Kultura | 05.10.2022.

Akademski slikar Semir Osmanhodžić i inspirativna Gračanica

Cilj je da svaki portret bude unikatan i jedinstven, kao što je i sama osoba koja će se naći na platnu

“Postoji jedna tajna za dolinu rijeke Spreče koju sam čuo od jednog poznatog geografa. Riječ je o bogatoj historiji ljudi koji su se rodili u ovim krajevima i koji su ostavili traga u svome životu u svim oblastima, pa tako i umjetnosti. Iznenađujuće je veliki interes za umjetnost u Gračanici i svake godine primjećujem kako se svijest o umjetnosti povećava kod ljudi u mom okruženju. To ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim.”

MIRZA ABAZ

Iako su uglavnom veliki gradovi težnja mnogih umjetnika, bez obzira na to o kojoj se umjetnosti radi, postoje oni koji svoj život i djelovanje odlučuju provesti u manjim sredinama. Gračanlija Semir Osmanhodžić, akademski slikar, nakon okončanja studija na Akademiji likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, odlučio je ne zadržati se u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, već se vratiti u rodnu Gračanicu, grad na sjeveroistoku naše države. Od završetka akademskog obrazovanja do danas prometnuo se u jednog od najzapaženijih portretista na ovim prostorima, a prošle godine skupa s historičarom Edinom Šakovićem uspio je rekonstruirati izgled dvanaest jedinstvenih gračaničkih džamija s drvenom munarom, od kojih su se samo tri uspjele oduprijeti zubu vremena. Ostale su, iz različitih razloga, godinama sravnjavane sa zemljom. To je, kako ističe, bio najzahtjevniji zadatak jer za pojedine džamije uopće nisu imali fotografsku građu, tj. morali su ih vizualno rekonstruirati na osnovu malobrojnih pisanih dokumenata i usmenih predaja.

Semir Osmanhodžić rođen je 1987. godine i u rodnoj Gračanici završava osnovnu, a potom i Srednju ekonomsku školu. Nakon kraće pauze upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, na kojoj je diplomirao 2015. godine na temu Praznina koja to nije. Iako bi mnogi ostali u glavnom gradu, gdje su ujedno i najveće mogućnosti, on se odlučuje na povratak u rodno mjesto u kojem mu gradske vlasti dodjeljuju prostoriju u Bosanskom kulturnom centru za potrebe njegovog rada. Ovaj atelje djelovao je iznimno inspirirajuće na Semira Osmanhodžića te u vrlo kratkom periodu u njemu nastaje veliki broj slika. Kritičari su ocijenili da se on u svojim slikama najviše bavi egzistencijalnim pitanjima čovjeka te da se njegov stil kreće od realističnog i hiperrealističnog do apstraktnog realizma s impresionističkim detaljima. U njegovom ateljeu, osim slikarskog angažmana, već duži niz godina organizira i kurseve slikanja za djecu i odrasle koje je društvo prepoznalo i uveliko podržalo. Kroz šest godina kurseve je pohađalo više od 300 djece i odraslih. Također, svake godine vrši i pripreme srednjoškolaca za upis na likovne akademije i za studij arhitekture.

“Postoji jedna tajna za dolinu rijeke Spreče koju sam čuo od jednog poznatog geografa. Riječ je bogatoj historiji ljudi koji su se rodili u ovim krajevima i koji su ostavili traga u svome životu u svim oblastima, pa tako i umjetnosti. Iznenađujuće je veliki interes za umjetnost u Gračanici i svake godine primjećujem kako se svijest o umjetnosti povećava kod ljudi u mom okruženju. To ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim”, kazuje nam odmah na početku Semir Osmanhodžić i u ovih nekoliko rečenica, između ostalog, objašnjava zašto se odlučio na povratak.

Iako danas slovi za istaknutog slikara u našoj državi i regiji te člana Udruženja likovnih umjetnika BiH i Udruženja likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona, kaže da mu prvobitno nije bio namijenjen život slobodnog umjetnika.

“Naime, moja životna priča je malo drugačija od ostalih. Dobio sam priliku da studiram pet godina nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja i, s obzirom na to da sam završio Srednju ekonomsku školu, bio je logičan slijed da upišem studij ekonomije. Sama odluka da se više posvetim kistu i platnu pala je mjesec prije polaganja prijemnog ispita i, moram priznati, još uvijek analiziram taj trenutak. Izgleda da je ta sudbina bila neizbježna. Živimo u vremenu velikih promjena koje nam stalno nameću društvene mreže i tehnologija u globalu, što je svakako jedna otežavajuća okolnost za umjetnike. Izazov je ispravno odgovoriti na sve to i izdvojiti se iz mase, da te ljudi prepoznaju kao original, a ne kopiju. Ja se nadam da sam u tome barem donekle uspio”, objašnjava kako je došlo do toga da upiše studij slikarstva, a usput govori i o tome šta je danas posebno važno kako biste opstali.

OŽIVLJAVANJE NEKADAŠNJE SLIKE MAHALE KISTOM I PLATNOM

Kako je prethodno navedeno, crteži džamija s drvenom munarom koje su nekoć krasile gračaničke mahale sredinom prošle godine predstavljene su na izložbi “Oživljeno sjećanje”. Osim što je izrada ovih crteža bila umjetnički težak zadatak, podjednako je i s historiografskog aspekta bilo zahtjevno raditi na ovom projektu iz razloga što o pojedinim džamijama gotovo da i nije bilo informacija. Ipak, zahvaljujući historičaru Edinu Šakoviću, koji je na kraju objedinio historiografski materijal, izrada ovih crteža privedena je i više nego uspješno kraju.

