Cijeli smo dan proveli u komandi Druge operativne grupe u Gračanici čekajući naredbu za pokret. Niko ništa ne govori, ali detonacije koje se neprestano čuju iz smjera Doboja siguran su putokaz za naše sljedeće odredište.

Rekoše da će nam se u naša dva kamiona pridružiti vod vojne policije iz Gračanice. Sačekali smo ih dok su donijeli svoju opremu i pomogli im da se sve to utovari.

Sitna ljetna kiša počela je padati dok smo kretali prema Doboju. Iz Gračanice nas je u tom sumraku ispratio zvuk sirene za opću opasnost. Iako su se kamioni truckali i bili bučni, čuli smo detonacije koje su odjekivale dolinom Spreče.

Truckajući se, stigli smo na odredište. Gusta šuma pred nama bila je u potpunom mraku. Kako je noć bila oblačna i kišna, ispred nas su se, pod svjetlima farova, vidjela samo debela bukova drva i blatnjavi put. Ovdje nas je čekalo nekoliko vojnika koji su nam pomagali da skinemo svoje stvari s kamiona.

Kiša je pojačavala dok smo se ka našoj liniji jedva kretali putem koji je postao prava kaljuga. Na jednoj krivini prema nama je polahko, kroz blato, klizila Lada Niva. Jedan vojnik udari im po krovu. Staklo na vozačevoj strani se otvori. Zastadosmo da se odmorimo i predahnemo.

“Šta se desilo”, upita momak vozača. “Snajper, opet, ranio je momka u rame pa ga vozim dolje do ratne bolnice”, odgovori vozač. Polahko brundajući, Niva je, nastavljajući da klizi kroz kaljugu, otišla nizbrdo.

Momak pored nas poče nam kazivati o stanju na liniji: “Danas smo pretrpjeli dva napada. Drugi je stvarno bio jak. Uspjeli smo ih nekako odbiti, ali smo u predvečerje vidjeli da dovoze još sredstava, sigurno će sutra krenuti još jače.”

Uskoro stigosmo na zaravan na kojoj je bilo nekoliko kuća. Tu su nas smjestili po podrumima i pomoćnim objektima. Počela me hvatati zima. Bio sam potpuno mokar. Uskoro naložiše vatru ispred jedne garaže i nekoliko nas se tu okupi. Skinuli smo jakne da se suše, a neki nam vojnici donesoše deke da se ogrnemo. Nedaleko od nas čula se pucnjava i pokoja detonacija minobacačke granate. Agresor nije mirovao ni noću, nasumice su svako malo bacali minobacačke projektile na našu liniju.

Malo smo se ugrijali pored vatre pa vratili u garažu u kojoj smo bili smješteni.

Tamo, ispred naših linija, nešto je gorjelo. Odsjaj plamena vatre obasjavao je tmurno i oblačno nebo.

Probudili su nas oko četiri sata ujutro. S momcima iz Gračanice krenuli smo na liniju. Za dvadesetak minuta bili smo na odredištu. Krateri i potrgano granje svuda oko nas svjedočili su o jakoj artiljerijskoj vatri koja je jučer zasipala ovaj prostor.

Desno od nas, na udaljenosti od dvadesetak metara, naša tranšeja ulazila je u šumu. Husein, Ibro i ja smjestili smo se u rov na samoj ivici proplanka. Ostali su krenuli desno i lijevo da se rasporede po rovovima. U našem rovu zatekli smo tri momka rodom iz Grapske.

Uskoro je počelo svanjivati. Nebo je bilo bistro i čisto, činilo se da će biti lijep dan.

Pogledam preko grudobrana u daljini vidim selo. Iz nekih kuća izvija se dim. Pitam ove momke koje je to mjesto, kažu – Svjetliča. Bilo je to bošnjačko selo koje se agresorskim napadima odupiralo sve do sredine aprila 1993. godine, kada su ga četnici, brojno nadmoćni, s jakom oklopnom tehnikom, uzeli pod svoju kontrolu.

Pričali smo o svemu jer nam je ovaj dio ratišta bio totalna nepoznanica. Razgovor je prekinuo zvižduk granate. Odletjela je daleko iza naših položaja. Druga je pala odmah do naše linije u šumi, a treća je pogodila nekoliko metara ispred naših grudobrana. Desno od nas u šumu se sručila kiša minobacačkih granata, a onda su počele padati duž cijele naše linije.

Detonacije su neprestano odjekivale dolinom. Pojedinačna pucnjava polahko se pretvarala u sve jaču, a onda je proključalo lijevo od nas.

Otvara se prava borba, artiljerija tuče bjesomučno našu pozadinu. Agresori pokreću totalni napad, ali prostor ispred naših položaja postaje za njih prava grobnica. Vidimo sa svog položaja kako četnici nastoje izvući svoje ranjene i poginule. Jeka granata ponovo se sručuje na naš dio linije i šumu desno od nas.

Teren pred nama, pokriven vatrom iz dva teška mitraljeza, bio je neprobojni zid za njihovu pješadiju. Dio četnika uspijeva se probiti pored visoke ograde između dvije njive. Ostali su zaustavljeni i kriju se iza malog brežuljka pod našom jakom vatrom. Na kraju su morali spašavati živu glavu bježeći natrag od silovite pucnjave iz dva mitraljeza koji su kosili sve pred sobom. Mogli smo jasno vidjeti kako ograde od žbunja doslovno nestaje pod naletom rafala naših mitraljeza.

Odmah nam je javljeno da se dobro pazimo, da ne izlazimo iz dobro ukopanih rovova. Preko Motorola javljaju da naše jedinice, dolje lijevo, trpe jake pješadijske napade. Četnici su kroz šikaru uspjeli doći do naših rovova na lijevom boku. Tu se odvijala bitka prsa u prsa.

U našu tranšeju upali su još neki vojnici poslani kao pojačanje. Husein i ja pucali smo preko grudobrana ulijevo dok su momci iz Grapske držali desnu stranu. Četnici su u dvije grupe ponovo krenuli u proboj iz one šikare. Udarali su na našu lijevu stranu.

Agresorski vojnici pokušavali su na sve načine izbiti naš lijevi bok. Cijela linija ispred nas bila je zavijena u dim. Odjekivale su zaglušujuće detonacije. Ključalo je praktično na sve strane od pješadijske pucnjave. Uspijevali smo uspješno odolijevati silovitim napadima četnika, koji su kidisali ka našim položajima.

U tom su momentu u tranšeje počeli ulaziti vojnici sa svih strana. Pojačanje je stiglo u posljednji čas. Uskoro je tranšeja bila premala koliko nas je bilo.

Sada je jaka pješadijska vatra dolazila s naše strane praćena tutnjavom dva teška mitraljeza. Prebacili smo se brzo na lijevi bok u ispomoć našim momcima.

Četnici su krenuli u opću bježaniju preko livade ka šikari tražeći ondje spas. Trojica posljednjih koji su pretrčavali bili su uhvaćeni u mrežu dva mitraljeza. Pokošeni, pali su nadomak šikare na brisani prostor.

Gore, prema šumi, čulo se još poneko sporadično puškaranje. Sada već je bilo jasno da su ovi četnički napadi bili u potpunosti slomljeni.

Uz minimalne gubitke, pet ranjenih i dva poginula borca, uspjeli smo tog septembarskog dana odbiti sve nalete agresorskih jedinica i u naredna dva dana u potpunosti stabilizirati liniju odbrane na ovom dijelu ratišta.