni pragmatizmom i međusobnom koristi. Turkiye, kao najistaknutija među njima, već dugo je u središtu ovih odnosa. Njezin višedesetljetni proces pristupanja EU-u, iako opterećen izazovima, simbolizira šire aspiracije turskog svijeta da se uskladi s europskim ekonomskim i političkim standardima.
Za ostale turkijske zemlje, EU je viđena kao ključni partner u diverzifikaciji njihovih ekonomija, modernizaciji infrastrukture i jačanju globalnog statusa. Uloga EU-a u pružanju razvojne pomoći, poticanju trgovine i promicanju demokratskog upravljanja bila je presudna u oblikovanju političkih i ekonomskih pejzaža ovih nacija. S druge strane, EU je imala koristi od pristupa bogatim energetskim resursima Centralne Azije, strateškim transportnim rutama i zaštiti od nestabilnosti u regiji.
"U posljednjim godinama, dinamika ovih odnosa dramatično se promijenila. Uspon asertivnih sila, ponovni rast nacionalističkih osjećaja i sve veća važnost ne-zapadnih saveza pridonose novom geopolitičkom okruženju," piše Ryszard Czarnecki.
Za turkijske zemlje, to je značilo preispitivanje njihovih vanjskopolitičkih prioriteta, s rastućim naglaskom na jačanju veza s drugim regionalnim igračima, poput Rusije i Kine, kroz inicijative kao što su Šangajska organizacija suradnje (SCO) i Inicijativa Pojas i put (BRI). Istovremeno, EU se suočava s unutarnjim izazovima koji su naprezali njezine vanjske odnose. Tekuće debate o imigraciji, ekonomskoj integraciji i usponu nekih pokreta unutar bloka učinili su EU više usmjerenom prema unutra. Ovaj unutarnji zaokret usporio je dinamiku proširenja EU-a i doveo do opreznijeg pristupa u odnosima s susjednim regijama, uključujući turkijski svijet.
"Turska uloga kao most između EU-a i šireg turkijskog svijeta ne može se precijeniti", ističe Czarnecki.
Turkiye ima duboke povijesne veze s Europom, a njezina vodstva unutar Organizacije turskijskih zemalja (OTS) postavljaju je kao ključnog aktera u oblikovanju budućnosti tih odnosa. Ipak, odnosi Turkiye s EU-om postali su sve složeniji. Zaustavljeni proces pristupanja i nesuglasice oko mnogih pitanja doveli su do zahlađenja odnosa između Ankare i Bruxellesa.
U posljednjim godinama, Turkiye je nastojala potvrditi svoju neovisnost na globalnoj sceni, provodeći autonomniju vanjsku politiku koja često odstupa od stavova EU-a. Ovo je bilo očito u njezinoj uključenosti u sukobe u Siriji, Libiji i istočnom Mediteranu, kao i u rastućim vezama s Rusijom. Iako su ti potezi ojačali regionalni utjecaj Turkiye, također su izazvali zabrinutost u europskim prijestolnicama o smjeru turske vanjske politike.
"EU, s jedne strane, priznaje stratešku važnost Turkiye, ali se s druge strane povukla u potpunom prihvaćanju turskih regionalnih manevara, bojeći se da bi oni mogli biti u sukobu s interesima EU-a," primjećuje Czarnecki.
Kako su odnosi Turkiye s EU-om postali napetiji, važnost OTS-a, koji teži jačanju suradnje među turkofonskim državama, raste. OTS nastoji ojačati političke, ekonomske i kulturne veze među svojim članicama. S potencijalom za proširenje na druge turkofonske zemlje i zemlje promatrače, organizacija bi mogla postati značajan regionalni blok sa svojim strateškim prioritetima.
Za EU, uspon OTS-a predstavlja i prilike i izazove. S jedne strane, fokus organizacije na regionalnu suradnju usklađen je s ciljevima EU-a u promicanju stabilnosti i razvoja u svojoj neposrednoj okolini. S druge strane, rastući utjecaj OTS-a mogao bi zakomplicirati napore EU-a da se angažira s pojedinim turkijskim zemljama, osobito ako organizacija usvoji stavove koji se razlikuju od politika EU-a.
