Čovjek koji napusti rodni kraj, prijatelje i domovinu i ode u tuđinu, osim prtljaga, sa sobom ponese veliku tugu i prazninu, koju ostatak života nastoji da popuni. Tuga i praznina na tren nestanu, kad u novoj sredini sretne nekoga koga je poznavao dok je živio u rodnom mjestu, posebno ako sretne one koji misle i osjećaju kao i on sam. To je i razlog što se u mnogim zemljama svijeta u kojima živi veći broj migranata osnivaju razna zavičajna udruženja.
Bošnjaci već stoljećima napuštaju rodnu grudu i odlaze u tuđinu. U posljednjih nekoliko decenija desetine i stotine hiljada Bošnjaka napustilo je domovinu i odselilo u zapadnoevropske i prekookeanske zemlje. Posebno je značajna bošnjačka dijaspora u Austriji, procjenjuje se da ih je tamo oko 140.000, najviše ih je oko Beča, Graza, Linza i Salzburga.
Među brojnim bošnjačkim udruženjima Austrije, posebno je značajno i aktivno Udruženje Bošnjaka Štajerske “Bošnjak” sa sjedištem u Grazu, osnovano 2009. godine. Slove kao vrijedan čuvar bošnjačke kulture i identiteta, koje je organiziralo na desetine kulturnih sadržaja i druženja bošnjačke omladine.
Mnoga poznanstva stečena na ovim druženjima na kraju su krunisana brakom. U sklopu Udruženja 2011. godine formiran je i džemat. Njegove članove najvećim dijelom čine Bošnjaci s područja Unsko-sanskog kantona, zbog čega je u Grazu poznat i pod nazivom Krajiški džemat.
Na čelu džemata nalazi se hafiz Sabahudin ef. Hašić iz Cazina, kojeg zamjenjuje i pomaže u radu njegov brat Ahmed ef. Hašić, također hafiz Časnog Kur'ana. Vjersku pouku u ovom džematu pohađa 130 polaznika, za njih je nastava organizirana na bosanskom jeziku kako bi se učenici više vezali za kulturu Bošnjaka i obogatili svoj maternji govor. Početkom jula za 27 polaznika vjerske pouke, pred više od hiljadu posjetilaca, upriličen je završni hatmenski ispit.
Učenici su pokazali su zavidan nivo vjerskog znanja. Tečno i pravilno su učili Kur'an, a svojim poznavanjem temelja islamskog vjerovanja, vladanja i obredoslovlja zadivili su mnoge prisutne. Poseban dojam na prisutne vjernike ostavilo je i njihovo kvalitetno i pravilno poznavanje bosanskog jezika.
Nažalost, u bošnjačkoj dijaspori u Austriji možete naići i na potpuno drugačiji sliku, gdje neka djeca slabo poznaju bosanski jezik, budući da njihovi roditelji, Bošnjaci, s djecom komuniciraju isključivo na njemačkom jeziku. Takvi slučajevi su, na svu sreću, rijetki, što daje nadu da će duh Bosne i bošnjaštva ostati duboko ukorijenjen među Bošnjacima Austrije u godinama koje dolaze.