“Moj prijatelj historičar Edin Šaković inače dosta proučava naš zavičaj tako da je naposljetku skupio i materijal za taj projekt. Treba napomenuti da su džamije s drvenom munarom jedinstven i autentičan bosanski 'proizvod', koji se uglavnom može pronaći u sjevernom dijelu Bosne. Ako se ne varam, jedina zemlja pored naše koja ima slične džamije jeste Kipar. Sljedeći korak je bio taj da ideju predstavimo Medžlisu Islamske zajednice Gračanica, koji su bez oklijevanja podržali. Medžlis je inače i glavni pokrovitelj naše izložbe. Za mnoge džamije imali smo samo fotografiju na kojoj se vidi njen manji dio ili samo munara, dok za pojedine nije bilo uopće fotografija tako da smo na osnovu opisa džamija pravili skice, a kasnije i konačni crtež”, rekao nam je slikar Semir Osmanhodžić.

Period u kojem su počeli Semir Osmanhodžić i Edin Šaković raditi ovaj projekt bio je pred sami početak pandemije virusa korona, tako da se i njeno predstavljanje javnosti dosta odužilo. Kako ističe ovaj Gračanlija, čekali su najbolji momenat kada će ga predstaviti javnosti, što je i dočekano 7. maja prošle godine, simbolično na Dan džamija.

“Sama izložba 'Oživljeno sjećanje' bila je više predstavljanje za medije i uži krug ljudi s obzirom na to da su slike postavljene u dershani Osman-kapetanove medrese u Gračanici kao stalna postavka, što znači da svi zainteresirani imaju priliku pogledati slike kada god požele. Veoma sam sretan što sam učestvovao u jednom ovakvom projektu jer nešto poput ovoga moglo se uraditi samo na ovaj način – saradnjom umjetnika i historičara. Pojedine džamije su zbog dotrajalosti morale biti srušene jer nije imao ko da finansira njihovu sanaciju i održavanje, dok je neznatan broj porušen 1930-tih godina ili u komunističkom sistemu. Zato je cilj bio sačuvati od zaborava džamije koje su nekada krasile mjesta kojim sada hodimo”, pojasnio je.

CILJ PORTRETA JESTE UNIKATNOST I JEDINSTVENOST

Vjerovatno nešto najteže kada je u pitanju slikarstvo, tvrdi Semir Osmanhodžić, jeste slikanje portreta. Uprkos težini usavršavanja na ovom polju, on je uspio svoje umijeće dovesti gotovo do savršenstva i po njemu ga najviše i poznaju.

“Ipak su to žive osobe i, osim fotografske sličnosti lika, što zna biti poprilično izazovno, potrebno je 'uloviti' i karakter te osobe. Većina portreta se danas radi s fotografije tako da obično nemamo priliku upoznati tu osobu, što taj posao čini još težim. Dugo sam tražio svoj stil i shvatio da su portreti nešto što sam oduvijek volio i to mi najbolje ide, tako da sam godinu vježbao unikatni stil po kojem bih bio prepoznatljiv. U pitanju su portreti u stilu apstraktnog realizma rađenih akvarelom. Cilj je da svaki portret bude unikatan i jedinstven, kao što je i sama osoba koja će se naći na platnu. S obzirom na to da su to uglavnom jednostavne plohe i čiste boje, bazirao sam se na to da uglavnom radim dječije portrete jer se savršeno uklapaju u koncept svojom čistoćom duše”, nadovezuje se.

Osim slikarstva u užem smislu, ovaj akademski slikar bavi se i pedagoškim radom. Organizira kurs slikanja u Gračanici, koji traje već osam godina, i ističe da je i više nego zadovoljan odzivom.

“Uzmemo li u obzir činjenicu da je ovo mala sredina, odziv je i više nego zadovoljavajući. Podatak da je u proteklom periodu kurs pohađalo više od 300 djece i odraslih govori o veličini projekta i koliko su ljudi prepoznali vrijednost toga. Na svojim kursevima redovno imam i učenike iz srednjih škola koji se pripremaju za prijemni ispit na likovnim akademijama ili fakultetima na kojima uče o arhitekturi. Do sada je njih desetak upisalo ili završilo likovnu akademiju i arhitekturu, što je veliki značaj za atelje i ideju koju sam imao kada sam krenuo s ovim podučavanjem. Najviše ih savjetujem da, poučeni mojom životnom pričom, nikada ne odustaju i da nikada nije kasno. Nakon pet godina pauziranja u obrazovanju, nisam prošao prijemni ispit tako da sam morao čekati još godinu na novi. Međutim, nisam bio razočaran, naprotiv, vidio sam svoju priliku šta i koliko treba da naučim kako bih prošao, što se na kraju i desilo”, savjetom je zaključio naš razgovor.

Na samom kraju ističe da većinu svojih umjetnina prodaje online putem svojih stranica na društvenim mrežama, tako da ima kupce sa svih strana Evrope, pa i svijeta. No naglašava da se najveći broj njegovih djela može naći unutar granica naše domovine. Tačnije, u više od trideset bh. gradova.

Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Povezani članci

Salman Rushdie objavljuje novi roman u februaru 2023.

Sedmorica mogu imati opravdanja, ali nema opravdanja za četvoro, sedmoro i...

Svjetski dan turske kahve

U Sarajevu koncert Brucea Dickinsona sa Zagrebačkom filharmonijom