Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine nedavno je povukla prve poteze uoči predstojećih lokalnih izbora, a vijest koja je aktuelna jeste odbijanje ovjere prijave stranke Snaga naroda, čiji je lider Ramo Isak.

"Ujedinjeni za državu"

Sa lisicama i pod istragama: Bećirović šuti dok mu partneri pune crnu hroniku

Razlozi su, prema CIK-u, dvostruki - neplaćene kazne i nedovoljan broj prikupljenih potpisa podrške. Iako stranke, uključujući i Isakovu, imaju zakonski rok da poprave ove nedostatke kako bi se u oktobru ipak našle na glasačkim listićima, ovaj slučaj otvara mnogo dublje pitanje o stanju političke scene u Bosni i Hercegovini.

Raj za političku korupciju

Pojava ogromnog broja malih, često lokalno marginalnih političkih subjekata, postala je hronična bolest, prvenstveno probosanskog biračkog tijela. Dok se drugi politički blokovi često grupiraju oko jasnih nacionalnih ili ideoloških vertikala, unutar probosanskog spektra svjedočimo apsurdnom usitnjavanju.

Dosadašnja praksa je pokazala da beznačajne stranke, koje često služe samo kao platforme za ličnu promociju, uspijevaju pukim skupljanjem potpisa izaći na izbore. Time se ionako podijeljeno biračko tijelo dodatno razvodnjava. Umjesto snažnog i koherentnog političkog nastupa, dobijamo desetine malih igrača koji, zarad sitnih šićara i ličnih benefita, direktno slabe ukupnu političku moć naroda koji predstavljaju, primarno Bošnjaka.

Najveća sramota

Pokondireni Ramo!

Problem nije samo u rasipanju glasova, već u onome što se dešava nakon izbora. Ovakve stranke su idealno tlo za razvoj korupcije. S tek jednim ili dva zastupnika u skupštinama, one često postaju famozni "jezičak na vagi". U takvim konstelacijama, sudbine čitavih kantona ili općina zavise od zahtjeva onih koji imaju minimalan legitimitet, ali maksimalne apetite.

Praksa je, nažalost, potvrdila da se podrška ovakvih "mikro subjekata" često trguje za direktorske pozicije u javnim preduzećima, budžetske grantove ili zapošljavanje lojalnih kadrova.

Oktobarska raskrsnica

Uz korupciju, ruku pod ruku ide i nepotizam, koji je u ovakvim strankama nerijetko zastupljen kao osnovni princip djelovanja. Političke organizacije se tretiraju kao porodične firme, a javni resursi kao privatni posjed.

U tom kontekstu, u medijskom prostoru se već duže vrijeme, uz veliku dozu kritike, piše o porodici Isak kao o primjeru koji prednjači u ovakvim praksama. Iako se ove navode treba uzeti s rezervom dok se eventualno ne dokažu pred nadležnim institucijama, javna percepcija je takva da je akumulacija funkcija unutar jedne porodice postala simbol devijacije političkog sistema. Od ministarskih pozicija do mjesta u parlamentima, prezime Isak postalo je neizostavan dio rasprava o tome gdje prestaje javni interes, a počinje privatna porodična korist.

Propali eksperiment

Zašto Opći izbori 2026. traže državnički nerv, a ne recitaciju

Iako Snaga naroda i slične stranke imaju priliku da u popravnom roku izmire dugovanja i dopune spiskove s potpisima, ostaje pitanje za birače da li će i ovaj put nasjesti na populističku retoriku ili će prepoznati opasnost od daljnjeg usitnjavanja političke moći.

Svaki glas dat marginalnim strankama bez jasne vizije i ideologije, a s izraženim porodičnim vezama, korak je dalje od stabilne države i korak bliže sistemu u kojem su ucjena i nepotizam jedini važeći zakoni. Oktobar je prilika da se kaže "dosta" političkom mrvljenju koje koristi samo pojedincima, a slabi cijeli narod.