Prošao je već mjesec otkako ruske trupe napadaju Ukrajinu. Iako je, mjereći u kilometrima, rat u Ukrajini daleko od Bosne i Hercegovine, njegove posljedice sve su nama bliže, na mnogo načina utječu na naše živote. Svijet se dramatično promijenio za jedan mjesec i sada nam se svima valja prilagoditi tim promjenama. Jedno je sigurno, više se ništa neće vratiti na staro. Kako su se to naši životi promijenili u mjesec dana?
RAST CIJENA
Cijene proizvoda i usluga rasle su tokom cijele prošle godine. Kako se svijet oporavljao od pandemije, rasla je potražnja za robama, a proizvodnja to nije mogla pratiti. Osim toga, i zagušenja u transportu robe doveli su do rasta cijena. Posebno se to odnosilo na metale, drvo i energente. Napad Rusije na Ukrajinu podstaknuo je dodatno rast cijena, ali i paniku među stanovništvom. Opet smo mogli vidjeti ljude kako panično kupuju brašno, ulje, šećer, pa i gorivo.
Jednim dijelom rast cijena je realan, zbog rasta cijena sirovina, energenata itd., ali dobrim dijelom je na djelu psihološki moment. Zbog straha, potrošači kupuju više da stvore zalihe, a kada raste potražnja, onda trgovci dižu cijene, nekada i previše. S druge strane, ima i slučajeva da ljudi kupuju određene proizvode u nadi da će doći do nestašice i da će ih kasnije moći prodati po višoj cijeni. Zabilježen je jedan slučaj u Bosni i Hercegovini da je čovjek kupio posljednje dvije vreće brašna u prodavnici po tadašnjoj cijeni od 27 maraka za vreću od 25 kg, odmah iza njega je došao drugi kupac, saznavši da brašna više nam u prodavnici, kupio je jednu vreću od ovog prvog koji je imao dvije za 40 maraka.
Dakle, i nakon mjeseca rata, cijene se nisu smirile, uglavnom zbog raznih vrsta strahova, očekivanja i predviđanja. Cijena pšenice na berzama konstantno raste. Prije godinu cijena je bila oko šest dolara za bušel (35,24 kg), a danas je 10 dolara. Rekordna cijena bila je 8. marta 13 dolara za bušel pšenice. Rast se osjetio i u maloprodaji. Recimo, pšenično brašno danas košta između 27 i 38 maraka za vreću od 25 kg, naravno, cijena zavisi od proizvođača, ali svejedno je mnogo skuplje u odnosu na prije mjesec, kada je vreća brašna koštala između 20 i 23 marke. Cijena ulja također je skočila na više od 3 marke po litru i očekuje se da će vrlo brzo dosegnuti 4 marke.
Rast cijena rezultat je, prije svega, neizvjesnosti – hoće li Ukrajina uopće imati pšenice za izvoz, hoće li poljoprivrednici moći uzgojiti svoje usjeve, mogu li raditi na svojim poljima. Čak i da mogu raditi, fali im mineralnog gnojiva, što automatski znači manji prinos. Još je jedna dilema – hoće li pomorski putevi kroz Crno more biti otvoreni za ukrajinski izvoz. Rusija, kao najveći proizvođač mineralnih đubriva i jedan od najvećih proizvođača žitarica, nalazi se pod sankcijama, tako da je izvoz vrlo ograničen. U svakom slučaju, 40 posto žitarica na globalnom tržištu dolazi iz Rusije i Ukrajine. Upitno je koliko će ove godine biti njihovih žitarica u ponudi, ali je sigurno da će ponuda biti smanjena.
Ako se uzme u obzir i činjenica da je gorivo značajno poskupilo, opet zbog rata u Ukrajini, može se zaključiti da će poskupiti svi proizvodi agrosektora. Primjera radi, ako poljoprivrednik uzgaja papriku na jednom dulumu zemljišta, prošle godine je za oranje i frezanje plaćao 50 maraka, danas to košta 65 maraka; 50 kilograma mineralnog đubriva koštalo je 50 maraka, a sada košta između 150 i 200 maraka. Samo da pripremi sve za sadnju potrebno mu je 50 posto više novca. Prema tome, paprika bi trebala biti skuplja minimalno 50 posto. Isto se odnosi i na ostale poljoprivredne proizvode. S druge strane, porast će i cijene prerađevina, vjerovatno još i više, ako se uzme u obzir rast cijene sirovina i energenata.
Kupci uvijek reagiraju panično kada predosjete da bi nečega moglo nestati, ali dobra vijest za njih jeste to što je vrlo mala vjerovatnoća da će nekog proizvoda nestati na našem tržištu, a loša vijest je da će sve biti jako skupo. Bit će svega, samo je pitanje hoće li se moći kupiti.
POLJOPRIVREDA JE POSTALA VAŽNA
Godinama je poljoprivreda bila zanemarena, nebitna i bavljenje poljoprivredom skoro da nije bilo isplativo, što najbolje ilustrira količina zaraslog i neobrađenog zemljišta. Iz straha od nestašice hrane, danas se traži svaki komad zemlje da se obradi. Bez obzira na to što je danas skuplje zasijati zemlju nego ranije, potražnja za sjemenskim materijalom pokazuje da su ljudi ozbiljno shvatili potrebu da, ako su u mogućnosti, osiguraju hranu makar za sebe. Primjera radi, nemoguće je naći sjemensku pšenicu za proljetnu sjetvu jer je potražnja naglo skočila nakon početka rata u Ukrajini, pa su sve zalihe sjemena rasprodate u rekordnom roku.
Uostalom, poljoprivrednici su bili prinuđeni, dobrim dijelom i zbog uvoza, prodavati svoje proizvode po niskim cijenama, bez mogućnosti da zarade od svog rada. Čini se da će se to u ovoj godini promijeniti pa će konačno moći prodati svoje proizvode po cijenama koje im daju mogućnost da zarade. Zbog manje ponude poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu, poljoprivrednici će imati više prostora na domaćem.
POSTALI SMO SVJESNI RATA
Na Balkanu se stalno zvecka oružjem, ali dugo nismo bili svjesniji da rat može biti tako blizu. Spoznali smo to zahvaljujući Ukrajini. Scene iz Ukrajine pokazale su nam kako brzo rat može ući u svačije dvorište, a i podsjetile na ono što smo i sami proživljavali devedesetih. Danas se svi u Bosni i Hercegovini pitaju može li se i nama desiti isto što i Ukrajini i jesmo li na to spremni.
ODLAZAK U NJEMAČKU
Postoji vrlo realna mogućnost da će Njemačka i druge evropske zemlje koje su radnu snagu uvozile s Balkana malo usporiti ili zaustaviti traženje radnika u ovom dijelu Evrope. Razlog je, opet, Ukrajina. Naime, procjenjuje se da će deset miliona Ukrajinaca biti protjerano iz svoje zemlje i raseljeno diljem Evrope, a evropske zemlje trude se staviti ih što prije na tržište rada kako bi kao izbjeglice imali mogućnost da sebi zarađuju za život.
S tolikim brojem ljudi u razvijenim zemljama Evrope bit će sve manje potrebe za radnom snagom iz balkanskih zemalja. To bi moglo značiti usporavanje trenda odlaska bosanskohercegovačkih građana.
