Fudbalski ekvivalent Čuda u 34. ulici dolazi iz Norveške. “Bodø/Glimt” klub je čija je historija duga 104 godine, ali do sada je osvojio svega dva kupa, 1975. i 1993. godine, i ne tako davno igrao je u drugoj ligi. “Bodø” je najbolji klub u Norveškoj ove godine, izgubivši samo jedan meč u prvenstvu u trideset odigranih utakmica, postigavši 100 golova i osvojivši rekordan broj bodova.
Kako bi gledali utakmice svog tima u vrijeme pandemije, njihovi navijači znali su unajmiti divovsku dizalicu. Njihov se uspjeh uspoređuje s uspjehom engleskog “Leicestera”, kada je taj tim osvojio Premijer ligu pod vodstvom Claudija Ranierija. Norveški prvak osvojio je titulu napadačkom igrom.
“Bodø” je grad od pedeset hiljada stanovnika u arktičkom krugu, gdje se utakmice zbog hladnoće i snijega igraju od proljeća do jeseni, 1.200 kilometara od Osla, od kojeg je udaljen 16 sati automobilom ili autobusom. Njegov stadion “Apsmyra” ima kapacitet za 6.000 gledalaca, ali u prosjeku, ispunjen je samo upola.
Navijači imaju naviku dolaziti na utakmice noseći ogromne žute plastične četkice za zube. Međutim, pandemija je bila razlog što su samo rijetki mogli svjedočiti historijskom uspjehu fudbalera sa sjevera. U početku su vlasti dopustile ulazak 200 ljudi na utakmice, a kasnije za njih 600, odnosno desetinu kapaciteta stadiona.
Najfanatičniji su se peli na krovove natkrivenih tribina ili su unajmili dizalicu kako bi tako pratili utakmice kluba koji je prije nekoliko sezona bio u Drugoj ligi. Prošle je godine bio viceprvak, a ove osvojio prvo prvenstvo u svojoj historiji.
Za to je čudo zaslužno nekoliko ljudi; kapiten Ulrik Saltnes, Patrick Berg, čijeg se djeda Haralda smatra najboljim igračem u historiji kluba, ili trener Kjetil Knutsen, koji nikada prije nije vodio tim iz Prve lige.
Mada mnogi smatraju da je najzaslužniji za rezultate tima, psiholog Bjorn Mannsverk, bivši norveški ratni pilot koji je dva puta služio u Afganistanu, specijaliziran za posttraumatsku psihologiju stresa i koji čak i ne voli fudbal, ali radio je s igračima i trenerima, organizirao seanse meditacije i nagovorio Berga da ostane u klubu. Njegov službeni naslov jeste “trener mentalnog zdravlja”.
“Bodø/Glimt” insistira na tome da pola tima bude sastavljeno od igrača iz polarne regije Norveške. Kada putuju, moraju prevaljivati velike udaljenosti. Najbliži tim iz Elitseriena, tamošnje Prve lige, jeste “Rosenborg” iz Trondheima, udaljen devet sati vožnje, a naredne sezone igrat će “arktički derbi” protiv “Tromsa”, koji se nalazi 330 kilometara sjeverno.
Do 1971. godine smatralo se da timovi iz arktičkog kruga nisu konkurentni pa im nije bilo dopušteno igrati utakmice Prve lige. Bila je to očita diskriminacija koja je išla toliko daleko da sjevernjacima ljudi u Oslu nisu htjeli iznajmiti stan. Sada je, srećom, sve puno drugačije.
