Mnogi neupućeni našli su se u čudu kada je nakon desantnog ustoličenja mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru okupljeno sveštenstvo kolektivno zapjevalo pjesmu Ječam žela kosovka djevojka, koju su neki mediji krivo prekrstili u naziv Kad se vojska na Kosovo vrati.
Ova nacionalna budnica, u kojoj se spominju mnogi toponimi iz klasične srpske mitologije, kao što su Gazimestan, Dečani, Gračanica, Kosovo, Samodreža, Sitnica, Pećka Presveta Krasnica te uz to i Vidovdan i srpska vojska, zapravo je samo “lajt” verzija onoga što se među srpskim sveštenicima poji i pjeva iza poluzatvorenih vrata.
Podsjetimo ovaj put na dva videom dokumentirana nekoliko godina stara događaja.
Prvi je snimljen prije desetak godina u Čikagu kada je grupa sveštenika, predvođena Vojislavom Bilbijom, starješinom Roterdamske parohije i ispovjednikom srpskih zatvorenika u Sheveningenu optuženima za zločine i genocid, otpjevala dvije četničke pjesme.
Najprije je otpjevana pjesma Ostaj mala kod ovaca, u narodu poznatija pod imenom Nas dva brata oba ratujemo. A zatim su zapjevani i malo ”četničkiji” stihovi: “Šta se ono na Dinari sjaji / Đujićeva kokarda na glavi / Sa Dinare svanuće sloboda / Donjeće je Momčilo vojvoda.”
Tik uz Bilbiju ove pjesme pjevušio je i današnji patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, koji se poslije pravdao da nije znao šta će se pjevati i da je ušutio kad se spominjalo Đujića, što snimak demantira. Naime, jasno se vidi šta Porfirije pjeva, a zašutio je tek kod ponavljanja stihova, pa se opet pridružio Bilbiji i drugim okupljenim sveštenicima.
Na drugom videu uočavamo vladiku Grigorija kako na nekom skupu u Gacku prije četiri godine s guslama u rukama predvodi horsko pjevanje u čast četničkom komandantu Nevesinjskog korpusa Miloradu Popoviću, odgovornom za mnoge zločine u Drugom svjetskom ratu, naročito za masovne pokolje u Prozoru u oktobru 1942. godine. Pjesma je poznata pod nazivom Ide vojska, a završni su joj stihovi: “Ti si vođa četnicima, a i dika svim Srbima.”
