Hrvatska politika je namaštala da od predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića proizvede historičara, naučnika i ljetopisca po uzoru na Franju Tuđmana, koji se također okušao u pisanju historiografskih bespuća povijesne zbiljnosti. Naime, hrvatski premijer Plenković je jedan od predgovarača Čovićevog četveroknjižja pod nazivom Iznad crte, koje su neki na predstavljanju u Sarajevu čak prozvali filozofskim djelom.

Da su ozbiljni u svojoj nakani stvaranja novih Tuđmanovih zbiljnosti, govori podatak da se u promociju uključila i Matica hrvatska kao i  HAZU – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Splitu, a knjigu su hvalili i na Sveučilištu u Zagrebu te, naravno, iz redova Katoličke crkve. “Dugo ga poznajem i mogu vam posvjedočiti da je njegov intelektualni raspon, psihičko stanje, karakterne osobine, organizacijske sposobnosti i radni odnos takav da zavređuje tron svake europske države”, riječi su, vjerovali ili ne, akademika Josipa Muselimovića na predstavljanju Čovićeve knjige.

Srećom da se nije pojavio stanoviti mostarski biskup i da Čoviću nije nagovijestio kardinalsku, papinsku, a odmah zatim i svetačku budućnost iznad nebeske crte.

Ediciju Iznad crte čine četiri sveske: Moja vizija europske Bosne i Hercegovine, Dnevnik susreta s vjerskim velikodostojnicima, Dva desetljeća medijskog dijaloga i Susreti s visokim dužnosnicima. Prva knjiga izišla je iz štampe 2018. godine, a posljednja, četvrta, u junu 2021. godine. Kada su započeli taj projekt, dodao je Čović, broj dokumenata bio je toliko veliki da im je trebalo šest do sedam hiljada stranica.

Čović svoje djelo smatra “izuzetno dobrim materijalom za sve koji žele čuti, nešto znati o tome kako se razmišljalo u BiH zadnjih 20 godina u različitim fazama traženja europske budućnosti”. “Određene stvari nikada nismo mogli izmijeniti u izričaju, to su domovina Bosna i Hercegovina, njena evropska budućnost, jednakost svih konstitutivnih naroda i njegovo legitimno predstavljanje”, zaključio je Čović, a mi se pitamo ko će imati vremena da čita od šest do sedam hiljada stranica Čovićevih bespuća povijesne zbiljnosti.

Na ovo pitanje možda bi ponajbolje mogli odgovoriti preprodavači knjiga po raznim buvljacima koji se bune da do sada nikada nisu uspjeli prodati Zapisnike sa zasjedanja Centralnog komiteta Jugoslavije. I oni su štampani u nevjerovatnim nakladama i brojali su 6-7 hiljada stranica. Kad je pao režim, narod je s njima ložio vatru, ili su poslužili za podmetanje pod rasklimane police. A možda ne bi bilo loše i naslagati ih jednu na drugu pa se popeti visoko, iznad crte, do trona kakve evropske države.