Malo je toga što ostavlja tako gorak ukus u ustima kao vijest u čijem se središtu nalazi Dragan Čović, predsjednik ovdašnjeg HDZ-a. Tako je u ponedjeljak objavljeno da je “predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Dragan Čović posjetio Yad Vashem, svjetski memorijalni centar Holokausta, tokom službene posjete Državi Izrael”.

U vijesti stoji da je Čović učestvovao u ceremoniji sjećanja i položio vijence u spomen na šest miliona Jevreja ubijenih u holokaustu. Odajući najdublje poštovanje, Čović je potvrdio da će u svojstvu predsjedavajućeg Doma naroda raditi na donošenju neobavezujuće radne definicije antisemitizma u Bosni i Hercegovini. Dragan Čović, objavljeno je još, također se sastao i s bivšim dugogodišnjim premijerom Izraela i aktuelnim liderom opozicije Benjaminom Netanyahuom.

Istog dana kada je Čović posjetio Vad Yashem (ne bismo se smjeli zakleti, ali nekako mislimo da ta posjeta Izraelu ima neke veze s novim izraelskim vlasnicima uništenog mostarskog “Aluminija”, ujedno i sponzorima njegovog omiljenog nogometnog kluba) navršilo se 77 godina od dana kada je poznati dužnosnik NDH i književnik Mile Budak smaknut od strane partizana.

Desilo se to sedmog juna 1945. godine u Maksimirskoj šumi u Zagrebu. Lokacija Budakovog groba do danas je ostala nepoznata. Mile Budak vršio je za vrijeme NDH službu ministra bogoštovlja i nastave, a zatim i ministra vanjskih poslova. Jedno vrijeme bio je i poslanik NDH u Berlinu.

Budak je bio jedan od ustaških doglavnika, Budak je bio član Glavnog ustaškog stana. Budak je osoba čije ime i prezime danas nosi jedna ulica u “zapadnom dijelu Mostara”, grada kojim suvereno vlada politika koju danas otjelovljuje predsjednik “jedine legitimne” hrvatske stranke. Politika koja je odala počast ministru ustaške, zločinačke NDH koja je pobila na desetine hiljada bosanskohercegovačkih Jevreja, zajednice koja se od tog zločina nikada nije oporavila. Politika koja se nikada javno nije distancirala od ustaških zločina, ali bez stida ode odati počast pobijenim Jevrejima u najvažnijem jevrejskom memorijalu svijeta.

Bez imalo stida, s laganim osmijehom u kutu usana.