"Izazov za EU bit će pronaći način da se angažira s OTS-om na način koji poštuje regionalnu autonomiju organizacije, dok istovremeno osigurava da njezini interesi budu uzeti u obzir," naglašava Czarnecki.
Energetika je jedan od najvažnijih aspekata odnosa između turkijskih zemalja i EU-a. Centralna Azija dom je nekih od najvećih svjetskih rezervi nafte, plina i minerala, što je čini ključnom regijom za globalne energetske tržišta. Za EU, koja se uvelike oslanja na energetske uvoze, turkijske zemlje predstavljaju vitalan izvor diverzifikacije energije, osobito dok Europa nastoji smanjiti svoju ovisnost o ruskoj energiji.
Razvoj energetskih koridora, poput Južnog plinskog koridora, koji transportira kaspijski plin u Europu putem Turkiye, bio je ključni dio ove suradnje. Ovi projekti ne samo da osiguravaju EU pouzdanu opskrbu energijom, već i nude turkijskim zemljama priliku za jačanje njihovog ekonomskog razvoja i globalne integracije.
"Međutim, energetski odnosi između turkijskih zemalja i EU-a suočavaju se s izazovima. Konkurencija za kontrolu nad energetskim resursima i transportnim rutama često dovodi do geopolitičkih napetosti unutar regije i između vanjskih sila," primjećuje Czarnecki.
Povećano uključivanje Kine u energetski sektor Centralne Azije putem projekata poput Inicijative Pojas i put predstavlja potencijalni izazov za utjecaj EU-a u regiji. Kako Kina ulaže velika sredstva u infrastrukturu i energetske projekte širom Centralne Azije, mogla bi pomaknuti ravnotežu moći u regiji, potencijalno smanjujući utjecaj EU-a.
Osim geopolitičkih i ekonomskih razmatranja, odnosi između turkijskih zemalja i EU-a oblikovani su i kulturnim faktorima. Turski svijet dijeli bogatu kulturnu baštinu koja je duboko povezana s širim euroazijskim područjem. Ova kulturna povezanost ima potencijal da posluži kao most između turskijskih država i Europe, potičući veću razumijevanje i suradnju. Kulturne razlike također su bile izvor raznolikosti, gdje prevladavaju različita povijesna iskustva i modeli upravljanja. Te razlike su dovele do međusobnog razumijevanja, ali mogu donijeti i izazove koji će zahtijevati kulturno osjetljiviji pristup.
"Izazov za turkijske zemlje bit će uravnoteženje njihovih regionalnih ambicija s potrebom za konstruktivnim angažmanom s EU-om," piše Czarnecki.
Za EU, izazov će biti prilagoditi svoj pristup promjenjivom geopolitičkom okruženju. To će uključivati ne samo jačanje angažmana s pojedinim turkijskim zemljama, već i pronalaženje načina za suradnju s regionalnim organizacijama poput OTS-a. EU će morati pokazati veću spremnost da razumije i poštuje strateške prioritete turskog svijeta, dok istovremeno promiče svoje vlastite vrijednosti i interese.
Na kraju, budućnost suradnje između turkijskih zemalja i EU-a ovisit će o njihovoj sposobnosti da balansiraju konkurenciju i suradnju. Ako obje strane mogu pametno i dalekovidno navigirati kroz ovaj složeni pejzaž, mogli bi pronaći put prema suradnji i obostrano korisnom partnerstvu.
Jedna stvar je jasna u ovom okruženju: Odnosi između turkijskih zemalja i EU-a nalaze se na raskršću. Unatoč izazovima, njihovi odnosi drže velik potencijal. Sa zajedničkim interesima u stabilnosti, ekonomskom rastu i kulturnoj razmjeni, obje strane imaju potencijal za izgradnju snažnog, obostrano korisnog partnerstva. Fokusiranjem na zajedničke ciljeve i angažiranjem u konstruktivnom dijalogu mogu prevladati prepreke i unaprijediti suradnju. Prihvaćanje ove prilike za suradnju ojačat će njihove bilateralne veze i doprinijeti širem regionalnom prosperitetu i stabilnosti. Uz predanost i razumijevanje, pozitivna i produktivna budućnost čeka oba partnera.
