Vekil-Harčova džamija sa svojom dosta visokom kamenom munarom, grobljem oko nje, česmom i topolom, zatim Šeher-ćehajin most te oko[1]ne kuće koje se nižu po padinama Alifakovca sa velikim grobljem i turbetima u sredini toga groblja, čine zaista jednu slikovitu cjelinu i privlačan ambijent starog Sarajeva.
Groblje Alifakovac sa svojim sniježno bijelim nišanima situiranim u zelenilu i među visokim drvećem, zatim sa dva kupolasta turbeta u sredini i česmom daje čitavom ovom kraju poseban kolorit starog Sarajeva. Ono zauzima dosta velik prostor i sastoji se iz pet parcela ispresijecanih putevima: Alifakovac—Kozja ćuprija, Alifakovac —Čeljigovići, Babića bašča - Magoda i Megara—Kozja ćuprija. U ovom groblju se nalazi preko 300 pari nadgrobnih spomenika, a među njima više od 200 datiranih, koji sa svojim zanimljivim podacima predstavljaju pravi arhiv u kamenu.
Najstariji datirani nišan u ovom groblju je iz 1751. godine. Međutim, ima tu i starijih nedatiranih spomenika. Tako na primjer, tu se nalazi jedan nadgrobni spomenik za kojeg se predpostavlja da označuje grob Ali-Ufaka po kojem je ovaj kraj i dobio svoje ime, zatim jedan visoki nadgrobni spomenik za kojeg predaja kaže da je to grob Šeher-ćehaje, dobrotvora istoimenog mosta u ovom kraju, a ovi su nišani svakako stariji od XVIII vijeka.
U groblju na Alifakovcu ima skoro svih vrsta nadgrobnih spomenika, kakve susrećemo i u ostalim većim sarajevskim grobljima: ulemanskih, aginskih, običnih muških i ženskih, djevojačkih, derviških, skopaljskih i dr. Jedino tu nema tzv. šehitskih nišana. Više grobova je označeno santračima, a ima i ukrašenih spomenika. Svakako da svi nadgrobni spomenici ovoga groblja ne predstavljaju umjetničku ili istorijsku vrijednost.
Prije svega tu su dva veoma slična turbeta. Postolja ovih turbeta su kvadrat sa stranicom 3,20 m od klesanih kamenih ploča. Kamenje postolja je vezano željeznim sponama. Nad postoljem se na četiri ugla dižu četiri kamena stuba koji prelaze u lukove i kupole. Baze i kapiteli ovih stubova su jednostavnije izrade. Kroz kapitele stubova prolaze zatege od plosnatog kovanog željeza. Na osmorokutnim tamburima nalaze se kupole pokrivene pocinčanim limom. Do prvog svjetskog rata kupole su bile pokrivene olovom. Zadnje pokrivanje limom izvršeno je 1941. godine.
U oba turbeta se nalazi po jedan grob označen santračima. U jednom turbetu je sahranjen Muhamed Jahja, efendi-zade (Jahjaefendić), sin sarajevskog kadije Ahmeda. Nad njegovim su grobom dva nišana, obla, bez turbana, a na uzglavnom nišanu je natpis u stihovima iz godine 1780. od sarajevskih pjesnika Mehmeda Mejlije.
Nad grobom u drugom turbetu je samo uzglavni manji nišan, sa turbanom, ali bez natpisa. Prema pisanju Šejh-Sejfudina Kemure, ovdje je sahranjen Jusuf-paša Ćuprilić, koji je suprotstavivši se turskim vlastima došao u Sarajevo i tu anonimno živio, a o kojem i danas u Sarajevu postoje razna predanja.
Spomenuti Jahja-efendija je ovome Jusuf-paši podigao turbe istodobno kada i svome sinu Muhamedu. Ahmed-efendija je isto tako sagradio jednu česmu kod groblja na Alifakovcu, kako to čitamo iz njena natpisa u stihovima, koji je također spjevao pjesnik Mejlije.
Nedaleko od ovih turbeta je i grob Hadži-Bešlije a osim njega u groblju na Alifakovcu nalazi se još mnogo grobova ličnosti i osoba čija su zvanja odnosno zanimanja označena u natpisima na nišanima. Tako su ovdje sahranjeni: muftije Sulejman-efendija (1799), Ćesrija Ahmed-efendija (1766), Ćesrija Mehmed-Šakir-efendija, sin Ahmed-efendije (1832); muderisi (profesori medresa) Mostari Ahmed-efendija (1786), Dubičanin Ahmed-efendija (1806), zatim još jedan Ahmed-efendija (1806), hafiz-Ali-efendija (1828), Goro-zade Hadži Muhamed-Hilmi-efendija, sin Ibrahima (1845); kadije Isević Smail-efendija (1775), Šerifizade (Šerifović) Fejzulah-efendija (1793), Fočozade Ahmed-efendija (1799), Hajri-zade (Hajrić) Ibrahim Edhem-efendija (1815), Isevi-zade (Isević) Mehmed Emin-efendija (1816),41 Hajri-zade Abdulah Akif-efendija (1823), Fočevi Abdulah-efendija (1842) i Isević Sulejman Nedžib-efendija (10. I 1851).
Groblje na Alifakovcu je među Sarajlijama poznato i kao musafirsko groblje (gdje se sahranjuju stranci). I zaista ovdje se nalazi veći broj pokojnika uz čija su imena oznake mjesta odakle su se ove osobe doselile u Sarajevo. Nadgrobni spomenici s natpisima pokazuju nam da su osim spomenutih osoba ovdje sahranjeni još i neki članovi slijedećih sarajevskih porodica: Šehići, Burekovići, Hašimovići, Trebe, Tralje, Tahmišćije, Hamamdžići, Ćurekovići, Aganagići, Azabagići, Zuberi itd.
(Mehmed Mujezinović, Stari Alifakovac u Sarajevu)
