Četiri sata dijaloga u lječilištu “Neomo”, na rubu Crvenog mora, zasigurno znače zbližavanje dviju regionalnih sila, ali još ne podrazumijeva potpunu normalizaciju odnosa. Dokaz tome jeste da je, uprkos dokazima, Rijad negirao sastanak.

Kada bi se ozvaničila ta normalizacija, to bi bio događaj slične veličine kao Mirovni ugovor između Izraela i Egipta 1979. godine i uspostavljanje odnosa između tih zemalja. Saudijska Arabija, zbog svoje demografske težine i svoje ekonomske moći, jedna je od glavnih arapskih zemalja, a njen je kralj i skrbnik svetih mjesta islama, što joj daje veliki utjecaj u muslimanskom svijetu.

Puko jačanje veza između Izraela i Saudijske Arabije, bez normalizacije odnosa, već predstavlja geostrateški zaokret na Bliskom istoku. Stari protivnici sada zbijaju redove protiv moćnog zajedničkog neprijatelja: Irana. Obje države doživljavaju režim ajatolaha kao ne samo vojnu prijetnju već i, u saudijskom slučaju, religioznu. Iran je uglavnom šiitski dok se Rijad pokušava staviti na čelo sunitskog svijeta jer su u njenim granicama Meka i Medina, dva sveta grada. Prema tvrdnjama upućenih, na sastanku su bili i Yossi Cohen, direktor “Mossada”, i Mike Pompeo, američki državni sekretar. Iran je, naravno, bio glavna tema razgovora.

“Neomo”, najvjerojatnije, nije bio poprište prvog sastanka Netanyahua i Salmana, ali, za razliku od prethodnih, da se razgovaralo, priznali su čak i članovi Vlade Izraela, poput ministra obrazovanja Yoava Gallanta. Rijad je nedavno napravio druge ustupke jevrejskoj državi, poput dopuštanja izraelskim civilnim avionima da prelaze njezin zračni prostor, nešto što je donedavno zabranjivao, kao što to rade i mnoge druge arapske zemlje.

Glavna saudijska gesta prema Tel Avivu, međutim, posljednjih mjeseci sastojala se u poticanju drugih satelitskih monarhija, poput Bahreina, ili prijateljskih zemalja, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Sudana, da uspostave diplomatske odnose s Izraelom kako bi bio uspostavljen antiiranski front. Sada Salman traži da Oman, pa čak i Pakistan poduzmu korake u istom smjeru. Katar zasad neće koračati istim putem.

U ovom je poduhvatu Salman blisko sarađivao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. To je, možda, glavno vanjskopolitičko naslijeđe sadašnjeg stanovnika Bijele kuće. “Misliš li, Bibi, da bi Pospani Joe (Trumpov nadimak Joea Bidena) mogao zaključiti ovaj posao?”, pitao je Trump ponosno Netanyahua 23. oktobra, kada je objavio sporazum između Izraela i Sudana, dok je telefonski razgovarao s premijerima obiju zemalja. “Ne mislim”, zaključio je. Zašto Salman nije poduzeo istu diplomatsku inicijativu kao i njegovi susjedi? Zato što se boji reakcije saudijskog stanovništva, uglavnom vrlo propalestinski nastrojenog. Normalizacija odnosa između Bahreina i Emirata s Izraelom nije donijela nikakvo poboljšanje za Palestince u Gazi ili one koji žive pod okupacijom na Zapadnoj obali. Oni to tumače kao “izdaju”, ali nije izazvala ni masovne narodne demonstracije u dva kraljevstva.

Rijad i dalje insistira da sastanka nije bilo. Tako je ministar vanjskih poslova, princ Faisal bin Farhan Al-Saud, na Twitteru napisao: “Taj se sastanak nije održao.” Nešto ranije je ponovio stav svoje zemlje: “Odavno podržavamo normalizaciju s Izraelom (...), ali mora se poduzeti nešto vrlo važno prije, mirovni sporazum između Palestinaca i Izraelaca koji vodi ka palestinskoj državi (...).”
Tokom posljednjih nekoliko godina, dijelom i zbog Trumpovog utjecaja, ovu su službenu poziciju iznijansirali članovi Saudijske vlade jer Iran iskazuje puno više od solidarnosti s Palestinom. S Joeom Bidenom u Bijeloj kući, međutim, nazire se promjena u odnosu s američkom administracijom. Biden se obrušio neobično oštro ka Saudijskoj Arabiji tokom predizborne kampanje. Obećao je da će od početka smanjiti prodaju oružja i ukazati na kršenje ljudskih prava.

Također, Biden namjerava reaktivirati nuklearni sporazum s Iranom koji je njegov prethodnik otkazao u maju 2018. godine, iako je saudijski veleposlanik u Ujedinjenim narodima Abdullah AlMoullimi predvidio da se neće usuditi.